Mala Anđela

[Tomislav 001]

Pozdrav svima!<
>Vrlo mi je drago što postoji ovaj forum kao mjesto gdje se mogu naći iskustva roditelja koji su prošli ono što moja supruga i ja upravo proživljavamo. <
>Evo naše priče ukratko: Naša mala Anđela rođena je 10. kolovoza o.g. sa 32 tjedna, a zbog visokog krvnog pritiska (kod supruge) koji se pojavio sa nekih 27-28 tjedana i nikako nije padao. Nakon nekoliko tjedana bezuspješnog bolničkog liječenja pristupilo se prijevremenom porodu carskim rezom. Kad se djevojčica rodila nas dvoje usljed šoka i straha baš i nismo racionalno razmišljali, a kad sam prvi put ugledao bebicu pola sata nisam mogao prestati plakati, što iz onih prirodnih roditeljskih osjećaja, a mnogo više iz straha da tako malo dijete (1500 g / 40 cm) ne može preživjeti. Kad sam malo poslije vidio bebu rođenu sa 25 i pol tjedana i 900 grama shvatio sam kako moja Anđela i nije tako "bijedna" kako mi se učinilo. Nakon razgovora sa liječnicima koji su uza svu suzdržanost, sasvim razumljivu, izrazili veliki optimizam glede djevojčice i u moju se dušu pomalo povratio mir. Djevojčica je rođena sa razvijenim plućima pa nije trebala nikakvu pomoć pri disanju, a apgar joj je bio 8 za što su se svi složili da je više nego dobar s obzirom na vrijeme poroda. Anđela je vrlo
zo napredovala, tako da je inkubator napustila nakon 8-10 dana, a tjedan dana poslije već je napustila i topli krevetić. Uredno je dobijala na težini pa je sa neonatologije otpuštena nakon 40 dana sa 2620 grama. Nakon samo nekoliko dana doma, Anđela se zbog upale uha i sekreta u nosiću vratila u bolnicu i sad je tamo već mjesec dana. Upala je uspješno izlječena, a sekret se nikako ne povlači unatoč višestrukim terapijama antibioticima. Za vrijeme boravka u bolnici izvršene su na njoj i pretrage koje su se tražile u otpusnom pismu sa neonatoligije, pa nam je liječnik koji ju vodi rekao kako je UZ mozga pokazao nekakve promjene, što je za nas unatoč njegovim umirujućim riječima bilo šokantno. EEG je zatim bio uredan, a Anđelino ponašanje ne pokazuje nikakve znakove poremećaja, osim što tu i tamo zna biti malo nemirna i izvijati se (što traje od početka).<
>Bilo kako bilo, tijekom njenog boravka u bolnici ja sam shvatio nešto što sam zbog njenog
zog napretka skoro potpuno zanemario. Naime činjenicu da je moja beba ipak beba sa posebnim potrebama i da će zahtijevati daleko više
ige i angažmana od "ostale" djece. Ja sam, naravno spreman na sve što je potrebno, samo što još uvijek plivam tu negdje između straha da će moje dijete imati strašnih posljedica i nade da će sa njim biti sve u redu, a to baš i nije zabavno. Zato bih volio porazgovarati tu i tamo s nekom od vas, držim hra
ih ljudi, koji ste prošli nešto slično i možda mi možete pomoći proživjeti ono što me očekuje. Velika Hvala! <i></i>

[alexandra]

kao prvo, do
o dosli, mala andjela, mama i ti. ja sam jedna mama cure s posebnim potrebama i odmah ti moram reci da je sve tesko i naporno, ali i izuzetno lijepo i njezno, s takvom nasom "posebnom" djecom. sada je vec kasno navecer i ja sam mrtva umorna pa ovo nece biti dugacak post. samo nekoliko rijeci. kao prvo, morate biti uvjereni (ma koliko je to ponekad tesko) da ce vasa curica biti do
o, imat cete milion uspona i padova, ali stalno morate vjerovati i ici naprijed. maltretirajte doktore da razgovaraju s vama i natjerajte ih bez imalo srama i ustrucavanja da vam kazu sve razumljivim jezikom, da vam kazu nagore i najbolje varijante koje se mogu dogadjati, obavite sve moguce i nemoguce pretrage, informirajte se na sve moguce i nemoguce nacine (forum vam moze prilicno pomoci i to narocito ovaj podforum i podforum Grupe potpore, da dodjete do do
ih lijecnika i da ostvarite sva svoja prava na svim podrucjima). samo nemojte padati u depresije i bezdusnost, jer ce na kraju ipak sve biti puno bolje nego sto ste mislili. narocito budite streberi ako ce vasa andjela morati vjezbati, pokusajte poceti sto prije i budite uporni uporni uporni. da ne ponavljam svoju pricu isto samo jedna recenica da nas bolje upoznas, rekli su mi da ce moje dijete biti biljka, a moje dijete danas, nakon dvije godine hoda, smije se i veseli. jos imamo puno posla no sve je izglednije da ce po zavrsenom vjezbanju biti potpuno zdrava cura. kad god vam bude tesko, isplacite se, izvicite i onda samo glavu gore i naprijed. sa puno truda i puno ljubavi, vas dvoje i vasa cura mozete napraviti cudo. sigurna sam u to. mi smo sad vec vise nego iskusni vjezbaci, ako cete terbati ikakav savjet ili preporuku za lijecnike i slicno, samo pisi ili ovdje ili na moj mail.<
>Sretno i drzite se, pusa bebi! <a href><center><img<
>src="http://www.mameibebe.net/images/itsm/sasa_mala.JPG"<
>border="0"></img></center></a><
><i></i>

