i ovo što je
mariachi napisala i
snow mi je divno na svoj način - pokazuje koliko smo zapravo u neku ruku različiti i koliko svatko samo mora znati za sebe što želi da bude sretan.
ja bih ipak više potpisala snow
ja sam isto teško racionalna
mi imamo sada troje i ja sam nekako sigurna da je to to. koliko god mislim da bi bilo lijepo imati još jedno, ja ne bih mogla imati 4 a da radim, posebno ne ovim tempom ko do sada, nemamo baš pomoći osim ako svekiji ponekad ulete kratko, a nisam iskreno tip koji bi dugoročno bio sretan kod kuće s djecom. meni bi posao jako falio. koliko god me djeca ispunjavaju, treba mi i ta druga strana.
a druga stvar, već sada s troje vidim da nam životni stil na neki način "pati"
naravno da ne mislim da je to najvažnije, ali ja volim putovati, volila bi putovati i s djecom, ali kad zbrojim koliko nas nešto košta s troje djece, onak, još jedno dijete bi mi bilo previše i organizacijski i financijski. sad kad se vratim na posao, ok imam staru plaću a ne više porodiljnu naknadu, ali imam i trošak dadilje, kasnije su tu njihove aktivnosti, ma sve, ja volim da mi svuda idemo i landramo i tak, a to bome sve i košta. kažem opet, nije to najvažnije, ali meni je to zadovoljstvo kojeg se ne bih lako odrekla. mislim, imam ih troje, nije da nemamo djece
mislim isto da je kod prijelaza na 4 važno znati da nema teoretske šanse stat u normalan auto, dakle to je svakako jedna stavka o kojoj bi trebalo razmislit!
a treći svjetski rat - to je briga koju ja potpuno razumijem. potpuno. dakle, ja se u nekim trenutcima kad nakon dugo vremena pogledam vijesti zaista počnem hvatat kak razmišljam gdje bi mi i kako mogli otić u slučaju rata i šta bi mi napravili da bude neko nuklearna katastrofa. iskreno, one filmove takvog sadržaja uopće ne smijem gledat, meni je to sve prestrašno, jer mislim da je svijet ipak dovoljno lud da se tako nešto ponovi...