Jao, ja sam se nekidan tako podsjetila djetinjstva.
Na poslu smo naručili ručak iz Vegehopa i meni su greškom umjesto nekog drugog priloga donijeli dinstani kiseli kupus, prilično kiseo i s puno crvene paprike i bibera u zrnu, samo sam ih pljuckala, neke i zagrizla. Točno tako je kiseli kupus pravila moja baka
i zapravo ga ne volim baš i ne bi ga nikad naručila svojevoljno
ali mi je to sjećanje na djetinjstvo baš bilo lijepo.
I fali mi taj osjećaj da netko drugi kuha i ja dolazim na ručak, čak i kad frkćem nosom jer nešto ne volim, i to ima neku svoju draž.
On topic, jučer je MM pravio teleće šnicle i pečeni krumpir, pohana piletina za one koji ne vole teletinu i grilani haloumi sir za onu koja ne voli ni teletinu a nije joj se jela ni piletina.
Uz to salata od mladog špinata i pelješki dingač.
Jako nam je fora otkad su ova starija djeca velika popiti s njima čašu vina za ručkom za vikend.
Dan prije je bila tjestenina sa dva umaka, šalša i umak od slatkog vrhnja i brokule pa tko šta hoće.
Salata matovilac, bijelo vino.