Postao/la mia » 09 kol 2002, 23:41
Već više od godinu dana letim vašim stranicama, čak sam se stidljivo i upustila u propitkivanja određenih tema ali još se nisam logirala. No sad tomu nije mjesto ovdje. Naime, mama sam male Mije koja ovih dana slavi svoj prvi rođendan. Inače, rođena je carskim rezom u 34. tjednu trudnoće u riječkom rodilištu. Težila je 2 380 g i bila je dugačka 45 cm. Za mene je bila vrlo sitna ali za pojmove nedonoščadi nije bila neki kritični slučaj. Njezin ( a i moj) najveći problem bila su nedovoljno razvijena pluća i problemi s disanjem. Imala sam izrazitu želju da je dojim i bila sam spremna na sve samo da u tome i uspijem. Drugi dan od poroda vidjela sam je pet minuta i stavili su mi je na prsa ( i otišli, naravno), ali ja sam bila šokirana tim predivnim sitnim bićem da nisam ni inzistirala da nešto uspijem, a ona je blaženo spavala. Drugi dan morala sam pitati da dođem do nje, dali su mi da je pogledam i samo me pitali imam li mlijeka!!?? Mlijeka je bilo vrlo malo, a kako je i moglo biti kad stimulacije dojenja od strane djeteta ili mene nije bilo. No, sestrama je bilo teško reći da sama potaknem dojenje. Treći dan sam inzistirala da netko razgovara sa mnom, no nitko se nije udostojio, osim odjelnih sestara onako uz put i svaka je dala svoju priču. Počela sam se polako izdajati, no ni sama nisam znala kako. Pumpice ( i to ona stara i ona nova Chiccova) nisu pomogle nego uzdaj se u se. Treći dan sam krenula svaka tri sata k Miji i pokušavale smo uspostaviti dojenje, rezultati su bili poražavajući, gušenje Mije. Ona nije mogla u isto vrijeme povući mlijeko i uskladiti disanje. Tako smo se mučile sa sedam podoja, osmi je loše završio time da je prestala disati i počela plaviti. Sestru je uhvatila panika i preporučila mi je da se počnem izdajati u bočicu i počnem je tako hraniti. Upozorila me je da je vjerojatnost da uspostavimo normalno dojenje minimalna zbog toga što će se naučiti na blagodati bočice. Činjenica je da joj je mlijeko doslovno kapalo u grlo. Mene to nije prestrašilo, rekla sam sama sebi dok ide izdajanje ići će, a dalje vidjet ćemo. Bilo mi je najvažnije da se potrudim dati joj moje mlijeko i da konačno uspostavimo hranjenje. Na taj način smo i uspjele, deseti dan bile smo doma, sretne i zadovoljne. Najveću potporu dojenju dobila sam od moje patronažne i od Mijine pedijatrice. One su me poticale da ne posustanem s izdajanjem i da je svaki dan pokušavam stavljati na prsa. I tako sam cijelih mjesec dana, svaka tri sata najprije izdojila 100 ml, dala joj da popije na bočicu koliko želi, i to je bilo to. Nije me bilo
iga hoću li je zaista uspjeti ikada podojiti, bilo mi je važno da izdržimo barem 4 mjeseca na isključivo mojem mlijeku. 11. 09. (na dan napada na NY), nikada ga neću zaboraviti jer ona je prihvatila dojku. Nije to bio neki podoj, ali je bila velika stepenica naprijed. I tako svaki dan malo po malo. U početku sam morala koristiti i silikonsku
adavicu, a s Mijinih tri mjeseca sve je izgledalo najnormalnije. Kao da tih muka nikada nije ni bilo. <
>Dojila sam je 9 mjeseci jer s danom kada smo počele koristiti žlicu ona je izgubila volju za prsima. Trudile smo se do 9. mjeseca a onda polako i nježno jednostavno prekinule s dojenjem. <
>Danas je zdrava, vesela, do
a i simpatična skoro jednogodišnja djevojčica. Još uvijek je sitna prema ostaloj djeci (ima otprilike 9 kg) i neke stvari je radila možda malo kasnije od druge djece, ali ne sve. Puže
zinom svijetlosti i svaki dan očekujemo kada će prohodati.<
>Moja najveća slabost bila je i još uvijek je : uspoređivanje Mije s drugom djecom. Npr. razbijanje glave zašto ona ne puže s 8 mjeseci , nego je propuzala s 10 i takve i i slične gluposti Ja znam da je svako dijete individua za sebe i da svatko nađe svoj trenutak za savladavanje razvojnih poteškoća, ali... <
>Bilo bi mi jako drago ako bi ova moja priča nekoga ohra
ila da doji svoje dijete, pogotovo ako je dijete ranije rođeno jer uza sve poteškoće koje se jave u početku, malo do
e volje i velika upornost sve uspiju savladati Pozdravljam sve mame i možda se ohra
im i logiram!! Ali možda. <i></i>