Postao/la danijela81 » 09 stu 2017, 17:30
A gle, kod nas je situacija drugacija. I potreba sasvim specificna.
On je ovo ljeto naglo izgubio vid i slabo se snalazi. Sad je prakticki slijep, i netko ga mora cekati barem na prijelazu preko ceste - cesta prometna, ogranicenje 70 i bez semafora. Ima pjesacki na kojem nitko ne staje od kad znam za sebe. Bojim se, i ne mislim da je strah nerealan.
Danas smo npr isli pred njega nakon 4. sata, da bi nam djeca rekla da je ostao na dopunskoj. I onda ga je s dopunske pustila ranije doma. Sva sreca da je mmama naisla na vrijeme. Htjela je doci do skole, a nasla ga je taman prije te ceste. Znaci, dva puta pjeske pred njega, da ga skoro i ne uhvati na vrijeme. A skola nije bas blizu, skoro 2 km.
On je tvrdoglav i ne priznaje da ne moze sam, ako nikoga nema, ide kuci. A ne vidi ni parkirani auto na 4 metra pred sobom.
Mobitel mu ne bih davala, moze ga izgubiti, moze mu zvoniti pod satom (a u skoli ga ne smije imati). I takve je naravi da ga mozda nece ni htjeti upaliti cim izadje iz skole. Ovo mi je nekako najjednostavnije rjesenje
Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta!V. 03.11.2008.
R. 11.06.2014.