da se ja opet javim malo u naš zapostavljeni topik
drugi je Božić iza nas i moje veliko dijete (al stvarno je počeo rasti ko gljiva, baš sam jučer skužila da su mu SVE jesenske trenirkice-kupljene btw. prevelike - postale prekratke), on je opet skoknuo u razvoju i sramim se same sebe što sam ikad sumnjala u njega
naravno, još uvijek ne priča kao vršnjaci, još je uvijek moj mali fudbaler i maneken (nije čak ni ko Đirlo devojke - manekenke koje govore
sjećate li ih se?), ali s razumijevanjem nemamo skoro nikakvih problema, baš me iznenadi u kolikoj mjeri razumije što mu govorim i kako lijepo reagra na "naredbe" (se vidi da imam doma pse?
). Čak shvaća kad mu (uz pomoć neverbalne komunikacije i geste, naravno) objasnim da ode u sobu po autića ili da odnese tatiju čašu u dnevni (pokažem prstom smjer) ili da je igračka ispod kinderbeta... Kuži i da treba uzet tatijeve cipele a ne moje, zna već masu toga pokazati kad ga poitam gdje je ili da mi doda...
A i lažem da ne govori. Ima već puno riječi koje verbalizira. Di-Di (autić) mu je bila prva riječ uopće (toliko o rušenju snova kako će me dijete jednog jutra samo zazvati "mama"
), kaže i ma-ma (naglasak na oba sloga isti), ta-ta (isto krivi naglasak) ali češće kaže samo prvi slog kod obje riječi. Onda kaže pa-pa (kad nekud ide ili želi ići), "paa" za papati i piti, "pa" za patka, "paaaaaa" kad nešto padne, "daaaaa" za nešto što je daleko (kad gleda di-dije na cesti koja je daleko od kuće), "na-na" za bananu, i "Tiiiiii" za sebe, svoju sliku ili odraz u ogledalu
Zapravo govori jako puno! Još samo koja riječ i možemo početi skupljati potpise za predsjedničku kandidaturu
Bio bi pravi sportaš-predsjednik (
) jer je motorički neuništiv. Osim povremenog (namjernog, ispravi se kad ga opomenemo) hodanja na prstima, trči, šutira loptu, dodaje je rukama, kotrlja je, skače sa stepenica, skače objema nogama u vis, vere se na sve i sva... ufff neumoran je. Ali je i zapravo jedno jako dobro i poslušno dijete, jaaako sramežljivo, ali kad se opusti odlično komunicira i sa strancima i sa djecom!
Obožava pjesmice i pjevanje, voli kad plešemo (zapravo ja plešem, on se smije), slaže pomalo lego kockice, one drvene puzzle različitih oblika, ubacuje kockice različitih oblika kroz za to napravljene otvore, šara pastelama (reći ću samo da nemam više bijele zidove), dodaje se s autićima.... naravno lopta je još uvijek zakon!
Uglavnom, nećete vjerovati, al napokon i ja više ne brinem
samo uživam!
p.s. zapravo sam vam lagala. Prva riječ mu nije bila di-di. Već "wof-wof". Onak po pravo, kako veliki psi laju. Tako da mi je zapravo dijete prolajalo prije nego je progovorilo. Moj mali Mowgli, dječak iz đungle
)