Danas sam u šetnji srela curu s kojom sam provela vrijeme u predrađaoni pa smo malo obnovile sjećanj i tako sam se odlučila ispričati vam svoju priču.
Pošto je bio praznik, 07.06.07. MM i ja otišli smo u Samobor na ručak i malu šetnjicu. Kad smo se vratili doma, samo što sam sjela pred telku otišao je vodenjak. Bilo je to u 20 sati. Nisam baš bila sigurna dal je to to jer su mi pričali da se može desiti da se trudnica nekontrolirano upiški

Tako sam se ja fino preskinula, kad nakon neko vremena opet mlaz. MM je već nestao iz kuće tako da me malo uhvatila panika, ipak mi je to bila prv trudnoća. Sva sreća imam sestru koja je rodila četvero djece pa sam nazvala nju. Ona me malo smirila i tako sam ja počela odugovlačiti. Malo sam počistila kuću, promjenila posteljinu, spremila kimbač, izdepilirala se, otuširala i tek onda nazvala MM-a da dođe doma jer je vrijeme.
U bolnicu smo došli oko 22 i 20. Tamo su me pregledali, smjestili u krevet i prikopčali na CTG. Do tada nisam osjećala ništa nakon nekih 20-tak min počeli su trudovi. Bili su u nepravilnim razmacima i ne baš prejaki. Samnom u predrađaoni bile su još tri cure. Oko 1 sat došla je sestra i skinula CTG uz rečenicu "Cure moje ajde si vi odspavajte pa se vidimo ujutro." Mi smo ju samo pogledale upitno " halo, probaj ti spavati dok te peru trudovi." Tako smo mi prohodale cijelu noć. Ujutro su trudnice samo počele stizati i začas je bila puna soba, a kreveta samo sedam. Cure su sjedile po loptama za pilates, stolicama, prozorima. Strašno za vidjet. Kaj je najgore ni jedna nije bila dosta otvorena da bi se u nekom kratkom roku porodila. Oko 9 došla je sestra i rekla " Za nijednu od vas nema doručka, sve se morate poroditi danas, a pošto ste sve otvorene prst ili dva sad ću vas poslati na kavu do Črnomerca da se malo prošećete. "
Uglavnom tako su tekli sati, lovili su me trudovi sve jače i jače, ali još se nisu ujednačili, a što je još gore CTG nije pokazivao ništa, samo ravnu crtu. Tako kad bi dr došla pogledat samo se nasmijala i otišla dalje. Kad bi nešto rekla samo su govorili da su u gužvi i da nemaju vremena.
Oko 15 sati jedna cura je bila spremna za roditi, a pošto su boxovi bili puni rađala je u predrađaoni. Nas ostale su samo odvojili zastorima tako da smo samo čule kako dr viće tiskaj, a jadna žena urla i psuje sve po spisku. Iskreno to mi je bio najgori trenutak. Trudovi su me već dobro stisli, sve me boljelo i još sam slušala te krikove i nisam znala što me očekuje. Počela sam plakati ko kišna godina i samo sam mislila "što mi je ovo trebalo?" Taman sam se malo umirila kad je počela rađati druga koja je još jače vikala i još duže rađala. Ponovno sam počela plakati.Jedva sam čekala da to sve prođe. Nakon neprospavane noći i dana i još od suza uhvatio me strašan umor tako da sam spavala između trudova.
Oko 17 sati došla je dr i pregledala me. Rekla je da sam otvorena 8 prsta i da neću ja još tako brzo. Ponovno sam zaspala, ali me počela tresti neka groznica i počelo mi se vrtiti u glavi i bilo mi je užasno slabo. Pozvala sam sestru i rekla joj da ne mogu više da nisam jela 26 sati. Već sam sanjala hranu u ogromnim količinama. Dali su mi infuziju i opet me ostavili.
U 18 i 25 osjetila sam strašan pritisak. Pogledala sam oko sebe i nije bilo nikoga od sestara ili doktora. Sva sreća krevet mi je bio prvi do hodnika iu tom trenutku prolazila je babica. Pozvala sam je da pogleda što se događa. Kad je pogledala rekla je da brzo tiskam jer već vidi glavicu. Stisla sam taj put i u još jednom trudu i moja curka je samo ispala u 18 i 33. Babica ju je odmah odnjela. Nakon par minuta se vratila s bebom i doktoricom. Ninu mi je stavila na prsa, a ona i dr su rješavale posteljicu. Cura je bila teška 2800g i duga 49cm, apgar 10/10.
Meni osobno porod je bio mačji kašalj. Nakon 10 min rekla sam da bi mogla još jedno.
Moja priča kasnije bila je gora od samog poroda. Prvo nakon tolikog sanjanja o klopi rečeno mi je da nesmijem jesti još dva sata nakon poroda. Pošto je taj dan bila ludnica nije bilo mjesta za mene pa sam tih dva sata provela na hodniku, a onda su me smjestii u sobu od doktora nasuprot boxova tako da sam još cijelu noć slušala kako žene rađaju. Na mene su vjerojatno zaboravili jer mi nitko nije dao ni večeru, a ni doručak. Sva sreča pa sam ponjela nešto grickalica i cornye od doma. Ujutro oko 10 krenula sam sama na wc pošto nikog nisam mogla dozvati. Na pola puta mi je pozlilo pa su se strčali oko mene i brzo me vratili nazad u krevet. Oko 12 više nisam mogla izdržati pa sam krenula ponovno. Opet ista stvar. Tad se jedna sestra počela derat na mene " kud idem ako mi nije dobro "Na to sam pukla i ja sam se počela derati na nju. Svašta sam joj rekla. Onda me odvela na wc ( bez pretjerivanja pišala sam 20 min ) i rekla da će probati pronači sobu za mene, a ako je slučajno ne nađe da neću moći vidjeti ni bebu ni muža jer tamo nitko ne smije. Bila sam luda. Sva sreća našli su je popodne i prebacili me i konačno sam se najela i dobila svoj smotuljak. Tad je sve krenulo na bolje.
Eto to je moja priča i ja sam jako sretna. Znam da će se neki zgražati, posebno oni koji su rađali vani, ali ja sam sretna da je sve prošlo u redu, jako brzo i bezbolno. Želim samo reči curama koje prvi puta rađaju da idu opušteno i da se ne boje jer pravila nema. Ja sam ovdje čitala o porodima i totalno se isprepadala, ali stvarno uz ovakav porod mogla bi imati još desetero djece. Cure samo hrabro i opušteno.