On je iz prve prihvatio ciku, a sestre nisu mogle vjerovati. Posisao bi više nego na bočicu. Dok sam ležala na ginekologiji, sestre su me obeshrabrivale da neću imati dovoljno mlijeka, a kada su mi Marka prvi put dali na podoj rekle su mi da se ne nadam previše, a on ih je sve ugodno iznenadio.
E, ja sam si uzela ovaj boldani dio za svoju misiju poučavanja svih majki nedonošene djece - naravno, one koju upoznam.
Sestre na neonatologiji su izgleda svuda u Hr poučavane na jednak način i nisu spremne na slučajeve "a što ako..."
A o dojenju da se i ne govori. Nemaju uvijek relevantne savjete.
Pa tako redovito savjetuju majkama da se strpe dok dijete ne napuni barem 2 kg i kao, onda neka pooolako pokušvaju davati djeci malo pomalo da probaju sisati, ali neka se ne nadaju čudu. Jer, sva nedonošena djeca su uspavana i troma. I ne žele i ne znaju vući.
To je jako neispravno.
Ja sam nekako osluškivala svog sina i odlučila mu probati dati sisati kad je imjao 1800 g. I povukao je muški istog trenutka.
Jest bilo malo nespretnosti, ali krenulo je uskoro super.
I prijateljici koja je rodila curicu od 1600 g su savjetovali isto, pa sam joj rekla neka samo pokuša probati joj dati sisati.
I malecka je povukla žestoko baš kao i moj sinak.
Ne shvaćam ni dan danas zašto se toliko oklijeva sa isprobavanjem sisanja. Ako ide, super, ako ne, opet će neko vrijeme na sondu i ok. Dok dijete zaista ne očvrsne i pokaže želju za sisANJEM