Hvala vam cure na cestitkama...presretna sam,jos uvjek zbunjena,luda,neispavana,uzbudjena... Ma neznam,sad kad gledam unazad vidin da je brzo,ali dok sam cekala,svaki dan mi je bio ko godina!!Toliko frustracije nakon svakog zvanja,losih iskustava sa nekim centrima...neznam...cim su mi dali u tom centru da postoji sansa za posvajanje djeteta i to malog,nisam pitala ni za godine ,racunala sam do 3-4 godine ce biti,i zvala,ja sam zvala tjedno cak 3 puta,bas sam rekla soc. radnicama u centru,mozda ste me poslali k vragu koliko sam vas gnjavila,a ona meni: sto jesmo?ne sjecam se? mozda kad ste poklopili!!
Sa ovim centrom smo prozivjeli jedno divno iskustvo,zene su neznam kako bi ih nazvala ,ljudi,ljudi koji razumju ljudske osjecaje a ne misle samo o papirologiji,zakonima,i neznam cemu...rekli su kao da posvojenje se treba okoncati do kraja 3 mj.,zbog zdravstvenog stanja malenog,medjutim to se oteeglo zbog njegove bolesti...nista strasno ali eto...pokusali su nas 'otjerati' sa dijagnozama,ali nisam se dala smesti,toliko sam ga tila,da bi sve bila ucinila za tebe...svakodnevno se konzultirala sa doktorima,cak i njima u centru objasnjavala,da to sve nije nista,sve se moze srediti...i tako je bilo,upravo zbog toga smo ga i dobili...nista nas nije iznenadilo,na sve smo super reagirali,upornost,sreca,Bog,neznam sve se poklopilo,kliknulo,i to je bilo to...kad su nam rekli,odlucili smo ga dati vama,i dali nam slikicu,desila se iskra,uznojila sam se,do kukova,sram me bilo dignuti ruke,kakva mi je kosulja bila...hahahah
sto puta sam pitala jeli to konacno,jeli nas...isli smo ga viditi,ne mogu vam opisati ljubavi,koliko je ljubavi on zelio,samo me rukicama po licu mazio,kao da se htio uvjeriti da sam tu samo za njega...jedva sam se rastala....molila sam tetu nek me pusti da spavam na strunjaci ,da cu platiti,pa me nisu pustili,hahahhaha!!!
par dana smo bili po cijeli dan s njim u domu,od jutro do kasno popodne.mazili se hranili se,ljubili se,i presvlacili...cak smo zabavljali i drugu djecu....sa svima se sprijateljili,htjela sam im svu djecu pokrasti iz doma....neznam sto da kazem...on je toliko savrsen,rekla sam muzu da smo ga isli raditi ,lipseg i boljeg nebi napravili...nas bi sigurno bio nervozan i zivcen i plaka bi danima i nocima,a on ,kad vidi zensku osobu tako se nasmjesi ,sarmira od malih nogu...nasmijan stalno,voli da mu se prica,nevjerovatno koliko se dijete moze promjeniti za 7 dana i to nabolje...okrece se sa trbuh pa sve gleda ,istrazuje...sve mu novo...obozava kupanje,kad se kupamo cijeli dnevni pliva u vodi...lijepo i papa,ali povrce nam je rak rana,onda jezik van pa prducka sa ustima i onda ima mrkve i po glavi ,vesmasina nije stala vrtiti od kad je dosa!!! ma sve te slatke stvari...iako spava po cijelu noc,izmorimo se,navecer legnemo umorni a cerekamo se sami sobom,jer jednostavno ne mozemo vjerovati da se sve to desilo upravo nama.uvjek sam mislila da se cuda dogadjaju drugim ljudima,da ja nisam jedna od njih,neznam,i toliko me strah da cu se probuditi i viditi da je sve ovo san a ja da sam u starom zivotu!!!Ufff,kad ga vidim ujutro di ceka u kreveticu i pokusava skinuti igrackice,srce mi preplavi toplina...svi ga volimo...obitelj je ocarana sa njime,on je prosto naprosto presavrsen za nas!!!Neznam sto da kazem,a da blesavo ne zvuci...pitala sam u centru kad smo dosli papire podpisati,a doveli i maloga,ja pitam,jeste papire sve sredile,da jesu,e sad ga mozete vijedti,jer kad vidite kako je lijep da nam ga ne uzmete....svi misle da je curica...trepavice velike...obrasicici,kosica...ma neznam...ispasti cu da se hvalim previse,da ga ne ureknem,ali srce mi je ko kuca!!!eto tile ste pricu,pa ja ovako 'ukratko'!!!Pusa svima sto ste bili uz nas...dugo je trajala ova kalvarija sa neplodnoscu,i hvala Bogu da je zavrsila,jer neznam kako bi vise prezivjela postupke i sve,sad sam dobila svoje dijete,i neopisivo sam sretna,sto mi vise treba u zivotu!!!