swen

[swenova mama]

Swen je po svemu sasvim normalna beba. Ipak, rodjen je 5 tjedana ranije. Iako smo imali ludu srecu (2550gr, 49 cm i bez inkubatora), danas lagano,kaze pedijatar, kasni motoricki. Primjerice, glavu je poceo drzati malo kasnije, par tjedana recimo iza "donesenih" beba, na trbuh se poceo okretati kasnije, sjediti je poceo kasnije, uglavnom, sve kasni po par tjedana. Ja sam se s pedijatrom skoro posvadjala uporno pokusavajuci dokazati da je to za njega normalno, jer je, iako bez inkubatora, ipak nedonosce. To mi on ne priznaje, ali do
o, nema veze. Pitanje je sljedece. danas Swen ima skoro 9 i pol mjeseci (manje 5 tjedana), dugacak je 76 i tezak 8100, i po svemu je normalna beba, osim sto mu je vjecito hladno. Koliko god da carapa imao na sebi, koliko god bio do
o obuce, nogice su uvijek ledene, rukice cesto, a temperatura sobe u kojoj boravi je 24 stupnja i to mu je sasvim ugodno, dapace, ako je niza, ujutro je sav smrznut iako spava u vreci i posve obucen (body plus pidzama). Je li to normalno? <i></i>

[Ingrid007]

vidim da nitko nije odgovorio par dana, no ne mogu ni ja jer zaista ne znam odgovor. al eto javljam se samo da vidiš da sam pročitala tvoj post...<
>inače, moj rokić ima drugi problem a to je da je uvijek, uvijek otkriven, pa ga uvijek moram debelo obuć za spavanje. vreća više ne dolazi u obzor jer ima 17 mjeseci... već razmišljam da ga stavim spavat u skafanderu...<
>možda su swenu hladne nogice i rukice zbog lošije cirkulacije... ne znam... drž'se... <i></i>

[swenova mama]

hvala na odgovoru i podrsci.. jer mi ga je nekad jako zao, a i bojim se s njim van po ovom vremenu jer mu je vjecito hladno nadam se da nije nista ozbiljnije, a pedijatar me ne shvaca ozbiljno kad ga to pitam <i></i>

[litala]

evo sto stvari sam napisala, sve je nestalo... pukne eksplorer i moš.....<
><
>uglavnom, i ja sam jučer pročitala tvoj post. i nisam bila baš pametna... <
><
>razmišljala sam i razmišljala, i došla do zaključka da se ne trebaš za
injavati. ja sam kao i ingrid imala posve drugačiji problem, moja ida toliko topline proizvodi da je od rođenja imala znojne nogice... a pokrivanje... to je skroz drugačiji problem...<
><
>a ako ti je swen do
o, nije prehlađen, ne vidim u čemu je problem. imam sestričnu koja isto cijeli život ima strašno hladne noge. jest da je osjećaj donekle neugodan, ali nema nekih problema zbog toga... a swenove se nogice same od sebe neće zagrijati bez obzira na količinu odjeće koju imaju oko sebe. da bi te odjeća grijala, moraš i sam "emitirati" određenu količinu topline, koju će odjeća samo "održavati".<
><
>tako da ja mislim da bi mu najbolje pomogla masažom (i to s frotirskom rukavicom, ne golom rukom, da se potakne površinska cirkulacija), razgibavanjem, isl...<
><
>ma, tako, razmišljam "naglas", možda ti nešto padne na pamet...<
><
><
> <i></i>

[swenova mama]

litala,
avo, imas pravo.. trebala bih probati masazom s rukavicom! mozda bih mu ipak pomogla hvalaaaa <i></i>

[litala]

da pomogne....<
><
><
> <i></i>

[swenova mama]

hvala vam objema <i></i>

[Ingrid007]

... ako ti treba savjeta za masažu, tu je moj muž expert, (nemoj slušat patkicu glede moga muža!), i zaista mi se čini da bi lagana masaža frotisrkom rukavicom mogla pomoći. pitat ću još muža, obećajem...<
><
>inače, jako mi je, jako žao da se nismo skužile u subotu na tomboli! al bit će još prilike... <i></i>

