Bok svima,
majka sam djevojčice od 3 godine i 10 mjeseci.
od djevojčice za koju sam pričala kako se uvijek sve dogovorimo, beskrajne ljubavi, puno maženja i grljenja, naš odnos se posljednjih dva mjeseca sveo na rasprave, uvjeravanja, 'svađe'.
konstantno je ljuta na mene, odguruje me, odgovara, 'neću' i 'neću nikada' su postale svakodnevica, jednom sam bila i 'glupača', a u zadnje vrijeme slušam i da sam 'zločesta', pa i 'neću da si mi ti mama', 'želim neku drugu mamu' i slično - ovo zadnje boli jako, ali znam, reći ćete mi da ne uzimam srcu - 'to su djeca'.
ali baš zato, jer je tvoje dijete i jer vjeruješ da radiš sve da si dobra majka, te riječi itekako bole.
imam konstantan osjećaj da nešto ne radim dobro, da me ona ne voli.
glava mi je zakuhala od nastojanja da pronađem načina da nađemo 'zajednički jezik' - knjige, članci, metode, razgovori, priče - imam osjećaj da ništa ne pomaže.
umorna sam od borbe s njom, jučer mi je nakon dugo vremena prošlo kroz glavu kako jedva čekam da idem na posao da se odmorim, a evo danas me umara sama pomisao na popodne koje trebamo provesti skupa.
i ljuta sam na sebe kad izgubim kontrolu, kad reagiram glasno i prejako, ali nekad stvarno ne mogu više.
sad se trudim maknuti kad me krene obuzimati bijes, jer, izgovoriti ću to, poludim kad mi ona, nakon što cijeli dan isplaniram da bi nam bilo lijepo, ona sve to 'vrati' sa jednim od ispadom bijesa i ljutnje koji traje, traje, traje i traje...
i priznajem, ne znam što da radim. sad sam u fazi da mi se plače.
u teoriji sve znam, ali praksa ne pokazuje rezultate.
da li je faza, da li zaista negdje griješim, ja više ne znam.
svaki savjet/kritika ili samo podrška je dobrodošla.