nisam bila dugo na forumu jer jednostavno nisam imala vremena..zbog zumbe ponajvise..ali sad dodoh bar se javiti
mi smo bili kod dr.Irhe na operaciji..pa da vam samo prenesem iskustvo za one koje znaima..
ne znam odkud da pocnem..ali sto se tice boravka,smjestaja i odnosa prema pacijentima mogu samo napisati hvalospjev..
to je nesto na sto svakako nisam navikla..svi su bili uljudni,simpaticni,normalni,opusteni,prijateljski..ma ekipa snova..na svakom koraku su nas svi pozdravljali..na red smo dosli tocno kas u nas i narucili...operacija je bila u 10.40..trebali smo doci sat ranije...dosli smo i ranije od toga..ispunili papire i krenuli u ambulantu..doktor ga je jos jednom pregledao..tu je bilo smijeha..izvadio je rtg slike i gleda i nes mu nije jasno..pa gleda nogu pa gleda slike..pa kao koja noga?pa rekoh-lijeva...on-hm??a onda skuzi da je u omotu ostala slika lijeve noge i da mu je to falilo..dobro smo se nasmijali da ne bi slucajno operirao krivu
ajme! ..pa su nas uputili u drugu prostoriju (uvijek nas je netko pratio posvuda,nismo sami vrludali i trazili) i tamo je bila jedna presimpaticna sestra Natasa koja je bila apsolutno odusevljena Adrianom..da napomenem-cijelo vrijeme je nasmijavao sve oko sebe sa svojim mudrim uzrecicama koje samo on zna smisliti..rekoa joj je da ga bocne njezno..ona se nasmijala i rekla da joj to jos nitko nije rekao svih ovih godina..pa se zacudila da zna i sto je to braunila i sto je anestezija i da zna svoje dijagnoze i da zapravo zna sve i da nije ni suzu pustio kad ga je piknula..pa naravno da nije koliko su ga vec bockali u zivotu..pa ga je pitala je li dugo putovao-a on veli da je tata brzo vozio jer on nije htio zakasniti na svoju operaciju...a onda kad ga je primila droga-mi smo se smijali..frfljao je za poludit
i nikak da zaspi!ne bi taj zaspao ni pod drogama..nevjerojatno!i tak je on frfljaoi frfljao a mi se cerekali...na kraju je rekao anesteziologu da hoce odmoriti mozak
a svi su tamo tako neposredni..anesteziolog se dosao upoznati s njim i popricali su ko veliki...onda je isao u salu..meni su dopustili da idem s njim..zacudila sam se da su me uopce pitali..obukla sam onu zelenu obleku,kapu masku,full opremu..i dosla do njega..teta mu je stavljala elektrode,on se smijao,on je zapravo cijelo vrijeme bio uzbuden sto ide na operaciju i jedva je cekao...pa mu je stavila neko crijevo koje grije,ajme sto mu je to bilo zanimljivo..naravno taj zvuk..i dalje je blebetao i frfljao za poludit..anesteziologu je stalno zvonio mob u sali a onda mu je adrian isfrfljao-ugasi taj mobitel!
pa su mu dali anesteziju a buduci da nikad nisam vidjela kako to izgleda,malo sam ostala sokirana..to uopce nije kao u filmovima...drzali su ga..on se poceo tresti..disati sve teze..srce na aparatu je sve jace i brze kucalo..on je hroptao..hvatao zrak..strasno!onda su me izveli..bila sam prisebna,nevjerojatno..alio kad sam otisla u garderobu skinuti to sa sebe..uf,doslo mi da zaplacem..op je trajala dva i pol sata...pozvali su me k njemu..opet sam se obukla...ali buduci da ga jos nisu izveli iz sale poslali su me u jednu sobu dok ga odvedu u sobu az budenje..a u toj sobi su bili doktori!i ja s njima!!doktor Nemec,dr.Irha i svi ostali,ne znam im imena..pa dajte zamislite to!ovaj jede,ovaj cita novine,ovaj na kompu i tak se oni meni nasmijese,pitaju me da li hocu kavu
mozete li zamisliti ovakvu situaciju na rebru?definitivno ne!bila sam s njim dok se nije razbudio,sat-dva..pa me opert sestra pitala d ali sto trebam-caj,kavu,sok,vodu..wow!a najbolje od svega je sto tam svi rade sve..nije ono ja sam doktor i sto se tiusudejes mene nesto uopce pitati..svi su tako prizemni i normalni..ta sestra koja ga je pikala vani takoder radi i u sali,ona me pitala da li nesto zelim..poslije nam je sestra koja je bilakod operacije dolazila i u sobu provjeravat ga....sestra koja je bila u nocnoj i pomagala mi odvesti ga na wc takoder nam je drugo jutro radila rentgen..svi rade sve..
i tako dok sam cekala da se probudi,dosao je doktor,pogledao mu nogu..velim ja -jel sve na broju?,on se nasmije i veli je
anesteziolog je dosao vidjeti kako se budi pa veli -jesi ti Adrian sa j ili bez j (to im je sala otprije)..a on jos totalno uspavan,ovaj vec skoro otisao,ali je Adrian ipak skupio snage i ovome vec na odlasku viknuo- bez j,sta me to stalno pitas!
i tako..
nasa soba je bila kao u hotelu..zidovi u boji..na zidovima slike..zavjese u boji..telka..telefon..sarene plahte..vlastita kupaonica..rucnici,gel za tusiranje..za svaki obrok smo dobili menu pa smo mogli naruciti sto god smo htjeli..ma prekrasno iskustvo..i ankon svega sto sam prosla,mogu reci da zasita takva okolina covjeku pomaze da sve to lakse podnese..
prvi dan je bio dobro,jos pod drogama..drugi dan vec teze...strasno je vikao..dosta i zbog straha,neispavanosti,narkoze itd..ali svejedno se nismo usudili krenuti nas put dok ga doktor ne pogleda pa smo ga cekali da zavrsi s operacijom i dosao je odmah,jos sav zajapuren..sve je bilo ok pa smo krenuli doma..doma ga je jos par noci malo boljelo pa sam mu davala ibuprofen..sad je skoro dobro...a operacija je bila prije 5 dana..
e da..jos kad je bila vizita im je svima rekao nek idu raditi svoje na sto su se svi nasmijali..a bolnicaru kad mu je donio klopu je rekao da sad moze ici..da riknes!
ugl jako ugodno iskustvo..doktpori su stvarno bili na usluzi kad god smo kaj trebali..uvijek spremni izdvojiti vrijeme i objasniti nesto ili samo pozdraviti,popricati..nesto sto jos nisam dozivjela..dr nam je dao i broj moba ako cemo stogod trebati..ma ja sam odusevljena..
na kontrolu idemo za dva tjedna,opet u matulje..pogledat ce mu nogu,promijeniti gips pa jos dva tjedna tog gipsa pa onda dva tjedna onog plasticnog gipsa..
eto..vrlo detaljno