[swenova mama]

pitaj muza, svakako, i nadam se da cemo se srest, negdje na kavi,mozda? <i></i>

[nadicab]

meni Denis nema takvih problema, dapače čak znoji se kao i njegov
at i sestra kada su bili mali. Inače, mi smo ga cijelu prošlu godinu toplo zamatali jer smo zamijetili da mu jako paše što toplije (tako da smo ga zamatali dekicom po ljetnim šetnjama, pa su nas ljudi gledali kao da smo pali s Marsa). Sada toliko ne, ali nogice su mu uvijek hladne što ja objašnjvam time što ih ne koristi, pa se ne mogu niti ugrijati (to nije slučaj sa swenom).<
>Da li bi mi mogla poslati njegovu tablicu rasta i razvoja (uvjerenasam da si vodila svaki gram i centimetar kao i ja)? Pokušat ću napraviti neku malu bazu usporednih podataka o rastu nedonoščadi.<
>BTW, koliki bi Swen bio da se na vrijeme rodio (moja kćerka se rodila 2,5 tjedna ranije i bila je 2650 i 46 cm)? <i></i>

[Patagonia]

Vita se rodila 17 dana ranije i nije službeno nedonošće.Rodila se isto sa 2560g i 46cm.<
>Imali smo neugodno iskustvo sa dr.Stojčević- Polovina a danas je sa njom apsolutno sve OK.<
>Imate kakva saznanja o toj doktorici? <i></i>

[Lidija]

Ja o dr. Stojčević imam vrlo visoko mišljenje. Mislim da zaista zna svoj posao. Ono što možda smeta je njen pristup mladim roditeljima, koje vrlo često šokira. Možda i to ima smisla, makar je i mene smetalo u doba kad smo bili njeni pacijenti.<
><
>Pretpostavljam što vam se desilo. Vjerojatno je ona izrekla neku vrlo lošu prognozu. Ali, to što je s vašim djetetom sad sve u redu..., hvala bogu. U to vrijeme vjerojatno su postojali neki znakovi koji su mogli zavrsiti i drugacije. Ona na svoj grub nacin zeli natjerati roditelje da ozbiljno shvate situaciju i da se prime posla. Nijednom "vježbanom" djetetu to ne steti, a moze biti puno toga propusteno, ako se ne pocne na vrijeme. Ne smatram je zato manjim strucnjakom.<
><
>Sorry na mojoj pretpostavci, ako je kriva u tvom slucaju, nije u puno drugih koje sam vidjela. Vecina klinaca se izvuce, ali radi onog manjeg
oja koji nema tu srecu, rani pocetak rehabilitacije je strahovito bitan. Imali ste srecu, .... <i></i>

[Patagonia]

Drago mi je čuti Lidija da je tebi ili nekom bliskom tebi pomogla.Na kraju krajeva nisam ni sumnjala u njenu stručnost ali na žalost nije baš sve u tome.Vidjela sam kod nje nekolicinu djece i mogu slobodno reći da nisam dovoljno upućena da naširoko razglabam o toj temi.Međutim ono što je meni napravila i rekla nije za oprostiti i sigurno ću barem 5 godina ranije otići sa ovoga svijeta zbog trauma koje mi je ona priredila.Na sreću ili na žalost,ne znam, čula sam o njoj sa barem deset strana,što od roditelja,što od liječnika vrlo grozne stvari. Mislim da nije način proglasiti svako dijete bolesnim da bi "vježbalo"(a vježbanje nikada nikom nije loše činilo) i poslije zahvaljivati Bogu što je sve završilo bez problema.Mislim da su to preozbiljne stvari (ti Lidija sigurno to puno bolje od mene znaš) koje nisu za davanje prognoza "šta bi bilo kad bi bilo"..............Moja Vita je u isto vrijeme dobila različita mišljenja.....po njoj je trebala ne hodati do 3 godine,šepati i da ne na
ajam jer se u meni istovremeno bude emocije ljutnje i istog onog straha koji sam onda osjećala........a po mišljenjima drugih stručnjaka je bilo sve OK,možda ne po knjizi ali možemo li svu djecu strpati u iste šablone............i smjemo li ako se ne poklapaju sa njima donositi tako
zoplete i nadasve netočne prognoze.<
><
>Lidija, nemoj se ljutiti na mene........to je jedno iskustvo koje je u meni ostavilo duboke ožiljke,ne bi samo htjela da se to ikome više dogodi..............divno je biti stručnjak i za sebe i za druge......ali tek ako si prije svega čovjek! <i></i>

