moja prijateljica iz slovacke davno mi je rekla kako je ona svoju djecu ako ih nije izvela u setnju ostavljala sat/dva u kolicima na balkonu, bez obzira kakve prilike ili neprilike napolju bile.
dobro bi ih obukla i to bi bilo to. na zraku bez setnje.
meni licno problem nisu minusi, ni velik snijeg, ni vjetar, kisa....
naravno ako je mecava ili pljusak da necu izaci. ne sa kolicima. nije mi merak patiti se po svaku cijenu. dijete ima svu opremu i nista joj od toga ne bi smetalo, ali meni to nije setnja vec patnja koja se odradjuje reda radi.
prije bih uradila kao prijateljica iz slovacke.
uostalom kad je takav 'nevakat' nikad nisam vidjela ni cula da se neko ono bas spremio pa izasao u setnju. bilo sam, bilo sa djecom.
hocemo izaci i po takvim neprilikama ali samo da bi negdje otisli ili nekoga posjetili, ne u setnju.
usotalom, vrlo je relativno sta ko podrazumjeva pod terminom 'izlazak sa bebom'?
izaci ili prosetati na nacin kako mi to razumijemo i radimo ovdje (u bosni) nije ista kategorija kao mozda u dalmaciji.
sta znam?, mozda se i po tome razlikujemo?
da odgovorim na pitanja iz
Martininog posta:
minusi nisu problem jer smo se obezbjedili winter kit opremom koja ima prepruku proizvodjaca za izlazak sa bebama do -20
kisa je jos slabiji razlog za sjediti u kuci jer imamo kabanicu za kolica. pa ako vidim da ce mozda (ili navjerovatnije) padati kisa, ipak izadjem.
vjetar nije nikakv problem, osim ako je toliko jak da postoji opasnost da ne bih mogla zadrzati kolica.
necemo izaci ako je dijete bolesno (iako smo prije par dana izlazili
)
ali necu izaci ako na bilo koji nacin mogu ugroziti zivot svog djeteta, kao sto je ovih dana u zlatnoj dolini.
najveci problem u sarajevu ovih dana su austrougarske zgrade ili centar grada u kojem zivimo a sve zbog 'bijelih bombi' kako ih zovu i opasnih par metara dugackih ledenica (zgrade su sa kosim krovovima i dosta visoke).
u starom dijelu su uglavnom privatne kuce u novom dijelu visoke zgrade ravnog krova.
nakon ove zime, vjerujte da ozbiljno razmisljam da se preselimo u drugi dio grada.
od samo jednog malog odrona sa krova imate osjecaj da se zemlja trese ili da je zemljotres.
uostalom, desava se to da nikad djeca zbog snijega nisu bila tri sedmice na prinudnom raspustu kao ove godine (prve dvije sedmice nisu isli zbog snijega, ova treca je zbog bezbjednosnih razloga)
niti se sjecam za svog zivota da se ovako sto desilo, niti moja mama dok je ona bila dijete.
znaci li to da se trebam praviti pametna pa izaci po svaku cijenu??? prije bih izasla po najvecoj mecavi, vjetru i kisi nego u ovim okolnostima.
sigurnost moje djece je na prvom mjestu. uvijek.
sto znaci da postoje nepredvidjene okolnosti koje nisu navedene u provom postu ovog topica.
drugo u prici oko izlaska sto buni je pitanje 'izlazak kao setnja' i ono kad izadjes jer negdje ides, moras u nabavku itd
obicno kad izadjemo u setnju zavrsim milino poslova, od kupovine do placanja racuna itd ali to je vrijeme posveceno njoj i zbog nje, bez obzira sto nesto zavrsavamo uporedo.
ali izlazak kad nesto moramo striktno obaviti nekako nije mi onaj klasicni izlazak u setnju.
onda je obicno u marami ili slingu, bez dodatne opreme itd
tih 20 min do pola sata (nekad i duze) ne racunam kao 'izlazak u setnju'
ljeti izlazi dva puta i posto smo tada u nasoj kuci sa bastom, onda je gotovo cijeli dan stalno napolju, osim kada postane neizdrzljivo toplo.
u ostalom dijelu godine izlazimo jednom dnevno i ostanemo 2. do 3. sata napolju.