Sada je: 29 ožu 2024, 07:18.

gdje smo sada - koliko smo napredovali

Mi smo mali, veliki borci.

Moderator/ica: nadicab

gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nadicab » 27 stu 2009, 11:50

Ja sam se jučer oduševila s Denisom jer je zatražio po prvi put da jede nešto novo (mm jeo fileke), i iako mu nije pasalo, nije uobičajeno pljunuo, nego je pojeo i komentirao da nije baš nešto fino :lol

1. prihvaća nove stvari: crtiće (iako još najviše voli gledati već poznate), odjeću i okuse.
2. počeo je s kažiprstom pikati po tastaturi i dosta je uspješan u tome i to ga jako veseli
3. ne nasjeda na svaku psinu koju mu brat priredi, zna reći "zezaš me", prepoznaje šalu
4. još uvijek burno reagira s tijelom na nagle pokrete i zvukove, ali se nasmije, nema straha
5. već neko vrijeme spava cijelu noć :joy (ajme, čekala sam preko 9 godina da to mogu reći)
6. počele su ga zanimati i stvari kao i njegove frendove iz škole - znači da je na njihovoj razini
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17714
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nevenera » 27 stu 2009, 21:09

nadice- :5
kod nas je prerano da govorimo o napretku, ali jedva čekam da i drugi poput tebe napišu dobre vijesti
Avatar
nevenera
idejni kreator MUD-a
 
Postovi: 39332
Pridružen/a: 03 kol 2008, 14:18

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la pokahontas » 30 stu 2009, 13:22

Baš mi je drago što Denisu ide tako dobro. Čitala sam neke vaše postove iz ranijih dana (malecka konačno odspava popodne u komadu malo konkretnije, pa imam vremena za švrljanje po netu) i mogu reći da ne znam kome se više divim tebi ili njemu...Meni se čini da bi se ja još na početku slomila, ali valjda nije čovjek svjesan koliko ima snage u sebi dok ga neke stvari ne strefe...
Mi još pužemo, konačno hvatamo mrvice kruha, možemo se se sami igrati kraće vrijeme...I imamo skoro pa prospavanu noć iza nas... Sat vremena plakanja kroz san toleriramo :zzz
Mamin mali miš-28+5 tjedan, 990 grama, 36 cm
16.10.2008.
slika
Avatar
pokahontas
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 157
Pridružen/a: 29 ožu 2009, 14:30

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la amđeo » 03 pro 2009, 10:26

Super nadice :joy Baš mi je drago.
amđeo
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 28
Pridružen/a: 13 pro 2008, 09:16

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Tonka.M » 29 pro 2009, 19:15

nadice :joy tako me veseli vaš napredak :joy
jer sam svjesna koliko je truda i muke i suza, ali i ljubavi uloženo u svaki taj korak naprijed :joy
MOŽEŠ TI TO!
_________________________________________
Teo - 29. tjedan - 1510g - 13.03.2008.

* Noa - mali anđeo - 19.10.2011.
Avatar
Tonka.M
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2485
Pridružen/a: 18 tra 2008, 12:22
Lokacija: tražim se

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nadicab » 04 sij 2010, 23:29

iskreno, cijelo vrijeme se čudim kako mi jedini od svih nedonoščadi na ovom pdf-u smo u najlošijem motoričkom statusu...
a onda sam prekjučer vidjela Denisove fotke nešto prije svoje prve promjene pumpice; bio je na najboljem putu da samostalno prosjedi - a onda su neurokirurzi predugo čekali s izmjenom pumpice i došlo je do nepovratnog gubitka naučenih stvari. Slijedećih 6 mjeseci se jedva oporavio, a tek smo sada i opet u fazi učenja samostalnijeg sjedenja - 5 godina poslije i preživjelih još dodatnih 7 operacija
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17714
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la TalaB » 04 sij 2010, 23:55

nadice :hug

nakon ovog što si nabrojala, mislim da se netrebaš čuditi što ste još u takvom motoričkom statusu, nego se čudi koliko ste uspjeli izvuč iz našeg malog heroja Denisa. Ljubi ga od svih nas
LARA 17.03.2004.
PATRIK 05.05.2009.
Avatar
TalaB
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 254
Pridružen/a: 01 pro 2005, 23:41
Lokacija: Zagreb

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Tonka.M » 05 sij 2010, 00:06

nadice :hug

a i nemoj zaboraviti vremensku razliku, vaša lutanja i samostalna kopanja da nađete najbolje terapije i terapeute za Denisa. A mi (barem za sebe to mogu reć) smo sve savjete i upute dobili na pladnju. A da ne velim o brojnosti samo bobath terapeuta u Hrv. sada i kad ste vi kretali
MOŽEŠ TI TO!
_________________________________________
Teo - 29. tjedan - 1510g - 13.03.2008.

