Evo i moja prica.
S priblizavanjem ulaska u termin, dakle 38.-i tjedan, svi smo bili na granici euforije. I lijecnici koji su mi pratili trudnocu i mi doma. Trudnoca je iznesena, a to je veliki napredan u odnosu na prvu u kojoj je bilo tisucu problema nepoznatog uzroka i koja je, na koncu, rezultirala hitnim carskim u 35.-om tjednu.
I ovu su trudnocu pratili isti problemi, ali nekako smo ih, svi zajedno, dozivljavali opustenije- to smo sve vec vidjeli. Bilo smo na oprezu, bila sam u bolnici off i on, cekali smo da vidimo hoce li se kao i u prvoj pojaviti kod bebe tahiaritmija (koja je, uz lagano krvarenje, bila temeljni razlog hitnog carskog), hocu reci, pratili su me pozornije no "obicnu" trudnicu. U to ime, vadili su mi krv svaki tjedan (moj problem u trudnoci zove se leukocitoza nepoznatog porijekla uz jednu jedinu upalu u organizmu- upalu mjehura koja nije mogla leukocite podizati na taj nacin), cesce pratili UZV-om i CTG-om.
Sve je bilo, osim leukocita, u granicama normale, upalu mjehura pokusavali su drzati pod kontrolom silnim antibioticima, i tako smo gurali zajednicki.
U pocetku, odmah sam rekla da bih pokusala VBAC, ohrabrena primjerom prijateljice koja je rodila vaginalno nakon carskog uz epiduralnu. Znala sam da je moj lijecnik, dr. M., nova, modernija struja ginekologa koja dopusta epiduralnu u VBAC-u i koja ne uspavljuje zenu da bi se pogledala moguca ruptura, vec prati druge pokazatelje. Na pocetku, samos am izrazila zelju i na tome je ostalo, cekali smo da vidimo kako se sve odvija. Odvijalo se povoljno za potencijalni VBAC, a sama sam dolazila do termina, cinilo se kako nema nicega sto bi stajalo na putu mojoj zelji. U to sam ime prosla sve pretrage koje sam trebala proci, a usput sam obavila i oe za carski, zlu ne trebalo.
Medjutim, na zadnjem pregledu pred porod u ambulanti, dan prije napunjenog 38. tjedna, isli su mjeriti UZV-om stari rez od casrkog. Uoceno je da je rez tanak, da je ispod 2 mm, sto povecava mogucnost rupture maternice na 16 %, dok je u slucajevima kad je rez oko 3 mm debljine, taj postotak svega 1-2%. Razgovarali smo o tome i meni je prepusteno da sama odlucim sto cemo pokusati, s tim da su mi recene i sve potencijalne opasnosti drugog carskog reza (tu mi bas nije bilo ugodno pri dusi- to je kao da se bira izmedju zla i goreg).
Istodobno, na tom pregledu, prvi put u trudnoci vidjeli su da mi je tlak skocio- tada je bio na 160/120, pa petnaestak minuta kasnije 150/100 itd. Poslali su me na CTG, pa opet na mjerenje tlaka, nije se spustao.
Zakljucili smo, zajednicki, da je vjerojatno tlak podivljao zbog nelijepih prica koje smo pricali, ali da to treba pratiti pozorno. Inace, imam niski tlak, a cijelu trudnocu nikad nije presao 120/80. Pustili su me kuci s naputkom da do kraja dana mjerim tlak, i da se navecer telefonski cujem s lijecnikom, a, ako tlak ne pada, da dodjem ujutro u radjaonu pripravna za carski rez jer nemaju vise sto cekati s takvim tlakom, a ionako sam u terminu.
Tlak mi do navecer nije padao, stalno je varirao izmedju 160/120, pa onda najnizi 140/100, pa opet u visine. Navecer sam cula svog lijecnika (i prijatelja, moram reci) koji je vodio cijelu trudnocu i rekao mi je da se pojavim u radjaoni, da ce ujutro vidjeti sto ce sa mnom, ili carski ili u bolnicu. Ali da za svaki slucaj ne jedem nista.
U biti, znala sam da idem na carski i ujutro sam poskidala cijeli nakit sa sebe, dobila proljev od nervoze (prirodni klistir, poslije me spasio od punog pravog), istresla se na muza koji me vozio, pokusala se smiriti (nije islo- prosli carski mi je zaista ostao u losoj uspomeni), poljubila sw, rekla mu da mama ide u bolnicu (ionako sam u trudnoci svako malo isla, pa mu to nije bilo nista novo) i otisla u radjaonu.
