Postao/la roka470 » 12 sij 2011, 00:04
Tačkanje je radila Nevenera s Tinom ( Zadar) a takođet i Una i Tin sa svojim Tinom( vježbali na Goljaku). Nemoj sama to raditi, ako ti ne pokažu, radi te vježbe na lopti, da ne bi radila nešto krivo.
Ja tvoje dijete više promatram kao zdravo, s obzirom da nije imalo niti 1 st krvarenja, tako da tu vrijede malo drugačija pravila nego za teže i teške slučajeve. Naravno da ti se dijete nije puno rotiralo, kada je sa 6 mj počelo puzati. Pa jel se ti krećeš kroz prostor rotiranjem kada hodaš? Jelena je propuzala s 11 mj, i naravno da joj je do tada jedini način kretanja bio rotiranje i pivotiranje( okretanje oko svoje osi), znala se okrenuti doslovno po 100 puta na dan. Ona je to sama ispravno radila i ja više nisam s njom to vježbala, a njen stupanj oštećenja nije zahtjevao da to i dalje vježbamo. Danas se tu i tamo okrene na krevetu, pivotirala više nije nikada otkad je propuzala, a danas puže jako rijetko, danima ne puže, povremeno kada se provlači ispod stola.
Neki dan sam bila na dječijem rođendanu, i zdravo dijete je puzalo kao tvoja Noemi, s rukama u unutrašnjoj rotaciji, polusavijenim laktovima, w sjed obavezan, iskorak samo s desnom nogom. Dijete je zdravo, i to je sve ok.Kod malih vježbača se teži motoričkom savršenstvu, no gore navedeni primjer je u širim granicama normale.Prema tome nije to nikakva panika ni kod tvoje curice. Naravno da češ ti sve to vježbom popravljati, ali nemoj biti toliko zabrinuta.
Vjerujem da je najveći problem tvoja iscrpljenost, nemaš podršku niti pomoć okoline, sve je na tvojim leđima, osećaš se odgovornom.Obično se u literaturi navodi kako treba vježbati cijela obitelj, mame, tate, bake, dede...no to je najčešće u praksi sf.Zato veseli pročitati o tatama koji se se angažirali. Ja sam imala djelomičnu pomoć od obitelji, u smislu zabavljanja djeteta dok sam ja vježbala. I na tom sam im zahvalna. Ne bi nikom ni dala da vježba, ipak mi je to struka, bolje sam to mogla odraditi, ali ponekad mi je bilo teško to breme odgovornosti.Nemam recept kako se prestati živcirati. Došlo je najednom, shvatila sam da mi dr već dugo vremena govori da će mala biti ok, pa sam mu napokon počela vjerovati. Ti piši, kukaj, plači a mi ćemo tješiti.