* Noa - mali anđeo - 19.10.2011.
Avatar
Tonka.M
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2485
Pridružen/a: 18 tra 2008, 12:22
Lokacija: tražim se

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la JednomCuPostatiMama » 16 sij 2010, 01:24

nadice, :kiss Denisu!
JednomCuPostatiMama
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 913
Pridružen/a: 02 lip 2003, 16:52

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la kukić-mukić » 30 sij 2010, 16:34

Nije me bilo neko vrijeme, samo da kažem nadice :bis i poklon do zemlje!!!
"Mama, volim te ko pet avijona"
"Teta će mi dati slanog šećeraaaa"
kukić-mukić
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 39
Pridružen/a: 06 ruj 2009, 18:25

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 25 ožu 2010, 09:52

Tonka.M je napisao/la:nadice :hug

a i nemoj zaboraviti vremensku razliku, vaša lutanja i samostalna kopanja da nađete najbolje terapije i terapeute za Denisa. A mi (barem za sebe to mogu reć) smo sve savjete i upute dobili na pladnju. A da ne velim o brojnosti samo bobath terapeuta u Hrv. sada i kad ste vi kretali


ne kužim kako sam propustila ovaj topic do sada :oops:
moram potpisati Tonku, i nama je sve servirano na pladnju i mislim da ste velikim dijelom za to zaslužni i Denis i ti :srca

pusa Denisu :kiss
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nadicab » 25 ožu 2010, 13:06

hvala vam cure :ljubav
U ponedjeljak smo bili kod neuropedijatrice i pomaknuli smo se iz natežeg razreda u slijedeći
Riječ je o razredima za cerebralce GMFCS sada smo 4. stupanj, a prije smo bili 5. Iako nemamo sve iz 4. stupnja, definitivno više nismo 5. :nana
Od kada je sve sređeno s njegovim tlakom u glavi, učenje školskog gradiva ide jako dobro, tako da ni u kojem području više ne zaostaje za vršnjacima; spada u gornji dio zlatne sredine.
Bili smo na izvrsnom psihološkom testiranju gdje mu je psihologica definirala stručno ono što smo mi zvali "blokade u znanju".
Nas su do sada uvjeravali da on ne zna odgovor na banalno pitanje jer mu to nije dovoljno dobro sjelo tj. da to nije automatski usvojeno znanje. Psihologica je testovima utvrdila da je riječ ipak samo do problema u dedukciji; on na zadanu temu npr cvijet, može puuuuno toga reći. Ali, ako mu se opisuju sve osobine cvijeta i da se od njega traži da kaže o čemu se tu radi, ta jedna ključna riječ - doći će do blokada.
To treba zato uzeti u obzir kod načina ispitivanja - za njega je najbolji oblikd aga se usmeno izražava jer će opisno uvijek moći reći dobar podatak.
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17714
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 03 svi 2010, 11:33

nadice, kao što sam obećala, kopi-pejstam tekst koji sam slala u Moje dijete
:proljece


Nela je rođena nakon 31 tjedna do tada uredne trudnoće sa 1220g i 39cm. Ja sam to jutro prokrvarila i u roku par sati, Nela je rođena. Bila je tako majušna da me je njen plač podsjetio na mijaukanje malog mačeta. Vidjela sam je doslovno na sekundu, jer su je doktori odmah odnijeli na intenzivnu.

Nakon poroda nisam je vidjela puna 2 dana i to mi je jako teško padalo.
Budući da nisam bila smještena na odjelu na kojem su smještene rodilje, pedijatri su me jednostavno zaboravili i u ta dva dana nitko od njih nije došao do mene na odjel reći mi kako je moja beba. Zapravo su mi je cijelo vrijeme njenog boravka u bolnici najteže i padala cijela ta neizvjesnost i nemogućnost fizičkog kontakta. Jedva da su mi dopuštali da ju vidim. Na kraju sam je više viđala kad sam izašla iz bolnice nego dok sam bila samo jedan kat ispod nje. Dok sam bila u bolnici, dolazila sam tokom dana svaka 3 sata na izdajanje i nadala se da ću je barem kratko vidjeti, ali uspjela bi je vidjeti na po minutu samo jednom do dva put dnevno. Informacije smo dobivali na kapaljku. Nadam se da se ta praksa danas promijenila i da danas mame smiju ne samo pomaziti svoju djecu, nego i držati u naručju čim im je stanje stabilno (što je praksa u mnogim razvijenim zemljama svijeta).