[nadicab]

pozdrav svima vama, a tvoj post je bio beskrajno pun ljubavi prema djetetu. Reci što te zanima, mi ćemo svi probati ti pomoći čim više.<
>Kada dođe doma, osim vježbica, preporučam ti da se povežeš i s našom dežurnim rehabilitatorom za male bebe, to je Dejana Horvat, 098 1728942 koja će ti pokazati ispravan baby handling, baby masažu i stimulaciju svih ostalih osjetila.<
>Ona će od slijedećeg tjedna pohađati i vježbice opuštanja u vodi, pa ti i to može pokazati. Toplo je preporučujem svakoj obitelji djeteta s poteškoćama zbog velikog praktičnog iskustva. <img src="http://imperium.de/animationen/anims4/maggi.gif" border="0"><
></a> <i></i>

[Webmama]

Do
o nam dosli.<
><
>Ja ne spadam u ovu grupu, ali rado volim zaviriti zbog sve ljubavi i podrske kojom ovaj podforum zraci. Vjerute, na svako vase pitanje potrgat cemo se naci odgovor...<
><
>Puno srece Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[flower power]

do
o dosla Andjela i njeni roditelji <center><img src="http://www.plauder-smilies.de/hearts.gif" border="0"</center></a><i></i>

[IvanaiLaura]

Pozdrav maloj Anđeli i njenoj mami i tati! <i></i>

[Tomislav 001]

Hvala svima na potpori. Danas sam nakon par dana proveo malo više vremena s Anđelom. Posao mi baš ne dozvoljava da s njom provodim onoliko vremena koliko bih želio, ali zato to majka obilno nadoknađuje. U svakom sam slučaju primjetio kako malena napreduje u jednom, možda ne pretjerano važnom, ali meni izuzetno dragom pogledu. Dok je do prije nekoliko dana reagirala uglavnom na moj glas (tj. okretala bi glavicu za mnom kad bih joj pričao) danas je okretala glavicu za mnom i dok joj nisam pričao. Tako ostvarujemo jedan nov kontakt koji me izuzetno raduje. U vezi vaših savjeta i ponuđene pomoći za sada mogu samo još jednom izraziti veliku zahvalnost i nadu da ćemo na ovim stranicama mnogo više pričati o napretku naše djece, nego o njihovim problemima. Pozdrav svim mamama i tatama! <i></i>

[kreso]

Pozdrav maloj Anđeli i njenim roditeljima. <
>Tomislav samo hra
o. Moja Marta je rođena sa 1800 gr i bila je 40 dana u bolnici. Danas je to cura od 18 mjeseci. Vježbamo po 5 sati dnevno jer joj je oštećen centar koji koordinira pokret. Ne možete vjerovat što sve djeca mogu. <
>Htio sam vam reci kako to što reagira na glas i prati vas pogledom je vrlo vrlo vrlo bitan pokazatelj kako će vaša djevojčica biti super. Samo uporno i hra
o naprijed.<
>Ako bilo što treba pitajte. <i></i>

[Webmama]

samo jedna mala utjeha - prica<
><
>moja susjeda je jedna od blizankinja, rodjene su davnih...tja, mislim oko 50 godine (proslog stoljeca ajme da me cuje), mama od milja nona pricala mi je kako su uvjeti bili grozni, kada su se rodile kao nedonoscad imale su svaka ispod jedne kile, a nona ih je stavljala spavati u kutije od cipela jer su bile tako male. Danas imaju svaka oko stotinjak kila, jedna je izvrsna slikarica, a druga radi u turistickoj agenciji i osoba je nevjerojatnog duha....<
><
>Ja na sve to nisam o
acala paznju dok nije bilo ovog foruma. Mislim da su danas uvjeti neizmjerno bolji, a roditelji izvrsno upuceni u sve i nema sanse da ne dobijemo bar jednog malog nobelovca Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[Tomislav 001]