[Lidija]

Mislila sam da je bilo tako nesto. Znam puno ljudi koje je ona totalno izbedirala i ne smatram to do
im nacinom, ali... Ona smatra da je to nacin na koji ce roditelji ozbiljnije prihvatiti situaciju. Nitko nije prorok i neke stvari se rijese gotovo same od sebe. Imam i to iskustvo.<
>Kad dulje vremena komuniciras s njom vidis i njenu drugu stranu. Odnosno kad ona vidi da radis i ozbiljno shvacas problem, onda je i upoznas u drugom svjetlu.<
><
>Kad se u vrlo ranoj dobi dijete iz bilo kog razloga proglasi rizicnim, a roditelji ne mogu ( sto je sasvim normalno) prihvatiti takvu cinjenicu, a svi oko njih ( familija etc ) govore "ma on je super bebac", ...... A toliko toga se moze napraviti u ranoj dobi.<
><
>Ivica je dijete s problemom, mogu li danas reci da je prohodao zahvaljujuci njoj? Ne bih to tako postavila. Sve sto on danas moze i zna je rezultat rada mnogo ljudi, mene, muza.... Istina je da je prof. Stojčević bila prvi specijalista kojem smo bili upuceni. I nije mi se bas dopadala, ali vremenom smo uspostavile do
u komunikaciju.... Kad sam rodila Matka koji je u porodu zaradio krvarenje u mozdanoj opni i dovela ga kod nje, njen odnos je bio drugaciji. Pretpostavljam zato jer je ona znala da cu ja napraviti sve sto je potrebno i da me ne treba "plasiti". Vec sam i sama bila dovoljno uplasena jer sam ZNALA puno vise stvari nego kad sam dosla s Ivicom kad nisam znala NISTA. Moram priznati da sam slijedila njene upute bez obzira sto se Matko jako do
o razvijao, ne do
o nego "normalno". I danas mi se cini da se nista dramaticno kod njega ne bi promijenilo i da nismo odlazili kod nje i vjezbali, vjezbali... Ali, kako to danas ZNATI i biti siguran u to.<
><
>Ovo i nije toliko za tebe Patricija, koja imas svoje iskustvo i vjerujem ti da je bilo bolno, ali ti danas barem mozes reci, "ma luda baba", vidi kako je sve OK. Pisem ovo zbog mnogo potencijalnih pacijenata prof. Stojcevic. Ako idete kod nje, budite spremni na to da cete mozda osjetiti grubost kod nje, ali je ipak poslusajte. Ili nemojte ici kod nje. Ima i drugih specijalista neurofizijatara. Sve je pitanje izbora.<
><
>Cinjenica je da nase zdravstveno ( i ne samo zdravstveno)osoblje u globalu nije educirano za komunikaciju s pacijentom (smatraju se "bogovima"), a pogotovo u ovakvim slucajevima kad se radi o djeci, sto je posebno osjetljivo podrucje. Nadam se da ce se i te stvari vremenom rijesiti i da ce situacija biti puno bolja. Ali iskreno , nisam sigurna da cemo uspjeti preodgojiti pripadnike stare garde. <i></i>

[Patagonia]

Ako ti u isto vrijeme jedan specijalist kaže da je sa tvojim djetetom sve u redu a dotična gospođa kaže sve što sam već navela nije li to ipak puno,puno previše tek radi predostrožnosti.Znam da ima puno djece kojima je rano otkrivanje njihove bolesti i primjereno djelovanje bilo od presudnog značenja za njihov daljnji život ali ne možemo zato svako djete proglasiti bolesnim "zlu ne trebalo".<
>Priče koje sam čula o njoj a neke su pričali vrlo ugledni liječnici (nisu joj konkurencija) su grozne i ne bi sada o njima .<
>Isto kao i ti, pišem ovo radi svih onih roditelja koji će možda imati bliske susrete sa tom doktoricom...........da sam možda znala sve ovo što sada znam ne bi toliko boljelo.......ili još bolje, nikada ne bi išla kod nje niti bilo kojeg doktora koji svome poslu i svojim pacijentima prvo ne pristupa sa srcem a tek onda sa svom svojom stručnošću. <i></i>