Nela je u inkubatoru bila punih 50 dana, imala je 2 teže infekcije, a zbog anemije je primila transfuziju krvi još u inkubatoru.
Nakon 2 tjedna izašla sam iz bolnice i dolazila 2 puta dnevno u „posjet“ (tj. 5 minutno gledanje bebe u inkubatoru) i izdajanje, a muž je mogao vidjeti bebu jednom dnevno.

Nikad neću zaboraviti uskrsno jutro 2006. godine kad je doktor Nelu prvi put izvadio iz inkubatora i stavio mi je na prsa. Imala je samo 1660 grama i jedva da sam osjećala njenu težinu u naručju. Samo sam je gledala i plakala. Taj dan sam cijeli prelebdjela negdje u oblacima. Iza toga su je pomalo počeli i hraniti na bočicu (do tada je hranu dobijala kroz sondu) i kroz par dana je konačno izašla iz inkubatora. Tek tada sam je počela redovno dobivati dva puta dnevno u naručje, na dojenje. Težinu potrebnu za izlazak iz bolnice dostigla je točno na dan na koji je trebala biti rođena – 29.4. težila je 2200g. To je bilo pravo slavlje.

Ovom prilikom još bi jednom htjela zahvaliti doktoru Stanojeviću koji mi je svojim savjetima pomogao da održim laktaciju izdajanjem puna 2 mjeseca, a Nela je s vremenom naučila i dojiti i dojila (uz adaptirano) do svojih 11 mjeseci, kad je sama prestala. On nas je poslije kao njen neonatolog pratio do njenog prvog rođendana.


Iz bolnice smo je doveli kući 2.5. i onda su krenule nove bitke.
Nela je imala oštećenje mozga zbog obostranog moždanog krvarenja 2. stupnja i hipoksije. Zbog toga je bila u jakom hipertonusu. Jako se izvijala i bila u asimetriji, a gotovo da uopće nije pratila pogledom. Nažalost, nitko nas nije pripremio na to kako je to imati bebu nedonošče. Iako imamo i stariju kćerku Doru, na ono što nas je čekalo nismo bili pripremljeni. Ona u početku uopće nije podnosila naš dodir, urlala je kod svakog presvlačenja. Trebalo nam je dosta vremena da nauči da dodir može biti i ugodan i nježan jer je do tada njeno iskustvo s dodirima bilo uglavnom negativno: ili su je bockali, ili tuširali pod mlazom vode ili presvlačili. Iako znam da su sestre na intenzivnoj povremeno i mazile bebe u inkubatoru, dodir je ipak češće značio bol i neugodu. Osim toga, jela je jako malo i jako sporo. Trebalo joj je pola sata do sat da pojede obrok od 50-tak mililitara.

3 tjedna nakon izlaska iz bolnice bili smo na prvom pregledu na Goljaku kod fizijatrice koja nam je dala samo najcrnje prognoze i uputila nas na vježbe. Bili smo očajni. Igrom slučaja došli smo i u Malu kuću u kojoj smo dobili zbilja odlične savjete i objašnjenja, ne samo kako vježbati nego i čemu pojedine vježbe služe.

Zaredali su pregledi i vježbe, svaki tjedan smo bili barem 2-3 puta na nekom pregledu ili vježbama, pratio ju je cijeli tim stručnjaka: neonatolog, fizijatar, neuropedijatar, infektolog, pulmolog, a nakon godine dana i psiholog i logoped. Dugo je kasnila, tek sa 9,5 mjeseci se počela okretati na bok, ali nakon toga kao da se dogodio neki klik u njenoj glavi. Vrlo brzo je propuzala i počela se posjedati. Prve samostalne korake napravila je sa 13,5 mjeseci, točno godinu dana od dana kad sam je prvi put dobila u naručje.

