Postao/la kid001 » 21 sij 2003, 13:35
Cure,hvala na do
odošlici! Rodila sam na Sv.Duhu i sam boravak u bolnici,moj nakon poroda,i njezin ta 2 mjeseca tamo bio mi je nešto najgore u životu.Svi od reda neljubazni(ajde do
o,bilo je i izuzetaka),za bilo kakve informacije moraš doslovno molit,da ne govorim o kontaktima s njom -ništa.Smjela sam ju vidjeti jednom dnevno na par minuta,a pritom je sestra stajala kraj mene sa pitanjem:Jeste gotovi?Dotaknula sam ju prvi put nakon točno mjesec dana kroz one rupe na inkubatoru i to potajno kad bi mi se neka sestra smilovala,ali već 2 tjedna nakon toga sam ju počela dojiti,pa sam ju imala na rukama ČAK dva puta dnevno po pola sata-ne moram vam ni reći da sam živjela za to dojenje kao i za njezin povratak kući.Napominjem da cijelo to vrijeme u bolnici ona je bila samo u inkubatoru,bez respiratora,i bez ijedne ikakve infekcije-zašto su bili tako užasno kruti neznam,ali meni je bilo za poludit.Nekakav skin-to-skin contact -pa to je za njih SF!Kad se sjetim tog razdoblja njenog i mog života svaki put mi dođe da plačem,tada hvala Bogu nisam o tome previše razmišljala,ali kad se sjetim da je ona tamo gotovo 2 mjeseca ležala sama samcata,bez ikoga da ju primi u naručje i malo pomazi-užas.Uvijek mislim da posljedice toga MORAJU ostati,čini mi se da je to neka rupa u našim životima koju nam nitko nikad neće moći nadoknaditi,ta prva 2 mjeseca njenog života.Ipak,Nika sad to obilato kompenzira,srećom voli fizički dodir i jako je velika maza,pa se tješim da mi ipak to nekako nadoknađujemo(moja mama mi veli:ti nju PREVIŠE ljubiš,razmazit ćeš ju!).Hranjenje?U početu smo imali problema kako ju nahraniti,a sada imamo problema jer jede previše.Odmah nakon poroda ja sam se počela izdajati,pa kako sam imala mlijeka za cijelo susjedstvo,morala sam se izdajati svaka 3 sata.Ona naravno u početku nije sisala,već su joj moje mlijeko davali na sondu,u početku je jela 2 ml.U bolnici sam se na neonatologiji izdajala svaka 3 sata,tako i kod kuće i još sam dvaput dnevno išla u bolnicu na izdajanje.Ja sam se fakat manijakalno izdajala,jer mi je činjenica da ona pije moje mlijeko dugo vremena bila jedina fizička veza snjom,pa sam se osjećala vrijedno jer činim nešto za do
obit svojeg djeteta.Ona je jako do
o napredovala, i uvijek mislim da je zahvaljujući majčinom mlijeku izbjegla bolničke infekcijekoje bebe u inkubatoru uvijek pokupe,ona ništa-čvrsta je ko grom,u 8 mj.samo jedna prehlada.Nakon mjesec i pol izdajanja počela sam ju u bolnici dojiti,ali to nam baš i nije išlo-bila je ili pospana,ili sita,ili oboje.Kad su ju otpuštali kući,rekli su mi:Nemojte se vi,gospođo,maltretirati s dojenjem,za nju je bitno da se najede i da se zna koliko je pojela,previše se umara,bla,bla.Ja sam se kući nastavila izdajati i to joj davati na dudu,a u međuvremenu ju stavljati na cicu,pa koliko ide,ide.Kad je nakon nekog vremena konačno počela vući cicu,mojeg mlijeka više nije baš i bilo previše,pa sam morala počet nadohranjivat,i mlijeko sam izgubila.Ipak,ponosna sam da je prva 3,5 mj.života Nika pila isključivo majčino mlijeko,iako mi je zaista žao što nismo mogle ustrajati u tome.Sada jede sve,iako joj je najdraže mlijeko(umjetno)-kad vidi dudu naprosto se izbezumi.U početku je jela sporo i stalno spavala,morala sam ju štipat za o
aze,vući za nos i ostale metode,ali kad je prešla neku kilažu,mislim 3-4 kg,počela je jesti ko luda i dobivala je po 1,5kg-1,7kg mjesečno.Sada dobiva cca 500 gr mjesečno,i izgleda ko Mike Tyson.Svi se čude,a najviše doktori,da je to jedno nedonošće rođeno sa 1100.,sad već premašuje i neke svoje vršnjake.Ja sam to objašnjavala činjenicom da je ona jednostavno MORALA nadoknaditi, a i moram priznati da mi je bilo drago vidjeti kako moje dijete do
o jede jer mi je uvijek pred očima lebdila njezina slika iz inkubatora sa onih 880 gr.Ipak ,sada je ona malo previše bucka,a mene sad to već pomalo i
ine zbog njezine motorike i vježbanja,iako je ona vrlo živahna i pršti od energije(kako i ne bi,da znate kaj sve pojede).Isuse,sad sam prekrdašila koliko sam se raspisala!!Dosta!Pusa od Nike i njezine mame <i></i>