[swenova mama]

osobno ju nisam susrela, ali kad sam trebala sa swenom otici napregled, s bar pet strana, ukljucujuci i mog pedijatra, cula sam nikako ne k njoj. Pricu poput Patricijine imala je frendica koja danas ima najnormalniju curicu, a koja danas kaze da joj je njezin grub pristup odnio par godina zivota, ukljucujuci i to da je sljedecih mjesec dana bila u tolikoj depresiji, kao i to da je stalno plakala pa bas i nije sigurna koliko je uspjela pomoci svojem djetetu. Ja sam sa swenom bila kod druge lijecnice i zadovoljna sam. Porazgovarala je sa mnom kao covjek, pokazala mi vjezbice, i narucila me na sljedecu kontrolu. <i></i>

[Patagonia]

Swenova mama,vjeruj mi da i dan danas imam paranoje zahvaljujući njoj......istina ne vezano uz Vitu jer je ona jedna sasvim zdrava curica.............ali Dana toliko gledam u nekom strahu,"mjerim mu svaki pokret"...............onda si velim da ne budalim.............ali traume koje sam proživjela očito se ne zaboravljaju lako.... <i></i>

[swenova mama]

ma pusti ju k vragu! jednom davno, tek sto sam rodila moja mi je frendica rekla sljedecu stvar "kad zaplace, prvo sto pomislis, to mu je" i imala je pravo. Cijelu trudnocu, iako su vidjeli tristo cudesa i nisu mogli pronaci uzrok upale, ja sam znala i bila duboko uvjerena da je sve u redu s njim, i da ce sve biti u redu s njim i sa mnom. I kad su mi znali reci da nesto nije kako treba po tablicama, znala sam da je sve u redu. Uzasno vjerujem u svoj instinkt, i mislim da svaka majka instinktivno zna sto je s njenim djetetom. Sukladno tome, uzasno se bojim cijepljenja za zausnjake zbog meningitisa, i mislim da ga necu dat cijepiti (ne znam ti zapravo pravo objasniti zasto, jer je statisticki gledajuci postotak djece koja obole od meningitisa zapravo mali), i to sam vec najavila pedijatru, koji kaze da ce me morati prijaviti <
>Vjeruj u sebe, i ne dopusti da ti neciji nedostatak takta unisti uzivanje u djetetu. <i></i>

[Patagonia]

Da, Swenova mama u pravu si. I sama si tako govorim ali se s vremena na vrijeme zaboravim . <i></i>

[ALEX]

Evo slucajno naidjoh na ovaj topic, iako tu nikako ne spadam.<
><
>Mi nismo imali slicnih problema, iako smo problema imali. Ali moram reci par rijeci o gore spominjanoj dr.Polovini. Naime, jako sam do
o bila upoznata s Patricijinim problemom, koji na kraju , hvala Bogu, nije ispao problem. Znam kako je tesko saznanje za roditelje da s njihovim djetetom nesto nije u redu, pa cak ako se radi i o nekoj sitnici, a kamoli neka takva velika stvar. Isto tako znam da roditelji u tom trenutku traze najbolje sto se moze pruziti djetetu. Dr.Polovina je stvarno vrhunski strucnjak na svom podrucju. Ja nisam imala nikakvo iskustvo s njom, ali sam se bas za vrijeme tih zbivanja s Vitom raspitala o njoj. Svi iz krugova lijecnika nisu mogli ni najmanje osporiti njenu strucnost. E sad, nacin ophodjenja s pacijentima je vec druga strana medalje:"> . Sto se toga tice, svi su opisali taj njen specificni stav da roditelje jednostavno uplasi. Doslovno uplasi! Ona sigurno za dijete koje nema nikakvih ispada nece reci da ima ogromne probleme. Daleko od toga. Samo ce od mrava napravit slona. Nikako ne opravdavam takav nacin ponasanja, ali mnogi roditelji terapiju shvacaju neozbiljno kad vide da im je dijete do
o, a ono sto se potencijalno moze kasnije dogoditi s djetetom, roditelji ne znaju, ali ona zna. I vjerojatno potaknuta losim iskustvima vidjela je da je mozda bolje uplasiti roditelje tako da problem shvate ozbiljno. Opet kazem, ne mogu opravdati takav nacin, ali to je ocito njen stil. Ona to ne radi sigurno iz neznanja i nestrucnosti! <
>Postoji i druga stvar. Neurologija je jako nepredvidiva i puna iznenadjenja. Na ovaj nacin se ona nekako ogradi od svih mogucih posljedica. Ona jednostavno sve ono sto bi bilo moguce da se dogodi (ako postoje odredjeni simptomi) prezentira roditeljima kao da ce se to i dogoditi. <
>Ali cinjenica je da je mnogima pomogla i sigurno su joj mnogi zahvalni, a oni koje je uplasila bez nekog valjanog razloga morali bi biti zahvalni sto im je dijete zdravo i sto se njene prognoze nisu ostvarile. Zar nije bolje da se lose prognoze pokazu krivima nego o
atno? <
>Stvari treba u zivotu uvijek gledati s ljepse strane <
> <i></i>