Anđela je danas došla doma. Po drugi put. <i></i>

[† RLmama]

Kako je Anđela? <i></i>

[vuva stari nick]

držim vam fige i javi nam kako je! <i></i>

[Olivera]

pozdrav za malu Andjelu i do
o dosla kuci jos jednom.nadam se da ces nam se uskoro javiti kako je bebica.<
>pozdrav i od svih nas jos jednom <i></i>

[Tomislav 001]

Anđela je super, bar se meni čini. Dostigla je 4500 grama i fino napreduje. Malo je muči probava i grčevi, ali kažu da je to sasvim normalno. Svaki dan mi priredi neku novu radost (iako nikad u životu nisam manje spavao, barem noću). Sve se više smije i proučava svijet oko sebe. Mislim da je počela lagano kužiti kako neke od stvari koje vidi može dotaknuti nečim što se zove ručica. Bila je na kontrolnom pregledu prošli tjedan i liječnik je bio zadovoljan. Vježba redovito... Hvala vam na interesu, zaista sam dirnut vašom
igom. <i></i>

[zana19]

Iako ne znam puno o nedonoščadi, svratim ovdje i uvijek se zadivim kolko ovdje ima emocija. Svaki put se rasplačem. Svaka vam čast roditelji. Želim vam da vam bebe budu velike, zdrave i sretne. Drži te se. <i></i>

[flower power]

Pusa Andjeli <i></i>

[Stanka]

Do
o dosla Andela, njen tata i mama.<
>Pise Vam dragi roditelji jedno nedonosce iz 1967. g. rodeno s 1300 gr., a nakon 2 dana palo na samo 900 gr! I mama mi je rodena kao nedonosce davne 1939. g.! Vjerujte ima nade za Vasu malu Andelu. Za mene je to znacilo 6 mjeseci inkubatrora i pri izlazu iz bolnice polovicom 1968. 2500 gr. za koje je moj tata mislio da ce mu skupa s jastukom propasti kroz ruke. Suze, strah i
ige zamijenio je uporan rad a s osam godina to maleno bice bilo je potpuno samostalno ukljucujuci samostalno ucenje i tako do danas kad Vam pisem ove redove. Danas sam najveca nagrada svojim roditeljima za sve sto su prosli i sto su vjerovali u mene. Hvala im. Vama podrska s velikom nadom da ce sve biti u redu i da ce Vama uskoro osmjesi i zagrljaji male Andele biti najvece nagrada za zrtvu i podrsku koja joj je sada najpotrebnija. Moja krsna kuma je tada rekla mojoj mami: "Ne placi, bit ce to velika cura jednog dana", i nije da nema problema kao u svakom zivotu, ali je tako - narasla sam, zavrsila studij, radim...sretna sto sam imala roditelje (tata je odigrao posebnu ulogu) koji su me prihvatili od prvog trenutka, a prognoze lijecnika bile su sve drugo samo ne do
e. Svako do
o Vama i malenoj. <i></i>

[Tomislav 001]

Hvala na do
im željama.<
>Čovjek i ne zna koliko se je ljudi rodilo kao nedonošče dok i sam na neki način ne upadne u tu skupinu. Ne znam je li to splet okolnosti, ali ispada da je barem 10-15 ljudi s kojima sam komunicirao otkad se Anđela rodila rođeno sa sedam ili osam mjeseci i,bez iznimke, nijedan nema nikakvih problema. Dapače, većina ih je vrlo kršne tjelesne građe. Čak sam jednu malo puniju gospođu nenamjerno taknuo u "žicu" kad sam napomenuo kako se je "do
o oporavila" s obzirom da je rođena kao nedonošče. Do
o je zbog vlastitog duševnog mira znati da većina nedonoščadi, neki uz manje, neki uz više rada, naposlijetku ipak odrastu kao potpuno zdravi i normalni ljudi. Ipak, strah je u ovakvim slučajevima, uz ljubav dakako, najsnažniji osjećaj. Čovjek odvaguje u glavi sve mogućnosti i u moru pozitivnih stvari ponekad vidi samo jednu lošu. Želim reći kako mi je potrebno desetak primjera uspješnog oporavka nedonoščadi da bi eliminirali onaj jedan za koji sam čuo ili vidio. <
>Inače ja kod male Anđele za sada ne vidim nikakve razlike u odnosu na druge bebe njezine dobi (osim što ima jako malo kosice, pa je ponekad u šali nazovem "ćelavica"), pa mi je ona sama najsnažniji izvor nade. U svakom ću slučaju na ovaj forum redovito iznositi sve moguće promjene kod nje, jer mu se čini da ovdje ima mnogo više spoznaje o životu te djece nego kod samih liječnika. <i></i>