Danas je ona vesela i napredna četverogodišnjakinja koja ni po čemu ne zaostaje za svojim vršnjacima.
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nadicab » 18 lis 2010, 16:05

Da li si imala probleme s dojenjem nje i njenim gutanjem? Kada ste krenuli na ishranu sa žličicom? Kako je prihvaćala nove stvari (hranu, odjeću, igračke, ljude)? kako je bilo sa spavanjem? Odvikavanjem od pelena?
Kakav je bio napredak govora? Što si sve radila da ju kod kuće osim vježbanja potakneš?
Jel ide u vrtić? Da li si je čuvala dodatno od infekcija? Odnosa sa starijom sestrom?
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17714
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 19 lis 2010, 10:17

Ajmo redom :)

Što se dojenja tiče, u početku su joj usta bila premala i nikako nije uspijevala dobro uhvatiti dojku, a uz to nije imala ni puno snage.
I hranjenje na bočicu je išlo teško, jela bi toliko dugo da sam se bojala da li je do kraja obroka adaptirano mlijeko još dobro.
Jela je malo, sporo i beskonačno dugo. Hranjenje je bilo jako frustrirajuće. Mi smo forsirali dudicu s najmanjom rupicom jer sam je svakako htjela i dojiti, što smo na kraju i uspjeli, ali nikad nismo prešli na isključivo dojenje. Kombinirali smo s adaptiranim do 11 mjeseci, kad je dobila 2 gadne upale uha i jednostavno prestala dojiti.

Sa žvakanjem nismo imali problema, ali jesmo sa novim okusima. U Maloj kući smo dobili vježbice za žvakanje (masiranje vilice) pa smo to počeli raditi uz igru puno prije nego smo počeli dohranu. S dohranom smo čekali 6 korigiranih mjeseci, znači nekorigirano je imala 8.
Prvo smo probali sa sokićem na žličicu, ali to joj se baš nije svidjelo, pa smo se prebacili na rižine pahuljice na adaptiranom mlijeku.
To joj je bio poznati okus, samo je tekstura bila drukčija i to je super prihvatila, samo je zijevala za još.

Kad smo ponovo krenuli s voćnim kašicama, to nam baš i nije išlo tako dobro, stalno ih je pljuvala van. Frustrirajuće, ali ne mogu reći da je to bilo povezano s njenim ostalim problemima, starija sestra joj je bila ista takva, isto je teško prihvaćala dohranu (uvijek sam zavidjela mamama čija su djeca voljela jesti)
Malo- pomalo je ipak prihvatila dohranu, ali su joj najdraže bile kupovne kašice, vjerojatno jer im je svima okus jako sličan.

Od novih stvari, jedino je s novim okusima bio problem, ostalo je prihvaćala super: nove igračke su je veselile, s odjećom isto nismo imali problem. Nove ljude je prihvaćala u skladu s dobi, malo oprezno na početku, ali nakon nekog vremena bi se opustila.
I na pregledima je uglavnom pokazivala što zna, bilo je samo potrebno pustiti je 5-10 minuta da se privikne na novi prostor i nove ljude i ako joj doktor/doktorica/sestra nisu odmah prilazili i unosili se u lice, nakon nekog vremena je lijepo surađivala.

Imali smo zabranu posjeta dok nije došla do neke 4 kile ( 4,5 mjeseca), ali je svejedno u međuvremenu završila na Srebrnjaku zbog bronhiolitisa. Starija seka je išla u vrtić i družila se sa svojim prijateljima, nismo je mogli ni željeli izolirati od druge djece.
Tokom prve godine i po imala je nekoliko bronhitisa, bila je nekoliko puta na Ventolinu. Onda smo joj počeli davati sok od bazginih bobica (kojima su u davna vremena liječili upravo plućne probleme) i stanje joj se popravilo, zapravo od kad joj dajemo taj sok, nije bila nijednom na Ventolinu. Imamo kod kuće inhalator i aspirator i čim bi joj počeo curiti nos, mi bi krenuli sa ispiranjem nosa, usisavanjem i inhaliranjem.

Nakon neke 2 godine joj je imunitet postao i bolji nego kod starije seke.
S 2 godine je krenula u vrtić, prva 3,5 mjeseca na 4 sata, a onda na cijeli dan. Krenuli smo 1.3. tako da smo izbjegli zimu i progurali smo bez respiratornih viroza do kasne jeseni, a kad su i krenule respiratorne viroze, prolazile su relativno brzo.
Nismo je posebno čuvali, neonatolog nam je rekao da je ne možemo držati pod staklenim zvonom. Nismo primali posjete djece s temperaturom i nismo išli u posjetu onima s temperaturom, šmrkavi nosevi su bili prihvatljivi. U vrijeme gripe smo stariju izvadili iz vrtića da nam baš ne donese kući gripu, ostalo vrijeme je bila malo kod kuće, malo u vrtiću.

