dubinski ježinci (oni bijeli s rozim) u rižotu su isto bili ok. Samo ih nema više. Kao i periske (gadno ko mrkli mrak ako se dobro ne očisti) i volci. To smo isto na rižoto.
Nanare smo jeli na buzaru al nam nisu bili dragi ne radi okusa (okus sve meni isto ko priljepci ili dagnje) nego je bio preveliki gubitak vremena.
Kamenice ću rado mrknuti. Jedino nemam pojma bih li znala uopće više očistiti.
Eh da sirovo smo jeli ikru sa škampa jer smo vidjeli ribare da to jedu pa bi onda i mi imitirali.
Jeli smo čak i plodove pirokante i zvali ih malim jabukama. Djeci ih nisam nudila
Ma mi smo svašta stvarno na moru jeli ko klinci. Sad tog jedva da ima. A priljepke isto kad strpam u usta svi dreknu na mene da je more prljavo. Što je istina.
I naravno brudet od svega i svačega. Onih malih ribica iz plićaka, skup s restlovima iz ribe. To nisam voljela.
Zapravo imala sam taj luksuz da sam odrastala s kuminim djedom koji je svako jutro išao u ribe. I onda se jelo sve što se ulovi.
E da i djed nam je jednom napravio polentu s kamenom koji je imao alge, travu
To je njemu bila hrana za vrijeme rata kad nisu isli u ribu pa je pričao kako su to jeli pa smo ga kuma i ja maltretirale pa nam je jednom napravio. Naravno da nismo pojele. Polenta s okusom soli
Trpove je tata jeo u Kini. Pretpostavljam da to isto mora zapravo biti jako mekano
Riječne rakove nisam ni ja nikada.