[Stanka]

Postovani Andelin tata, hra
im Vas i kazem jos jednom budite hra
i sve ce biti do
o, mada znam...dok ne bude... Ja sam Vam napisala malo skracenu pricu, ali Vam mogu reci da ispred i iza svega postoje dva bitna dijela uz napomenu da su moju mamu 1939. samo umotali u vatu tada nije bilo inkubatora - danas je podigla dvoje djece, radila u bolnici 35 g i ima dvije prekrasne unuke.<
>Kad me je radala bilo joj je 28 g i ja sam joj biloa prvo dijete. U 6 mj. trudnoce pocelo se nesto ozbiljno dogadati, danas bi rekli meni se zurilo. U bolnici je prvo morala lijecnicima objasnjavati da si nije ucinila nista sto bi izazvalo puknuce vodenjaka vec da se to jednostavno iznenada dogodilo! Jas sva u soku i uplasena (tko ne bi bio) morala je na lijecnicki upit odluciti, jer ne mozemo spasiti oboje rekose lijecnici! Morala je odluciti zivot ili smrt meni ili njoj! Nisu joj davali nikakve nade vjerojatno u stilu tu nemate sto razmisljati bit ce jos dijece. Bogu hvala moja hra
a mama nije htjela - nek se rodi i mrtvo, ali da ja odlucim o njegovom i svom zivotu to nemam pravo niti mogu vjerojatno je tako razmisljla. Nagrada za to je bilo ako necete onda napustite bolnicu! I tako se moja mama skupa samnom nasla na snijegu jer bijase kraj prosinca. Tati se ucinilo da vidi fata-morganu kad ju je ugledao na cesti iduci joj u posjetu. Sva sreca sto je koliko toliko ostao priseban i pronasao "svog Dalmatinca" u Bolnici Sestara Milosrdnica. Nemoram Vam objasnjavati da smo obje mogle umrijeti na cesti sto od komplikacija sto od hladnoce. Doktori i sestre se krizase nad cinom i postupkom, ali i ohra
ise moju mamu rijecima: Gospodo mi ne znamo da li ce s vasim dijetetom biti sve u redu, ali ima nade ako bude curica ima sanse da prezivi (naglasavam s kakvom posljedicama to ne znamo!), ali ako bude djecak sanse su mu vrlo male gotovo nikakve). Koliko je god bilo strasno, vjerojatno je mojoj mami bilo lakse posebno sto ju je jedan lijecnik hra
io rekavsi joj da kuci ima curucu slicno rodenu prije 11 godina. I tako dok je tata cekao kuci vijesti o zivotu, ali i o onom najgorem 31. 12. u 23:50 ugledala sam svijet i tako bila svojoj mami najljepsa rodendanska (r. 1. 1.) i Novogodisnja cestitka. Kaze da nije ni osjetila kad sam stigla tako majusna. Jednu bitku sam dobila, ali jos teza i teze su slijedile. Trebalo je zivjeti i prezivjeti. Tu najvise zahvaljujem doktorici Sykora koja se za mene
inula 6 mj. i kako tata kaze bez nje vijerojatno ne bih prezivjela jer pad na 900 gr. je bio zapravo poziv mojim roditeljima na najgore. Takav poziv ne zelim ni jednom roditelju. Bila sam majusno celavo stvorenje, ali kako rekose doktori zilavo i odlucno boriti se (dugo sam bila celava sve negdje do godinu dana). Ljubav mojih roditelja pa i preko par stakala me je hranila i grijala. Mama je mjesecima po nekoliko puta zvala dr. Sykoru da pita jesam li dobila koji gram i kako sam. Bila je 3 ondašnja mjeseca na porodiljskom bez djeteta jer kuci sam zapravo dosla pocetkom lipnja. Do tada se moji roditelji slusali pricu drugih pojetilaca odjela u stilu pa kaj ce im to, bit ce jos djece, ko zna kaj bu od toga, bole da ga bace i tako. valjda samo moji mama i tata znaju kak im je bilo tada. No ljubav je jaca od svega i tako sam nastavila rasti u svo domu pracena i pazena, a onda su se pocele kad sam s 14 mjeseci prohodala polako pokazivati "moje nedovrsene poslijedice". Motorika nije bila idealna, s 2 g. pocinjem nositi naocale pa tako do danas u 4 operiraju me 2 x hernia s plastičnom rekonstrukcijom osita kojeg nije bilo. Padala sam pri hodu na ravnom tata je pitao lijecnike sto i kako, a oni vase ce dijete biti samo malo nespretno i nesigurno kroz zivot i s time cete se morati pomiriti. Vidio je tata da se gotovo malo tko osvrce na pojam "nedonosce" ali... u 6 g treca opercija, a prijeti mi i opercija tetiva na nogama i na ocima u 10 godini na srecu roditelji me vise nisu dali na stol i evo dana vidim, cujem, hodam, trcim i izgledam normalno za vanjski svijet. Do 8 godine imala sam problema, pogotovo u prvom osnovne koji je bio za mene sok jer sam u svom psihofizickom razvoju imala samo 5 godina, au razredu vecinom sedmogodisnjaci, ali od 2 razreda uz pojacani rad u prvom s roditeljima potpuno dalje pa sve do danas samostalna. Necu vam kriti ne uvelicavajuci nista "nedonosce" ostaje nedonosce u tijelu, izvanjski ono nadoknadi gotovo sve, ali ja znam da moje tijelo i moja motorika nisu bas u skladu i da nikad nece biti te da mnoge stvari kao moji vrsnjaci nisam mogla ni onda a ni danas uciniti ipak sam ucila i radila drugacije duze, sporije, au nekim sam stvarima bila i za iznenaditi. Danas sam sretna sto je i tako i ako sto sam starija vjezbanja ce trebati sve vise i vise, a danas u ovoj borbi za zivot imas jedva vremena naspavati se a kamoli vjezbati onoliko koliko mojoj motorici treba ali...morat cu da sam bila u mladim danima aktivnija mozda bi mi sada bilo malo lakse. Vjezbanje i bolovi pri tome nisu mi dragi ali morat cu se natjerati, a i lijecnike da me malo ozbiljnije svate jer ja ne mogu s misicnim procesom grcenja misica i tetiva u teretanu vec u bazen! Eto tu sam i pisem Vam ove redove za ohra
enje jer od tada je proslo dosta godina i nadam se da je medicina nesto i napredovala, a vjerujem da su vam i ova iskustva pomogla i da Vas hra
e. Zapamtite vase ce djete uvijek trebati nesto u vecim kolicinama vasu podrsku i ohra
enje da nesto ucini ili ne, ali ga nemojte drzati pod staklenim zvonom, morat cete dosta raditi do trenutka kad ne osjetite da moze samostalno, vjezbati, posjecivati lijecnike nesto cesce, bit ce mozda bolezljivije kao i ja jednostavno osjetljivije, ali znam da ce biti i borac. Ja sam danas unatoc svemu radosna i zahvalna, jer znam da je moglo biti mnogo mnogo gore. Znam dijete rodeno pocetkom devedesetih u 8 mj trudnoce, danas je nepokretno, a nogice su joj kao "stapici". I uvijek kad ju vidim znam koliko sam sretna sto hodam i zivim gotovo normalno i sto nije zakazao u 6 mj ni jednom covjek ni inkubator koji je tek kao uredaj bio prije par godina tada stigao na ove nase Hrvatske prostore jer bi danas bila slijepa u najmanju ruku zbog toga ili tko zna jos s kakvim poslijedicama. Zato dragi tata i mama samo hra
o zagrlite svoju Andelu (ima jako lijepo ime) i gledajte kako raste "zalijevana vasim trudom i ljubavlju". Svako Vam do
o i pozdrav. <i></i>

