nema tu neke velike filozofije, u biti je vrlo jednostavno jelo, a meni spada u kategoriju soul food ili comfort food
artičoke biram manje do srednje (MM, na primjer, kupuje one velike talijanske koje se meni ne sviđaju pa ih ni ne jedem) i njih skoro da cijele mogu jesti
čiste se tako da im se odreže stapka tako da dno bude ravno i, eventualno, najdonji red listova. ako je stapka dulja, ogulim je i narežem na komadiće pa skupa s artičokama ostavim malo u vodi zakiseljenoj limunovim sokom da otplahne bube, ako ih ima
dok se one namaču, napravim smjesu za punjenje - nasjeckam češnjak i petrusimul (sitno!) pa ga pomiješam sa soli, paprom, prezlom i maslinovim uljem
artičokama malo raširim latice, iz sredine, i "punim" ih smjesom žlicom ili rukom pa ih slažem uspravno u teću (padelu, lonac). kad sve napunim i složim, oko artičoka dodam bob i biže i ako je ostalo nadjeva. po potrebi dolijem malo vode i maslinovog ulja, otprilike do 2/3 visine artičoka, još malo posolim i popaprim i kuham dok se ne skuhaju bob i biži
količine ne pišem jer to sve ovisi o tome koliko i kolikih artičoka imam - nekidan sam imala 11 malih i 4 srednje i još uz to par pupova koji su bili najslađi i za to mi je trebala bogata vezica petrusimula i 7-8 češnjeva češnjaka, prezle i maslinovog ulja da bude kompaktna smjesa - ne pregustu, a ne ni prerijetko
je l' se vidi da obožavam ovo jelo!?