Sada je: 13 svi 2024, 09:05.
Moderator/ica: Hajdi
gaga0305 je napisao/la:bome i ja sam se sada rasplakala
Znaš koji je bio moj najveći problem s njim? To što sam stalno nešto čekala i čekajući i iščekujući da prestanu grčevi, da izrastu zubi, da sjedne, da hoda sam nabijala stalno sebi neki pritisak. A ja sam stalno mislila da će biti bolje kad on savlada ovo ili ono. Iako je to naravno logično i točno na taj sam način propuštala, u vlastitom grču, puno divnih faza.
amadea je napisao/la::luv
Duboko se posramim svaki put kad se u hrpi svakodnevnih obaveza nervozno otresem na nekoga od njih i svjesno uživam u svakom zagrljaju i poljupcu
"Što sad hoćeš?" - upitala sam ljutito.
Ništa nisi rekao, samo si doskakutao do mene, obavio mi ručice oko vrata i poljubio me u obraz.
"Laku noć mamice, volim te" -
bilo je sve što si rekao i čvrsto me zagrlio. Nestao si istom brzinom kao što si i došao.
Znaš koji je bio moj najveći problem s njim? To što sam stalno nešto čekala i čekajući i iščekujući da prestanu grčevi, da izrastu zubi, da sjedne, da hoda sam nabijala stalno sebi neki pritisak. A ja sam stalno mislila da će biti bolje kad on savlada ovo ili ono. Iako je to naravno logično i točno na taj sam način propuštala, u vlastitom grču, puno divnih faza.
baš tako!zvrka je napisao/la: Hvala vam svima koji ste me podsjetili da nije važno jel veš ispeglan i jel ima neka fleka na podu i da treba samo zahvaliti Bogu svaku večer na još jednom danu provedenom sa njim
Stellina je napisao/la:....Danas je sedam tjedana kako smo se sa nasim mirisnim sotuljkom vratili kuci.
Predivna suncana nedjelja, maleni u narucju omotan u plavu dekicu i torba koja se na izlasku cinila puno laksa nego kada sam ulazila. Mozda jer sam u nju na polasku u bolnicu spremila i sav svoj strah koji sam drzala u sebi, strah koji je nestao onog trena kada je doslo vrijeme da se napokon upoznamo.On i ja
Drzala sam oci zatvorene kada je dosao ne svijet, vjerojatno ne zeleci otvoriti ih da sve ono ne prestane, da ne odu sve emocije...strah da sve ovo nije istina. A onda sam ga privila sebi onako toplog i shvatila da su da su njegove plave okice od sada moj centar svijeta.
...mjesec dana i 2 tjedna kasnije, gledam ga kako spava nakon sto se onako svijetski najeo i pitam se kada je vec postao beba koja nam se smije, trazi nas ocima, pljuje dudu uz osmijeh kada vidi cicu , koji mi uljepsa svako jutro kada ga onako toplog izvucem iz krevetica i donesem nama u krevet...i gledam ga i zelim zapamtiti trenutke i osjecaje jer zaista sve ovo prelazi prebrzo.
U trudnoci sam uzivala zaista iz dana u dan. Iako sam svaki dan urlikala da ne mogu vise, uzivala sam sveke sekunde...svaki dan sa ponosom slikala tibicu, memorirala svaki pokret koji se dogadjao u meni i zahvaljivala Bogu na ovom divnom iskustvu i tome sto sam zena.
Zaista volim imati ociscenu kucu, opeglan ves, muzeve kosulje na broju, opran pod, sve izglancano....i drzala sam taj ritam i nakon sto smo se vratili kuci. Njega bi ostavljala da gleda okolo ili spava dok bi ja peglala ko manijak , letjela sa usisavacem , prala pod.... , a on bi me "ometao" kad bi htio sisati sto je na pocetku bilo jako cesto -precesto. Ja bi za to vrijeme tipkala po mobitelu, slala poruke, bila na facebooku, samo da to "dosadno" vrijeme cim prije prodje.
A onda sam shvatila da ne uzivam u svom djetetu i to je zaista bilo tuzno.
Sada imam neopeglan ves, neoprano sudje, mrvice pod nogama, mobitel vjecno prazan...ali uzivam u vremenu provedenom sa njim, biljezim svaki smjesak, obozavam svaki podoj jer je to nase vrijeme kada me on gleda svojim plavim okicama, a ja mu milujem kosicu i mirisem to carobno tjelesce medju mojim rukama i opet zahvaljujem nekom gore sto mi je dao sansu da dojim i da iskusim tu povezanost sa djetetom.
Kada je spavao sa nama, ja bi ustajal ujutro u sedam i ostavljala ga samog da spava samo da popijem kavu sama s mirom, a sada ga nosim iz krevetica u krevet i uzivam gledajuci ga dok on spava..kava moze i pricekati . Prije bi se ljutila ako bi se probudio a da kavu nisam zavrsila, a sada se kava hladi jer vise volim uzivati u njegovom dobrom raspolozenju kada mi guguce i sramezljivo se smjeska. I tako nam prolaze sati, dani..a ja uzivam u punom smislu te rijeci.
Pa pitam se kako sam mogla svo ovo vrijeme bez njega?
Doci ce vrijeme kada me nece trebati i zaista sei nebi zeljela predbacivati neke stvari i zaliti za necim . Oni rastu i odu...a vesa za peglati ce uvijek biti, sudja neopranog isto...
Volimo ih, mazimo...
ronin je napisao/la:
Dozvoli mi,ljubavi mala
Smijem li te bar još jednom zagrliti
prije nego što narasteš?
I reći ti da te volim
tako da to uvijek znadeš.
Daj da ti opet zavežem cipelu.
Tako brzo ćeš je vezati sam.
I kad se jednom sjetiš ovog dana
vidjet ćeš moj način da ti ljubav dam.
Mogu li ti pomoći kaputić obući?
Dopusti mi, molim te, da ti izrežem jelo.
Dozvoli mi ljubavi ,da stavim te u kolica,
kupim ti slatkiš i ljubim u čelo.
Jednog ćeš dalekog dana
možda baš ti brinut o meni,
dozvoli mi, ljubavi mala,
da ja sad to radim tebi.
Tako želim biti dio svega
što čini tvoj mali svijet!
Dopusti mi da ti operem kosu,
izbrojim zvijezde i uberem cvijet.
Htjela bih brojat te male prstiće
i škakljati te po zatiljku
prije nego što ti upoznaš brojeve
i sam skužiš matematiku.
I prije no što zablistaš u nogometu
daj meni da ti dodam jednu loptu!
Smijem li bar još jednom
da te uhvatim ako bi pao,
i da ti zadnji put uspješno prodam foru
prije neg što mi kažeš da si to znao?
Dozvoli mi, ljubavi mala, da ti pomognem
da se popneš na brdo.
Trebaš me jer su ti koraci mali
i jer još uvijek misliš da mama izvodi čudo.
I daj mi da ti čitam priče,
dok imamo sveg svijeta vrijeme,
jer tako brzo ćeš to činit sam,
a sad za to dušo , trebaš mene.
Hoćeš li se sjećati da sam te nosila na rukama?
Bačenih gruda i šetnje po kiši?
Jer proći će svega par godišnjih doba
kad postat ćeš od svog tate viši?
I jednom kad pronađeš uspjeh,
suze ponosa brisat ću baš ja,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da danas ja budem ta.
Već znam da ću jednom sa čežnjom
prisjećat se svih ovih dana,
pa mi dozvoli, ljubavi mala,
da ti baš sad budem-Mama.
Trenutno korisnika/ca: / i 1 gost.