[Tomislav 001]

Anđela danas ide kod fizijatra i neuropedijatra, a preksutra snima kukiće po prvi put. Držite joj fige da sve bude OK. <i></i>

[alexandra]

mi svi drzimo fige i cekamo povoljan izvjestaj s pregleda <i></i>

[Tomislav 001]

Pregledi su prošli više manje O.K. Dobili smo par novih vježbica. No jučer se stao pojavljivati nov problem, ili bolje rečeno zadnja dva dana je "kulminirao", a prisutan je lagano već par tjedana. Riječ je o hranjenju. Anđela je stara već skoro četiri mjeseca, a čak da je rođena i na sam termin već bi napunila dva mjeseca. No količina hrane koju pojede, po mom mišljenju baš i ne prati njezinu dob. Ona u prosjeku dnevno pojede oko 450-500 grama, dok sam danas sreo dječaka rođenog nekoliko dana prije nje i on jede svaka tri sata po 170 grama. Ipak i sa tih 450-500 grama nismo stvarali paniku, sve do jučer kad je pojela jedva 300 grama upar navrata, a jednom i povratila. Danas je pojela oko 120 u 14 sati i nakon toga smo joj pokušali dati jesti u 18 no bez uspjeha. Ona samo drči dudicu u ustima i ne "šljivi" je. Pustili smo da odspava oko dva sata i oko 20.30 je ponovo pokušali hraniti. No sad je reakcija još gora. Sad ne samo da odbija jesti nego to prati sa upornim plačem. Kad izvadimo bočicu ona se za par minuta smiri, a čim pokušamo opet - ista stvar. Nije stvar u ustima jer dudu varalicu prima bez problema. Može li tko pomoći? Znam da je svako dijete priča za sebe no ipak mislim da bi Anđela u svojoj dobi trebala više jesti. Što mislite? <i></i>

