ja bi vam dala jedan dobronamjeran savjet.
a to je da se ne uzurjavate jako oko piškenja.
i faza sve pet, pa opet piškenje po noći, pa po danu, pa opet sve pet.
znam da vam se čini da su oni već jako "veliki", ali i nisu. ovo sve što ste postigli do sad s kontrolom je fenomenalno za njihovu dob, a s obzirom na probleme koji vas (nas) prate.
osim psiho i somatskih problema ne isključujte i to da im se ponekad jednostavno ne da otić na wc, da ponekad svjesno zezaju i da su u stanju izvodit svakakve kerefeke.
ukratko ću o svojoj kćeri. u školi ide na wc sama. već 2 godine.
doma je sama, bez mog pitanja, upozorenja prvi put otišla na wc prije 2 ili 3 tjedna.
što to govori - da zna, da hoće, da može, ali doma je doma pa se može izvodit na sve strane.
sto puta mi zna pokazat da ne treba na wc pa se popiški nakon 5 minuta, jer taj tren radi nešto zanimljivije.
ja ispalim na živce milion puta, al nisam zabrinuta.
inače dnevnu pelenu smo skinuli s 4 godine i 2 mjeseca, noćnu mjesec dana nakon toga.
prije prošlog ljeta je počela katastrofa. za mene. došla bi doma i piškala u gaće svakih 15 min, pola sata. obavili svemoguće pretrage, urinokulture, pitaj boga. u školi naravno nije piškila. to je trajalo par mjeseci, vrtila sam po 5,6 mašina dnevno. ma ludnica totalna. i onda sam lijepo otišla, kupila pelene, rekla joj da mi je žao, ali da će sad budući je tako morat imat pelenu. imala ju je pola dana i jednu noć. drugi dan je vikala ne,ne, kad ju je vidjela i piškenje je nestalo ko rukom odneseno
dakle, nikakava trauma od pelene, nego je vidjela da sam ja rekla dosta bi bilo.
sad smo opet na starom. odnosno na boljem. otprilike jednom dnevno ode sama, ostalo je pitam ili je podsjetim da ode. po noći, čim se počne vrtat po krevetu, probudim je i idemo na wc. i tako, neverending, ali ide.