Postao/la Franka » 31 pro 2001, 01:52
Moram priznati da mi je još sve prilično konfuzno u glavi i grčevito nastojim saznati što više o djeci sa sličnim simptomima i iskustvima ostalih mama kako bih i ja njemu što više pružila. Jer, kako kažu najbitnija je prva godina. Hvala na savjetima jer svaka pomoć je do
odošla. Ovo nam je prvo dijete tako da nemam nikakvog iskustva s bebicama, a još manje s eventualnim poteškoćama. Zapravo je sve bilo idealno do mog 29. tjedna trudnoće, a onda su mi na rutinskom pregledu ustanovili trudove koje ja, neiskusna trudnica, nisam ni osjetila i odmah me ostavili u bolnici s iglom prepara u ruci i tako sve do poroda. Teo inače do
o napreduje, na prsima je (nakon teških dana prvo samo izdajanja, pa privikavanja na prsa i dohranjivanja mojim mlijekom na dudu jer je naučio jesti na bočicu u bolnici i bio je premali i slab da povuče dovoljno) i danas ima 7660 gr. Tek smo počeli s žitaricama i kašicama, pojede svega par žličica dnevno, a bilo je i povraćanja kad bi prvi dan probao nešto novo (tu sam vjerojatno i ja kriva jer sam mu dala da jede koliko hoće, pa sad to radim pametnije). Rodjen je sa 2980 gr. i nakon 3 dana pao na 2600. Zadnji mjesec je dobio samo 260 gr i to me malo
ine (inače je dobivao iznadprosječno), da li je to možda povezano s onim da djeca nakon 6 mj. dobivaju manje.... Ali i ja sam skrenula na krivu temu. Inače je veselo i zdravo dijete, osim jedne manje prehlade, nije bio bolestan. Tu ne računam grčeve, s tim je bilo problema. Od liječnika koje posjećujemo, s očima je sve u redu, na zadnjem UZV mozga svi su se ugrušci razišli i može se cijepiti (još nismo jer čekamo da nam i neuropedijatar odo
i), sluh mu je u redu, naš pedijatar nas uvijek ohra
uje da će sve biti u redu i da je jako dobar. Još trebamo otići na EEG ovih dana. Jedino nas fizijatar uvijek ubije u pojam. Prvo je neuropedijatar rekla da je sve ok samo da ne drži glavicu (tad je imao 4 mj.) i da djeca s 3 mj. bolje drže glavu od njega. Za nekoliko dana je počeo držati glavu i mi sjajimo od sreće i odemo kod fizijatra, mali je spavao u skafanderu i kad smo ušli on onako pospan nije uopće reagirao na zvečku, imao je stisnute šakice i rekla nam je da ne smije tako držati ruke, tj. zatvorene palčeve jer može ostati invalid. Potonule su mi sve lađe. Vježbanje.... kako piše u onom članku o nedonoščadi, uvijek mi se čini premalo. Zapravo ga polegnemo 2 puta dnevno na vježbu, ali ga ja i između dohvatim pa mazimo igračke, malo ga stavim na trbuh jer mu to teže ide, kao da se umori držati glavu gore, pa počne plakati, a ja to ne mogu slušati. On je mala maza i najviše se voli nositi, ležanje mu
zo dosadi i to mi je sve veći problem za vježbu. Tako da ne mogu reći egzaktno koliko je puta dnevno vježbao. I kako su mi rekli i oni to ne mogu definirati, ali nekakvih 5, 6 puta da bi trebao i ja se pitam da li to ostvarim, da li ga do
o vježbam, hoće li i on
zo propuzati kao što vidim njegove vršnjake.... <i></i>