[eli]

nisam stručnjak, ali možda bi trebali izbaciti dudu varalicu ili promijeniti marku mlijeka, ako ne pije izdojeno. dude varalice mogu izazvati nipple confusion (ako se tako piše) pa djeca odbijaju dojenje. isto se može desiti i s hranjenjem na bočicu.<
>poljubac maloj anđeli. <i></i>

[nadicab]

hm, mi smo imali velikih problema nahraniti Denisa tj. udebljati ga. On je tek pred 2 mjeseca počeo ponekad popiti 180 ml napravljenog mlijeka. <
>Dok mu nisam uvela hranu na žličicu (s 4 korektivna mjeseca), on je pio svaka 2 sata 30-40 ml mlijeka. Veoma malo, ali njega je hranjenje jako iscrpljivalo, a dodatno je imao sve do svojih 6 mjeseci užasne kolike (zbiljau žasne jer su mi i ostalo dvoje imali kolike, ali ovo ...). Postojihomeopatski pripravak za to, imaju biljne kapi i one umjetne kapi.<
>Kada smo uveli hranu na žličicu, drastično je povećao razmak između hranjenja (na 4 sata), ali ne i količinu.<
>On je sada dobio samo 600 gr u 6 mjeseci, ali pedijatrica je zadovoljna - sve što dobije je do
o. Dodatno njega jako iscrpljuje vježbanje i spasticitet i tu jako troši energije. I rekla nam je da je za njega bolje da nije bucko s obzirom na njegovu dijagnozu. <
><
><i></i>

[Tomislav 001]

Potražio sam na Google-u pojam nipple confusion i prema onome što sam pronašao to je pojam koji se odnosi na problem prelaska s dojenja na prsima na hranjenje bočicom. Kod Anđele se o tom očito ne radi jer ona je od rođenja hranjena bočicom. Mlijeko smo već jednom promijenili zbog neredovite stolice (prešli smo s bebimila 1 na pre hip) i ona je sve to vrijeme više manje uredno jela. Zadnjih 15-ak dana hranjenje je već počelo nalikovati na ratni film, ali je ipak, nakon dosta truda, pojela neku mjericu koja se uglavnom kretala od 70-120. No zadnja dva dana, kao što već rekoh to se drastično smanjilo. Pitam se nije li možda djelomično uzrok tomu i to što je zadnjih par dana bila izbačena iz ustaljenog ritma. Naime dosta je putovala (od doma do Splita), pa onda česti izlasci i vožnja do bolnice, razni pregledi i boravak u "stranoj" sredini. Bilo kako bilo, nisam oduševljen njezinim stanjem. Ne bih vilio opet stvoriti paniku pa je strpati u bolnicu bez potrebe, ali me je, budući da mi je ona prvo dijete, jako strah jer neiskustvo je gadan suputnik u odgoju osjetljvog djeteta. Na kraju hvala vam na savjetima i mišljenjima. <i></i>

[flower power]

moze biti problem i u vrsti dude - neki vole vise silikonske neki od gume, isto tako moze biti i da uopce ne zeli dudu pa cete morati probati na kljun ili cak zlicicu...ponekad i okus mlijeka im ne pase totalno vas kuzim <
>Ne znam da li joj dajete caj ili sl. probajte ukinuti kako bi ju "natjerali na mlijeko. I mali savjet - probajte ovo pitanje postaviti na adapt. mlijeku - tamo su mame strucnjaci za ovo podrucje. Znam da je Luna s jednom blizankom imala slicnu frku Drzite se i pusa malenoj <i></i>

[alexandra]