Vrtić je Nela super prihvatila, već drugi tjedan nije plakala nego je utrčavala u sobu paradnim korakom i šarmirajući sve oko sebe. Uživa biti u centru pažnje i jako je otvorena.

S odvikavanjem od pelena smo imali velikih problema, pokupila je gljivičnu infekciju na moru usred odvikavanja od pelena. Nažalost, pedijatrica je to pogrešno liječila i stanje se toliko zakompliciralo da uopće nije željela kakati. Nije kakala danima, na kraju bi joj morali dati čepić, kakanje ju je toliko boljelo da je zadržavala stolicu. Preko 2 mjeseca smo se patili s tim, razgovarali smo i s psihologicom kako dalje, vratiti joj pelenu ili nastaviti ovako. Bili smo već ludi, jednostavno nismo znali što napraviti.
I onda je konačno pedijatrica prestala sama pokušavati riješiti problem i dala nam uputnice za dermatologa i gastroenterologa.
Dermatologica je riješila infekciju, a gastroenterolog nam je dao Portalak i konačno se sve sredilo.

Spavala je dosta dobro, u svakom slučaju bolje od starije cure. Spavala je us svom krevetiću, jedino smo s uspavljivanjem imali problema, zaspala bi na rukama a mi je bi je odnijeli u krevetić kad zaspe.

Govor je išao super, imala je 50-tak dvosložnih riječi na prvom pregledu kod logopedice (čini mi se da je imala godinu i po tada, moram pogledati u papirima). I danas je brbljavica koju se ne može zaustaviti, u stanju je neprekidno pričati i zapitkivati po 3-4 sata, već se svi umorimo a ona i dalje brblja i ispituje.

Vježbali smo stvarno revno i redovno, ali puno toga smo prolazili kroz igru. Plaćali smo privatno terapeuticu 2 puta tjedno i ona je korigirala motoričke vježbe svaki tjedan i uz to smo išli na Goljak svaka 2 tjedna.
Od prvih dana smo joj davali razne zvučne i taktilne podražaje: dodir raznih materijala (frotir, pliš, pamuk, koža, čičak-trake, plastične i metalne kuglice vezane u trake, alu-folija, tijesto, guma, moja kosa... ma sve što bi nam došlo pod ruku) na kožu, zvučne slikovnice, zvečke i šuškalice (kupovne i domaće izrade), listali smo slikovnice, razgovarali...
Glazbena linija (prava) nam je bila glavna didaktička igračka, zahvaljujući njoj je propuzala i klečala, iako smo imali i prave dječje didaktičke igračke.

S godinu i po je već znala umetati drvene puzzle na pravo mjesto - jer je vidjela stariju seku kako to radi.
Starija kćer nam je bila velika pomoć, poticala ju je na neke stvari kojih se mi uopće ne bi sjetili.

U vrtiću smo je u dogovoru sa stručnim osobljem stavili u grupu u kojoj je bila najmlađa (umjeto da je stavimo u grupu u kojoj bi bila među starijima) i to joj je bio jako veliki poticaj, stvarno je tamo puno napredovala. U grupu je dolazila i vrtićka psihologica, tete su me stalno informirale o svemu, pitale mene za mišljenje i savjet, ja sam pitala njih za mišljenje i savjet, informirala ih o pregledima i mišljenjima specijalista koji su je pratili i imali smo svarno odličnu suradnju.
Sad s 4,5 godine im se grupa raspala i prebačena je u novi prostor, s novim tetama i 23 nove djece (samo sedmero iz stare grupe) i to je odlično prihvatila.

Ne znam šta bi rekla o odnosu sa starijom sestrom (starija je od Nele 2 godine i 8 mjeseci), ima dana kad se savršeno slažu i dana kad se stalno svađaju - koliko vidim, imaju odnos kao i drugi braća/sestre. Vole se jako, i zaštitnički su rapoložene jedna prema drugoj, ali ponekad jednostavno trebaju svaka svoj prostor ili obje žele baš istu igračku i slično.
Ponekad imam osjećaj da stalno rješavam neke sukobe, a ponekad se tako lijepo zajedno zaigraju da ih uopće ne čujem, moram ići provjeriti šta se događa.

