da se malo javimo..imamo pune ruke posla pa nam nećete zamjeriti...ne,nismo vas zaboravile
Zvončica upravo spava pa kradem koju minutu da se javim.Zvončica je pravi zvrk,živa kao srebro,neuhvatljiva kao pčelica,vesela...brza kao munja...znatiželjna...ma nemogu naći riječi kojima bi opisala oduševljenje,mogla bi satima pisati...imamo dobrih i loših dana,dana kada se volimo i slažemo,dana kada ako nije baš po njezinom,nismo si baš dobre.prilagodba,naravno još traje.još je tu i tamo izgubljena,naravno..kad vidi nekoga sa plavom kosom odmah viče:mama...ko da su sve plavuše mama
gdje god dođemo glavna je faca,svi su ju tako divno prihvatili,zaista divno.bake se raspamete svaki put kad smo kod njih,naravno da im skaće po glavi...pranje kose još nismo prihvatili kao nešto normalno tako da se još borimo,ali bit će i to.počeli smo sa pranjem zubića,kad nekaj treba napraviti odmah viče SAMA
sve SAMA...obuvanje cipela,oblačenje...sve...brojimo do 10,na hrvatskom i engleskom (iz dosade,više nisam znala kaj da pjevam
)...znamo raspoznati kocku,krug i trokut,slovo A,B I R...ajme sad se stvarno hvalim,ali nemojte mi zamjeriti,toliko sam ju čekala da bi samo o njoj i pričala..
nadam se da ćemo uskoro i pelene ostaviti,u nekoj prijelaznoj fazi smo,ali ne forsiramo da joj nebi bilo previše.još je sa nama u sobi,preselit ćemo ju u njezinu nakon ljeta vjerojatno...eto...to je moja Zvončica,moje srce,moja duša,moja ljubav,moj hahar,moj zvrk...MOJE SVE
i tatino naravno(njega ne smijem zaboraviti
)....pusa od nas