Pri dolasku prikopcali su me na ctg, pokazivao je normalnu aktivnost maternice za tu gestacijsku dob, otvorena nisam bila ni mm. Tlak mi je jos vise podivljao (od straha sto slijedi). Kratkim konzilijem su odlucili da ce to ipak biti dan kad cu vidjeti bebicu.
Znala sam sve kako ide, i vise od toga, urodjena znatizelja mi nije dala mira, pa na zalost, znam i koliko slojeva rezu pri carskom, koje su komplikacije, kako sivaju itd. Dali su mi klistir (manju dozu jer sam prijavila proljev za koji mi je lijecnik odmah rekao da sutim o tome jer ce me izolirati, a on zna da je to od nervoze), anesteziolog mi je dao apaurin (ovaj put sam ga uzela, prvi put sam si bila jako hrabra pa nisam htjela), poslali me na tusiranje i dosetala sam do sale. Spinalnu asm jedva osjetila, imala sam najboljeg anesteziologa sa Sv. Duha, dr. L., sjurili par flasa fizioloske u mene, sala se napunila ljudima i poceli su. Imala sam dream team u sali, sva sreca, jer je pet minuta nakon pocetka doslo do komplikacije- pri vadjenju djeteta, mali se ritao (kazem da je odmah pokazao sto misli o svojoj mami) i odlomio je kut maternice. U tom trenutku nitko mi nista nije rekao, samo se osjetila cudna sutnja u sali, i zveckanje njihovog orudja. Kasnije sam saznala da je to bio problem, da su komadice trazili po meni (jelda to grozno zvuci? ), da su nasivali maternicu, ali da se boje da je doslo do komplikacije- da se bubreg malo okrenuo- par dana iza toga UZV-om su promatrali bubreg, bilo je u redu. Mjehur nisu ostetili, inace je to uobicajena komplikacija kod drugog carskog.
bebu su odmah pokazali meni, pa odnijeli, vristao je iz petnih zila cim su ga izvadili, odnijeli su ga onako krvavog i zamotanog u plahticu pokazati tati, a onda odmah potom i vratili meni na kratko.
Kad su me zasili, vratili su me u predradjaonu na promatranje, tlak jos nije pao, spinalna nije popustila, ali sam svejedno pokusavala cijelo vrijeme micati noznim prstima. Cijelo sam vrijeme vjezbala, a to kazu da je dobro poslije carskog, odmah poceti, bez cekanja- sto se duze ceka, vise boli.
Nakon dva sata prebacili su me na odjel (na Sv. Duhu ne ide se u intenzivnu), tamo prikopcali ponestvo flasa, dosla je sestra, ocistila me, oprala. I dalej sam vjezbala. Nakon desetak sati, molila sam ju da em okrene na bok- nije htjela, sama sam se okrenula. Ujutro su mi dosle fizioterapeutkinje pokazati kako se trebam okrenuti, nasle su me na boku. Donijeli su mi d. da ga vidim pa smo zajednicki lezali na krevetu. Sestru sam nagovorila da me digne odmah popodne drugi dan, otisla sam na wc, boljelo ej ko sam vrag. Znajuci od prvog carskog kako to boli, nisam se dala obeshrabriti, znala sam da boli, da ce boljeti i onda sve manje. Drugi sam dan vec sama landrala po odjelu, a treci doslovno trckarala drzeci se za trbuh. Bebu su mi prva dva dana nosili na satnicu, treci na cjelodnevno.
Peti sam dan izisla iz bolnice i dosli smo doma.
E sad, zasto je doslo do rupture tijekom poroda- pretpostavka je da je bilo vise cimbenika: prva trudnoca nikad nije isla do kraja, maternica nikad nije dosla do punog termina, sw je rodjen pet tjedana ranije. Drugi, sw je bio laksi gotovo za kilogram, a treci, vjerojano sam takve gradje da mi tkivo nije toliko i dovoljno elasticno i nije moglo podnijeti to rastezanje, pa je puklo kad je dijete "zacehnulo". Sreca je da se to dogodilo odmah na stolu i da sam imala "dream team" u sali koji je to vec vidio ranije, pa nije bilo neugodno iznenadjenje.
Naravno, preporuceno mi je da, zbog godina, vlastitog medicinskog problema i rupture maternice, ne pokusavam vise zanijeti. Naravno, zanesem li, oni ce uciniti sve da trudnocu privedu kraju, ali nije preporucljivo.
Ali, kakve veze- moja dva prelijepa decka kod kuce svakodnevno me podsjecaju da je sve to vrijedilo toga.
edit. imena lijecnika sam editirala da se ne bi meduza i njoj slicne nasle pricati o njima.
Zadnja izmjena:
swenova mama; 18 sij 2007, 17:08; ukupno mijenjano 1 put/a.