Prvo sam vidila pp i odgovorila ti, a onda ovo. Ja se nadam da kao po običaju paničarim bez veze jer mi paničarenje nije strano.
Istina je da mu samopouzdanje nije na nekom zavidnom nivou, primjetili smo mi doma, teta u vrtiću i fizijatrica na zadnjem pregledu (al oba puta sam ja pokrenila pitanje i obratila im pozornost). Mislim da je "problem" (ako ćemo ga tako nazvati) uočen u dobro vrime, predškolac je pa ću kroz ovu godinu raditi na bildanju ega, vježbanju motorike i samostalnosti. Svakako ću do naše neuropedijatrice (kažem "naše" jer smo uvik u iste bili, a radi se o dr. Rešić, znam da se o njoj samo dobro pisalo i ja joj vjerujem) pregled ne može škodit. A za početak ću u vrtićke psihologice/pedagogice/nekoga, pitat ću tetu pa ću za dalje viditi.
Cure hvala! javit ću šta se događa. I ako imate konkretan savjet, igru ili vježbu koju možemo raditi kući, molim vas, podijelite s nama!
Što se tiče hipersenzibilnosti, ne razumin se baš u to i bojim se da ne znam o čemu trenutno pričam, al jedino šta bi moglo biti tu kod njega je da mu uvik smetaju čarape
tipa žuljaju ga, tribam ih namjestit. Povremeno ga češe po licu, definitivno nije neki vanjski uzrok, a nisu ni tikovi jer ih može kontrolirati kad mu skrenem pozornost i objasnim da se nema zbog čega češkat ili rukom prelazit po licu. Hvatalo ga je više puta u različitim periodima.
Al je i prolazilo. Pokreti nisu uvik bili isti. Jedno vrijeme su ga češala bedra, neko vrijeme nos, pa je rukom prelazio po usnama, uglavnom imao je neki pokret, mot koji je ponavljao. Ali svjesno jer bi me pogledao nakon što to napravi. Znači znao bi da to radi i da sam mu ja prethodno govorila da to ne radi ako može ne raditi.
Dalje, plašljivac je, al to mogu razumit. Ustvari puno toga mogu kod njega razumit jer je on moja kopija.
Reče da se boji da mu figura ili igračka u sobi ne migne.
On neće napravit šou radi toga, neće urikat i plakat, al će nam to reć, npr. da neće sam u sobu po piđamu zbog tako nekog razloga.
Za čitanje i pisanje još ne znam kako stojimo, slovka bez problema, jednako mu idu analiza i sinteza, odlično ustvari, razlikuje glasove i slova, bez problema čuje sa kojim glasom započinje koja riječ, a sa kojim završava. Grafomotorika nije nešto, al tek sad kreće sa vježbanjem rukice, svaki dan je sve bolji u tim crtama koje pišu. Crta fantastično, puno boja koristi i mašte unosi u radove. Koncentracija je zavidna za slaganje legića, gledanje crtića, crtanje, igranje sa sestrom i bratom... tu se ne mogu požalit.
Eto malo sam ga opisala detaljnije, lakše mi je ovako jer mi se i vlastite misli ovako kristaliziraju. Nadam se da sam samo oprezna mama koja puše na hladno. Draže mi je to nego da sam neka koja ne vidi.
A ustvari bi volila da ne vidim
mane, možda ga baš ja činim nesigurnim?!