Moram sad ići, ako te još nešto zanima (ili sam ti na nešto zaboravila odgovoriti) samo pitaj :srca
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la nadicab » 19 lis 2010, 16:34

svaka čast, jako lijepo (vidi se da iz srca i s puno ljubavi zboriš) i deeeetaljno :up
Everybody is a genius. But if you judge a fish by its ability to climb a tree, it will live its whole life believing that it is stupid. - Albert Einstein
Denis, 16.05.2000.
http://www.udruga-oko.hr
Avatar
nadicab
Prepečena plavuša
 
Postovi: 17714
Pridružen/a: 04 svi 2001, 00:17
Lokacija: Zagreb, Kvatrić

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 20 lis 2010, 09:43

:kiss
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Tonka.M » 20 lis 2010, 21:45

Miki :srca
MOŽEŠ TI TO!
_________________________________________
Teo - 29. tjedan - 1510g - 13.03.2008.

* Noa - mali anđeo - 19.10.2011.
Avatar
Tonka.M
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2485
Pridružen/a: 18 tra 2008, 12:22
Lokacija: tražim se

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Luantaro » 20 lis 2010, 21:52

Miki :srca
Avatar
Luantaro
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2378
Pridružen/a: 03 ruj 2005, 22:46

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la hrvoje1 » 20 kol 2011, 18:40

Pozdrav svima, nadam se da me niste zaboravile....
Inače Marko je zdrav dječak koji je uspio izboriti vama poznatu bitku od 1000 grama i 26 tjedna do momčića od 2 ipo godine i magarca po ponašanju. Od problema tipičnih za nedonošcad, one je u smislu razvoja kraljeznice i sl. malo nezreo tj recimo da nije spretan pri trcanju, na stepenicama i skakanju kao njegovi vrsnjaci. Imamo i blazi ili srednji strabizam na jednom oku, vjerujem da ce se to srediti. Dva mjeseca je na moru od kojeg uopce nema straha a od kuce do plaze je kosina od 10 min setnje. Svaki dan dva puta ide na plazu, tako da je puno fizicki ojacao i ocvrsnuo bas radi te setnje. Prosli smo sve specijaliste, koji imaju samo pozitivna misljena ( mozda ponavljem nesto sto je moja draga vec pisala) i s te strane smo jako sretni i ponosni. Cak ga moram pohvaliti; Mama je bila na putu 10 dana a sam s njim nisam imao NIKAKVIH problema. Mislim da je to bilo jako lijepo iskustvo, malo da se obojica naviknemo jedan na drugog. Skupa smo se i pelena rijesili.
Siguran sam da vam je drago cuti kako taj sitan djecak iz mog posta "NEIZVJESNOST" raste i napreduje. Dame drzite se i budite ponosne na sebe i svoje malise......
...tata hrabrog sina
muž hrabre žene....
Avatar
hrvoje1
Samo sam naišla
Samo sam naišla
 
Postovi: 26
Pridružen/a: 26 sij 2009, 16:06

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la kiki i lara » 25 kol 2011, 00:22

miki i nadice velika :kiss i :grligrli
Avatar
kiki i lara
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 571
Pridružen/a: 13 ožu 2010, 17:51
Lokacija: ......

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 21 ruj 2011, 11:10

moja mrva je od jučer upisana na ritmičku gimnastiku :yess

trenerica kaže da je super, da sluša i sudjeluje

potpuno mi je nevažno kakvi će biti konačni rezultati, hoće li moći pratiti program ili ne, hoće li ikada u životu napraviti zvijezdu i sve one figure s vijačama i loptom

naš uspjeh je da smo je upisali i da nitko ne kuži da je ona nekada bila beba koja je morala vježbom naučiti čak i neke osnovne pokrete kao što je staviti rukicu i nogicu u usta
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la pokahontas » 25 ruj 2011, 14:31