ovaj moj post mozda nece biti jako utjesan, a s druge strane, opet je sve do
o zavrsilo, ali naravno uz puno muke i znoja i sasa je ziva i zdrava. <
>dakle odiseja s hranjenjem je pocela od prvog dana kada je dosla doma. 10 dana su je u bolnici hranili na dudu s velikom (jako velikom) rupom. fino je napredovala, a onda su je poslali doma i rekli mi da je dojim. mi smo dale sve od sebe, ona je tjedan dana "sisala", ali je u stvari samo mljackala i nista nije vukla i na kraju pocela gubiti na tezini. samo je spavala, nije ni plakala, ni trazila jesti, a svi su mi govorili da ce ona traziti sama i da ni jedna beba nije umrla od gladi. <
>kad je jednom odvalila spavati 6 sati u komadu, a poslije nije trazila jesti, ja sam otisla pedijatrici i ona je rekla da odmah, hitno predjemo na dudu i da prestanemo izvoditi jer je izgubila skoro 400 g. poceli smo s pre hippom, ali je ona svaki o
ok povratila. na kraju je zavrsila na re
u tjedan dana na djecjem odjelu za metabolicke bolesti......srecom, nije bilo nista metabolicki, nego je ona jednostavno bila preumorna i prelijena iz vise razloga, koje nam nikada nitko nije rekao, nego smo sami nasli u literaturi, a to je da: neurorizicna djeca cesto imaju velikih poteskoca s hranjenjem, jer im to u principu ne pricinjava preveliko zadovoljstvo, da su bebe koje su dugo bile na preparu lijene i pospane i DA IH TREBA BUDITI za o
oke, a ne ih pustati da si same odredjuju ritam i da samo hranjenje (i kasnije) zna biti veliki problem. <
>onda su nam sestre pokazale kako izvesti da ju nahranimo, a da ne zaspe u pola o
oka. to je izgledalo ruzno, ali je upalilo, ja sam je hranila, a tata ju je budio, tj. stipkao za o
aze, usi, ruke, glasno smo pjevali i izvodili sto cuda. ali je upalilo. srecom. <
>nakon toga imali smo 2 mjeseca relativnog mira, i dalje smo je cesto budili za o
oke i striktno se drzali satnice, a ja nisam popustala dok nije pojela bar 2/3 o
oka. zapisivali smo svaki mililitar koji je pojela (i to sam radila do njenog 8. mj. zivota, onda mi je muz naredio da prestanem , imam spremljene pune 3 biljeznice ). <
>kad je imala 3 mjeseca, jednog dana je skroz poludila i nije jela nista, a drugi dan valjda deci mlijeka, mi smo se uspanicili, ali je nismo vodili u bolnicu da je ne zadrze, hranili je svakih pola sata po malo i sl. i na kraju joj je nakon dva tjedna izbio prvi zub. kad smo doktore ispitivali da nisu mozda zubi, jer su joj desni bile naotecene, rekli su da ne pretjerujemo, jer da ce joj prvi zub izbiti za 2-3 mjeseca.<
>to smo pre
odili, opet je normalno jela i kad je imala cca 4 mjeseca, jedno jutro, iz cista mira kad je vidjela dudu pocelo je urlanje nevidjeno. sjecam se da sam je taj o
ok hranila 2,5 sata. i onda se to na nas uzas nastavilo. podrigivala je ko prase, popila po 20 ml pa opet urlala i tako do
ih 2 mjeseca. e ja tu nisam popustala, nego sam je na kraju uspavljivala za svaki o
ok pa bi ona popila svoje u snu. <
>dan nam je izgledao kao totalni kaos, svodio se na vjezbanje, beskonacno hodanje po hodniku da bi je se uspavalo, a sve da bi onda mogla nesto pojesti u snu i beskonacno truckanje na ramenu da bi se ispodrigivala. prava katastrofa. zavrsilo je tako da je sasa rasla i napredovala, a ja izgubila 6 kg. ali ja tu stvarno nisam htjela pustiti, po sistemu, jest ce kad bude gladna, jer je i onako uvijek bila mrsavica.<
>u cijeloj to epopeji, ona je ipak napredovala ok, po duzini je uvijek bila na gornjoj granici za dob, a po tezini na doljnjoj. sada ima nekih 11 kg, ali sada se stvarno vise ne uzrujavamo. izgleda ok, nema grama sala i sigurna sam da nikada nece biti debela. a sto je najbitnije zdrava je. da voli jesti – ne voli, ali s tim smo se pomirili. s druge strane, buduci da nije debela, uvijek joj je bilo lakse vjezbati, pa evo bar neke koristi :-).<
>sve u svemu, kad sve podvucem, osim onih par dana poslije njenog rodjenja kad su nam davali najcrnje prognoze, najgori period s njom nam je bilo to hranjenje. znam da vam nisam dala nikakav pametan savjet, ali iz nase price mozda uspijete izvuci neki trik koji mozete primijeniti, a ja tocno znam kroz kakav horror prolazite i stvarno vam zelim puno zivaca i strpljenja. na kraju ce sigurno sve biti ok. <
>samo da vam napomenem da mi nismo mijenjali ni dude ni mlijeko (osim sto smo uvodili HIPP 1 i 2) i ona sada s uzitkom pije HIPP 3, jer su nam u bolnici rekli da buduci nema nikakvog metabolickog problema, onda nema ni potrebe eksperimentirati s formulama, probali smo sa zlicom i kljunom, rezultat je bio jednako porazavajuc.<
>zelim vam svima troje puno srece i pitajte ako mislite da vam nesto mozemo pomoci.<
> <i></i>