[nadicab]

avo, Alex, slažem se s tobom. Dr Polovina je naš najveći stručnjak na tom području injezine su čekaonice uvijek pune.<
>Njezin pristup se ni meni ne sviđa jer mislim da bi morala već znati da ne može svakom roditelju pristupati na isti način, da ih uplaši.Ali, ona zna što se sve može postići s vježbanjem (a mogu se postići čuda), a kako dijete završi bez vježbanja. Jučer sam čula za slučaj dječaka koji je imao malih problema i koji se mogao izvući sasvim OK da su roditelji vježbali. A nisu! I ona je danas invalid.<
>Patricija, Dr Polovina nikada ne fula u uočavanju problema. Samo, možda se ti problemi budu manifestirali u budućnosti na način da ih ti nećeš povezati s onim što ti je dr Polovina rekla. MOžda ćeš zamijetiti da ti je dijete trapavije od ostalih (puno pada), da okreće stopalu unutra, da ima krivi gaz, da hoda na prstima, da ružno piše (grafomotorika), da ima probleme s pažnjom i koncentracijom, da ima loš izgovor pojedinih slova ... A ti si se možda užasno prestrašila i odjurila po mišljenje koje će te utješiti i poslije samo mahnula rukom "luda baba, kako me je prestrašila". <
>Ja imam primjedbe, osim na njezin pristup, i na zastarjelost metoda rehabilitacije (kada usporedim s Ljubljanom, a tamo su mi i rekli da u Hrvatskoj nema pravog Bobatha). ALi, bolje išta nego ništa. Ako ti nije teško Patricija da nam kažeš što je točno bilo s tvojim bebačem? <i></i>

[ALEX]

Nadicab, znam i ja slucaj djecaka koji danas s 5 godina hoda na prstima.Uzrok tome se ne zna tocno, ali moze biti svasta, uglavnom neuroloski. Inace je zdrav i pametan momcic,a svi se nadamo da ce tako i ostati. Hodanje na prstima samo po sebi nije tako strasno, da se iza toga ne mogu kriti jos kojekakvi problemi, koji se,opet, mogu i ne moraju nikada manifestirati. I njemu, odn. njegovim roditeljima , dr.Polovina je rekla da je sada prekasno za neke radikalne promjene, ali idu k njoj na kontrole, vjezbaju i ona prati sve eventualne promjene kod njega. Pa ako sto, nedaj Boze, po zlu krene, da se zaustavi koliko je moguce.<
>Ne bih htjela iznositi Patricijin slucaj, ona je tu da to kaze ako hoce, ali Vita je za sada skroz u redu. Ja vjerujem da ce tako i ostati. Samo moram spomenuti da joj je ta doktorica rekla cak da bi s odredjenim vjezbama Vita bila naprednija od svojih vrsnjaka. <i></i>

[IRENA]

