Ma, ja sam odustala od nadobudnosti i od stvari koje ga čine nesretnim. Naravno, u školu se mora, zadaća se piše, ali, brate, da sjedi po tim dodatnima gdje im ubijaju volju za ičim da bi nekome samo bio punjač satnice, više ne. Htjela sam da ide na dodatnu iz engleskog, i on je htio, ali u oba tjedna ima rupu. dakle, treba doći na predpredsat, pa rupa, pa redovna nastava. ili čekati jedan sat iza njihovog zadnjeg sata. jedan od tih puta ionako ima rupu zbog vjeronauka. bio bi u školi šest sati, s dvije rupe. I onda nevečer trening. Koma.
Ionako radi engleski već sa mnom, ja sam prof i radim s istim materijalima kao sa svojim učenicima u privatnoj. s gradivom je daleko od svojih kolega, priča u punim rečenicama, piše odavno, vokabular mu je velik i, ustvari, dodatna mu ne treba. Ok mu je sad ova iz eng, njihova od prošle godine je na dugotrajnom bolovanju, i to prošle godine stvarno ni na što nije ličilo. Sad je nešto bolje, ova teacher se sad čak služi s flashcards
, čuju od nje i nešto engleskog na satu....
Ne znam kak je to sve naopako danas...normalnije je učiteljici da pišu litanije na prirodi umjesto da pokaže dunju, bar na slici i bar onoj djeci koja je nikad nisu vidjela, omirisala...pa kad vide sliku na listiću,misle da je kruška. i dobiju minus, naravno. Isto ne znam kak se roditelji djece koja su prosjek prosjeka ili im je malo teže ne pobune za neke stvari. Kod nas su uglavnom petice u imeniku, i redovito je njeno slijeganje ramenima na moj dolazak na informacije u stilu 'a zašto vi dolazite stalno, pa s njim nema nekih problema' i tako. A meni je problem što on skoro sve radi mehanički, kao na autopilotu. jedva dočeka taj čitateljski klub i likovni da se opusti i onda opet kao robot, sve radi, ali s puno gorčine.