Pozdrav svima! Evo da se i mi malo javimo. L.za petnaestak dana puni tri godine, upisali smo vrtić i osim što je sitna mrvica nebi čovjek rekao da smo počeli našu priču sa 990 grama :) Pred svaki njen rođendan ponovno proživljavam onu dramu oko njenog poroda i prve mjesece straha i panike. Oko prvog rođendana su mi znale dolaziti i suze na oči kad bi se sjetila njenog sitnog tjelešca u onom "ogromnom" inkubatoru. A sada kako sam ponovno trudna i približavam se polako onim opakim tjednima trudnoće ponovno me hvata panika. Ali kada vidim vidim njen veliki osmjeh i čujem njen glasić kako u šestoj brzini propitkuje sve i svašta...ma da se čovjek rastopi od miline :proljece Pozdrav svim mamama i njihovim malim velikim hrabricama !
Mamin mali miš-28+5 tjedan, 990 grama, 36 cm
16.10.2008.
slika
Avatar
pokahontas
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 157
Pridružen/a: 29 ožu 2009, 14:30

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la kiki i lara » 25 ruj 2011, 14:58

pokahontas kroz tvoje riječi vidim sebe i laru...lara je isto mala mrva.sa godinu i 7 mj.tj godinu i 4 mj korigirano ima 8 i 700 g.ali ja se zezam da mije produžila želju male bebe.....i samim time što je sve prošla,što smo skupa prošle još sam više ponosna na nju...čestitma na trudnoći.....i vjerujem da će sve bit ok.....
Avatar
kiki i lara
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 571
Pridružen/a: 13 ožu 2010, 17:51
Lokacija: ......

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la mmm3m » 09 lis 2012, 21:40

Kako je lijepo procitati kako nase mrvice napreduju,kako stizu i prestizu vrsnjake,kako sad imamo nove brige (prve simpatije,skola,novi koraci

Mia koja je rodjena od 24tjedna 4 dana sad ide punim plucima na 7 rodjendan,veselo koraca u skolu,ima simpatiju,puno prijatelja i bezgranicnu ljubav sestrica,mame i tate

Lolimo vas :srca
Mia,rodjena u 25 tjednu,810g,32cm :)
Matea-1991~~Marina-1999~~Mia-2006
"Maristella"miris mora,lavande i ruzmarina
Avatar
mmm3m
splitska nevista
 
Postovi: 1296
Pridružen/a: 24 vel 2007, 16:05
Lokacija: Slovenia

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la kiki i lara » 09 lis 2012, 23:28

ma to su naši BORCI....to uvijek ponavljam......tako su hrabri ,jaki ......vidjeti ih onako male kad se rode......nije lako....al gledati ih kako su se izborili za život ...veseli i sretni....to je NAJLJEPŠI POKLON
:joy :srca
Avatar
kiki i lara
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 571
Pridružen/a: 13 ožu 2010, 17:51
Lokacija: ......

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 10 lis 2012, 09:29

mmm3m je napisao/la:Kako je lijepo procitati kako nase mrvice napreduju,kako stizu i prestizu vrsnjake,kako sad imamo nove brige (prve simpatije,skola,novi koraci

Mia koja je rodjena od 24tjedna 4 dana sad ide punim plucima na 7 rodjendan,veselo koraca u skolu,ima simpatiju,puno prijatelja i bezgranicnu ljubav sestrica,mame i tate

Lolimo vas :srca


:srca :srca :mah
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la mmm3m » 10 lis 2012, 11:41

Miki je napisao/la:
:srca :srca :mah

Kako Vama ide,jel mama dobiva vec sivu kosu :)))))
Mia,rodjena u 25 tjednu,810g,32cm :)
Matea-1991~~Marina-1999~~Mia-2006
"Maristella"miris mora,lavande i ruzmarina
Avatar
mmm3m
splitska nevista
 
Postovi: 1296
Pridružen/a: 24 vel 2007, 16:05
Lokacija: Slovenia

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la Miki » 10 lis 2012, 12:41

mmm3m je napisao/la:Kako Vama ide,jel mama dobiva vec sivu kosu :)))))


eh, mama je dobila sivu kosu odmah nakon poroda ;) (nisam vjerovala da je to zbilja moguće, samo su mi se svako jutro pojavljivali novi sivi pramenovi)

nama ide super, osim što ide na ritmičku gimnastiku, od ove godine ide i na male sportaše (njena velika želja)

motorički je super, sa navršenih 5 godina je naučila voziti role i rola bez padova (osim kad nam želi pokazati kako se ispravno pada i ustaje), par mjeseci iza toga naučila je voziti i bicikl bez pomoćnih kotača (ali tu je bilo padova :znoj)

romobil vozi ko velika, stoji na jednoj nozi, a drugu digne u vis ("lasta" stil) - taman tako da njenoj mami i ovih preostalih nekoliko nesivih vlasi - posivi

