Uh
- onaj optimistični post poslije povratka iz škole u prirodi mi je bio drag kad je napisan, s vjerom i naznakom da sve skupa ima smisla jer su potrebe za intervencijama bile male tad. Žao mi je što neće biti tu iz njega i vidjeti u kakvog čovjeka odrasta. Od srca mu želim da se njena prisutnost, briga i ljubav uvijek osjete i bar dijelom preslikaju na sve koji ga budu susretali u životu.