od prvog dana bila je takva.
dok je gledas u oci i dok si uz nju ona je podnosljiva mala curica (takva je bila i kao novorodjence

oduvijek se ponasala kao mala kraljica. znas ono: 'ako zelis zivjeti moras igrati i ne smijes okretati ledja, inace se potpisao smrtnu presudu.'
uglavnom, nemam pojima kako bih 'prezivjela' bez logistike sa princezom, a da su okolnosti druge, ko me pita.
'ili plivaj ili se udavi' rece mi prijateljica koja je 4. djece rodila u 3. godine, ali koja je nakon sto je provela 5. minuta sa mojoj curom prvo sto je pitala: 'sta je ovo zeno draga???'

vratimo se devet godina prije, ili kada sam prvi put postala mama.
u to vrijeme zivjeli smo na drugom kontinentu, u zemlji gdje sam za flasu vode ili kg soli morala cekati muza da se vrati sa posla pa da idemo u nabavku.
osim toga u toj dalekoj i jako cudnoj zemlji gdje nisam nista mogla uraditi samostalno bez muske pratnje sa (tesko) bolesnim djetetom ostala sam potpuno sama dok je mm bio na sluzbenom putu.
bilo je takvih situacija bezbroj.
nisam imala mamu, ni sestru, nikoga....bila sam potpuno sama.
kao sto vidis, prezivjela sam.
danas se tog perioda dok imam svu logistiku svijeta sjecam sa nostalgijom vise nego ikada.