idemo logopedu zbog dislalije, s tim da je problem u tome što ona kad se skoncentrira sve riječi izgovara vrlo pravilno, ali kad se zalaufa brljavi i frflja - jer je njoj jako fora govoriti kao beba :roll i to joj je ušlo u naviku (pa sad neke stvari govori lošije nego prije 2 godine) - radimo na tome

mali je perfekcionista i ako slučajno nešto ne zna, ne može ili ne razumije, udari u plač i blokira se, ni ne pokušava to nešto napraviti/objasniti/naučiti - samo stoji i plače
to je glavni razlog zbog kojeg smo se odlučili na odgodu škole, iako je sve testove riješila super (školska doktorica je rekla da je bolja od 80% djece, a pedagoginja je rekla da je riješila neke zadatke koje djeca koja već idu u školu ne znaju riješiti) - ali ona ih super rješava kad je dobre volje i kad sve ide bez zapreke, na prvoj zapreci blokira i plače da ne zna, a ako je nagovorimo da pokuša još koji put, riješi sve super
zaključak je da je ipak nezrela za školu - odnosno ne toliko za školu koliko za školske obaveze i da joj damo priliku da još jednu godinu sazrije
budući da joj se vrtićka grupa raspala, od ove godine je opet u novoj grupi, s novim tetama i novom djecom (iz njene stare grupe je prešlo samo dvoje djece i to djece s kojima se ona nikad nije igrala) - snašla se odlično i sva je važna jer je sad ona među najvećima :bis

eh da, naučila je čitati s nepunih 5 godina - i to nas je redom sve šokirala: mi smo mislili da su ih učile tete, a tete su mislile da smo je učili mi - uglavnom, ona je kopirala svoju veliku seku i ispitivala što znači koje slovo, kako se što piše, slušala u vrtiću kako predškolarci slovkaju kad čitaju - i naučila :shock
od druge djece :shock
zapravo uopće ne znamo kad je to naučila jer smo mi to shvatili sasvim slučajno par mjeseci prije 5. rođendana kad je pročitala natpis na MM-ovoj majici- pa smo je pitali je li joj to starija seka rekla što piše (odgovor "ne, pa pročitala sam!")
pa smo joj dali još neke riječi, pa isprobali analizu i sintezu, dali da pročita cijele rečenice i ostali totalno šokirani (ok, čitala je sporo, slovkajući, ali povezala bi od početka do kraja cijelu rečenicu - i to je sve shvatila bez pomoći odraslih, samo slušajući i gledajući drugu djecu)

stvarno su ta naša djeca prava mala čuda koja nas svako malo iznenade nečim novim

uh, sad vidim da je ovo još jedan od mojih "kratkih" postova :oops:
"All you need is faith and trust... and a little bit of pixie dust!" --Peter Pan

:lebdi
Avatar
Miki
Samsungova kuharica
 
Postovi: 2164
Pridružen/a: 18 ožu 2003, 12:51
Lokacija: sidi di si, jer kaki si, ni za di si nisi

Re: gdje smo sada - koliko smo napredovali

PostPostao/la mmm3m » 11 lis 2012, 09:37

Ma divno,super,bas sam vesela kad se raspises ;)

Mi smo imali malo muke sa R,ali vjezbanjem kod logoped a i kod kuce nam je i to uspjelo.Za citanje,ja sam vidjela da zbilja pomaze kad imaju starije sestrice ili bracu koja idu u skolu.Mii je ljutilo kad joj kazem da sestre nemaju vremena za igru jer se moraju uciti i pisati zadacu.I posto ju je zanimalo sta one to rade i ona je krenila tako da sam i njoj davala zadacu
Sad je sva vazna kad je Marina nesto pita a ona kaze,ne mogu imam zadacu :hahaha

U razredu je najmanja,visoka je 108cm i ima 16kg :ajme ali zato kaze uciteljica da mozak radi 100 na sat.Nadamo se da cemo se i u tom rastu i kilazi popraviti jer neznam kako ce za godinu dve sama torbu da nosi :mrgreen
Mia,rodjena u 25 tjednu,810g,32cm :)
Matea-1991~~Marina-1999~~Mia-2006
"Maristella"miris mora,lavande i ruzmarina
Avatar
mmm3m
splitska nevista
 
Postovi: 1296
Pridružen/a: 24 vel 2007, 16:05
Lokacija: Slovenia

Sljedeća

Natrag na Nedonoščad

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 7 gostiju.

cron