I mi smo bili kod. dr. prof. Polovina - moj sin ima Down sy. i javili smo se njoj kad je bio star 2,5 mj. Odmah, gotovo sa vrata nam je "bez pardona"rekla:"Svako dijete ima svoj potencijal i hoće li se ostvariti ovisi jedino o vama. Jedino, budite svjesni, NIKADA neće biti sposoban za samostalan život." Naravno, nije nam se to svidjelo.Željeli smo da nas netko utješi , da nam kaže "biti će sve u redu" i potapša nas po ramenu - no prof. Polovina sigurno nije osoba koja će vas " perom po r....", pardon! S druge strane, u dva pokreta s mojim djetetom na rukama , zavrtila je glavom i rekla - " tu se nešto desilo u porodu - hm, nekakvo krvarenje". UZV je pokazao iv krvarenje I st. Dalje smo nastavili vježbati po njenim uputama i uz asisteniciju njezina sina dr. S.Polovine - i rezultati su bili tu. Ne moram reći da je se bojim ko vraga. Svaki se puta , na kontrolnom pregledu kod nje, oznojim komplet, međutim vidim rezultate.No, nije mi žao. Ja sam jedna od onih koja ću joj biti zavijeke zahvalna. Možemo sada razglabati o njenom pristupu , načinu , taktu ( ili nedostatku istog) no meni ( odn. mom djetetu) je iznimno pomogla. OVO NIJE REKLAMA !!! Nekog će njen pristup obeshra
iti i to nije do
o - o
atiti se drugom neurofizijatru. No , ja sam bila sklona tome da se uljuljkam u ideju kako je s mojim djetetom sve OK, i prof. Polovina me<
>"fajn" rastrjeznila i potakla na intenzivan rad - to je pokazalo napredak kod mog sina i stoga -- hvala joj. <i></i>

[Patagonia]

Sve je to OK i sigurna sam da je mnogima pomogla........ali na veliko se priča da baš niti jedno dijete nije od nje otišlo da je rekla da je sve OK. <i></i>

[Patagonia]

Vita nije željela biti u potrbušnom položaju i povremeno je dizala nogice prema gore.Nedugo nakon toga sama se pri spavanju okretala na trbuh i čorila i po dva sata.<
>Evo sada krajnost........moj Dani hoće spavati samo na trbuhu.<
>Pa ti sada budi pametan!<
>A što se ostalih liječnika tiče.............više njih sam posjetila i jednostavno su rekli da se svako dijete u određenom trenutku ne može poklapati sa šablonama koje su u knjigama.<
>Moja Vita je OK,nisam primjetila da je i u čemu nespretna ili bilo što slično...pa i ako bude grdo pisala ili ružno trčala nije to ni blizu onoga da možda nikada ne bude hodala ili da će u najboljem slučaju šepati kao da joj je jedna noga kraća 3cm.<
>Ja znam da pravovremena terapija može biti od životne važnosti i da preuveličavanje može biti korisno čisto radi shvačanja ozbiljnosti situacije ali granice moraju postojati. <i></i>

[Lidija]

U vecini slucajeva k njoj i dodju djeca kod kojih su pedijatri uocili nesto sto su smatrali da treba pogledati specijalista. <
><
>I jos nesto, mom mladjem djetetu koji je dosao kod nje je na prvom pregledu rekla: ''Bit ce do
o''. Mislim da sam vec objasnila zasto mislim da mi je tako rekla i nije me ni pokusala uplasiti. Mislim da je to bilo zato sto je ZNALA da cu poslusati.<
><
>Drago mi je da je tvoja Vita Ok curica i daj boze sto vise takvih BEZRAZLOZNO alarmiranih i uplasenih. <i></i>

[Patagonia]

Tak je Lidija..........a kaj te ne ubije to te osnaži <i></i>

[Lidija]

Ziva istina !!!!!! <i></i>

[mama iz Houstona]

Ovaj je topic otisao u meni neznane vode, no htjela sam samo reci za one hladne rucice i nogice, da se na bebi provjerava da li joj je hladno tako da se dirne straznji dio vrata, a ne ruke i noge jer samo na tom mjestu se moze "ocitati" bez toplomjera stvarna djetetova temperatura. Ako su Svenu hladne ruke i noge, a vrat mu je topli, onda je ok. To s rucimama i nogicama je vise stvar cirkulacije. <i></i>

[natasa beograd]

imam jedno pitanje za vas:da li je vasa beba pocela da puze?moja ima 9 meseci i 7 dana,rodjena je 3 nedelje ranije,pa cisto da uporedim.<
>pozdrav! <i></i>