[Tomislav 001]

Podosta detalja koje si opisala u Sašinom ponašanju podudaraju se s ponašanjem Anđele, premda kod Anđele još nije došlo (a nadam se da i neće) do potpunog odbijanja hrane. Jučer joj je pedijatrica propisala antibiotske kapi jer joj je ždrijelo crveno i oteklo pa bi to mogao biti razlog odbijanja hrane, barem ovog ekstremnog, jer joj se hranjenje već tjednima ne sviđa. Zaista je "zadivljujuće" kako tako mala beba savlada lekciju "kako jesti a ne jesti". Isprva je jednostavno izbjegavala sisati okrećući glavicu na sve strane samo da izbaci dudicu. Sada već uima čitavu lepezu metoda izbjegavanja. Između ostaloga jednostavno drži dudicu u ustima kao da je se to uopće ne tiče, ili je valja po ustima praveći dojam da jede kad tamo ni kap mlijeka ne iscuri iz bočice, zatim uporno sisa a još upornije sve što usisa bljucne krajičkom usana. Ako ni to ne pali rasplače sebtako da vam srce uzdrhti. No čim izvadite dudicu sve je OK. I tako borba traje. Vidjet ćemo što će se dogoditi nakon terapije antibioticima budući da su mi mnogi rekli "oh tek ti sad neće ništa jesti jer djeca pod antibioticima tek odbijaju hranu". <
> <i></i>

[alexandra]

u trikovima su nenadmasni, sve ovo sto si napisao radila je i sasa, s time da je, kada smo uveli kasice na onu dudu s kriznim otvorom, jos nadodala trik upuhivanja zraka u dudu, umjesto da vuce .<
>mozda se vasa situacija ipak malo poboljsa kad zalijecite grlo, ako ju je mozda smetalo gutanje. sto se tice antibiotika i hrane, kod sase nisam primjecivala neku razliku, jela je, odnosno, ne jela, jednako i dok je bila na antibioticima (s negdje 4 mj.). jedino joj se znalo dogoditi da cesce povrati, ali ne od lijekova, nego od sekreta koji joj se cijedio u zeludac iz grla i nosa. tako da ne mora biti da ce sada odbijati hranu vise nego inace. ja vam jos jedino mogu predloziti nasu metodu hranjenja u snu, pa da probate i to .<
>pusa andjeli i da sto prije ozdravi. <i></i>

[IvanaiLaura]

I nas mući sličan problem, kao i Anđelu. Moja Laura je sada 6 mjeseci, 3 mjeseca korektivno, a teška je 3700 grama. Kad je stigla doma, bila je 2300 grama, ali bila je vrlo pohlepna i jela je po 80 ml po o
oku i stalno je bila gladna. Nakon otprilike mjesec dana počela je bljuckati, ponekad i povračati i tada je drastično smanjila količinu hrane po o
oku. Dnevna količina je uglavnom bila ispod 300ml. Tjedno je dobivala oko 100 grama. Probavala sam razne načine, ali ona je naravno znala kako izbjeći dudu. Pojela bi 30 ml, i nakon toga plakala ako bih pokušavala nastaviti s hranjenjem ili bi krenula kao da će povratiti. Zatim sam promjenila hranu, prvo Comformil, a nakon toga Bebimil1. Tek sa Bebimilom je krenulo, mada ne mislim da to ima veze sa vrstom hrane. Treba biti uporan. Laura mi je znala zaspati u pol hranjenja, ali ja nisam vadila dudicu nego bih ju pomalo pritiskivala i uspjela joj "uvaliti" još 30-40 ml. Najprije je jedan o
ok dnevno bio 100 ml, a sada ih je sve više. Nekada sam od sebe popije 100, a nekada joj ja pomognem. Često joj znam dati nakon pola sata kada zaboravi da je jela pa prihvati bočicu. I još nešto: kada više neće jesti ja joj promjenim položaj, stavim ju na koljena, sa jednom rukom joj pridignem glavu, a sa drugom dajem papati. Pretpostavljam da su ju tako hranili u bolnici jer mala uglavnom bez pogovora popapa do kraja. Sada je počela dobivati 150-200 grama tjedno. Nakon dosta problema. Još uvijek je sićušna, ali napreduje, a to je bitno. Ne bih vam savjetovala da zbog toga odmah idete k doktorima, samo će se namućiti, nama je neonatolog rekao da dokle god napreduje nećemo ići ni na kakve pretrage, jer da nisu baš ugodne. Na kraju i nije trebalo.Nadam se da ćete uspjeti to sami rješiti. Pozdrav Anđeli! <i></i>