Nešto drugačije: 23.1.2003. iliti sjećanje na porod :)
23 sij 2008, 12:43
22.1.2007.
21.10 h
Dovršavam tortu, bit će krasna... sa Pepeljugom i apricot ružicama. Joj kad to vide te okrugle sjajne oke!
MM ulazi u rađaonu, kako sam sretna što ga vidim! Još jedan trud... nije strašno. Pa još jedan. Osjećaj straha, neizvjesnosti i uzbuđenja istovremeno. Na putu sam prema najvećem događaju i uspjehu u našim životima – rađam dijete! Naše, dugo željeno, voljeno i prije nego je začeto. Djevojčica? Dječak? Ma svejedno...
22.30 h
Dvojac luduje po krevetima, nikao da zaspu. Znam, princeza je uzbuđena, nikad do sad nije bila svjesnija svog rođendana. Sutra ju čeka mini proslava u vrtiću, zna da ju i u frižideru čeka torta (ali ne zna kakva)... Pa tko će spavati uz toliko uzbuđenje?!
Nešto su mi dali, protiv bolova, a nisam tražila. Spava mi se. Opet trud, sad već zbilja boli. Ali meni se strašno spava. Jedva čekam da rodim da se mogu naspavati. MM mi nešto govori ali ga čujem samo iz daljine, ne razabirem baš sve. Još jedan trud. Babica priča o centimetrima, potrajat će to...
23.1.2007.
00.00 h
Pozaspala vojska, napokon. A i otac im. A mene čeka pranje suđa – pun sudoper zdjela, posuda, tacni, pa vješanje veša (dječjeg – to volim, bude mi uvijek nekako toplo oko srca) i pranje kose. Opet ću ići spavati u dva. Umorna sam.
Gospođo, sad ćemo vam dati drip. ?!. Još malo... Idu ti trudovi, lijepo... još malo. Malo?! Nije dosta, sestro dodajte još malo. MM je predivan, mislim da mi nikad nije bio draži. Priča, zafrkava se, mazi me. A ja mu frčem ruke, kao klinci smo to zvali „indijanska vatra“. I onda mu govorim da mi je žao ako ga boli ali meni pomaže. Disati između trudova. Ne čekati trud nego pauzu među njima. Pauzu? Ja bih tiskalaaaaaaa. Ne još gospođo, reći ćemo Vam kad trebate tiskati
Još malo, još samo malo i vidjeti ćemo dijete... DIJETE!
01.20h
Sve obavljeno. Gledam u park, hladno je i mračno. Još tuširanje i pranje kose... Sad sam već jako umorna.
Tiskajte, još samo jednom! Glavu na prsa! MM mi jastukom pritišće glavu na prsa, doktorov lakat na mom trubuhu, još samo jednom i – kakvo olakšanje! Rodili ste curicu! Vidim ju! Kakva je? Pa, malo plava... Ma nije plava, super je, govori babica. Ali zašto ne plače?! I onda nježni mili mali glasić „neeeeeeeeeeeeeeeeee...“ Proplakala je! Dobro je dobro... Pola minute na prsima, malo krvava, sluzava – PREKRASNA, NAŠA DJEVOJČICA! Ide posteljica, super, cijela je... Beba je super, apgar 10/10... Idem ti ja sad... Nazovi moje! Hoću, sad odmah, čujemo se.
02.00 h
Napokonu krevetu. MM hrče, Princeza mirno spava, malac se vrti i kašlje... dolazi k nama u krevet. Mi se počinje meškoljiti i mrmljati u snu.
Moj mikrosvijet. Jedini. Najbolji.
Na kolicima nekakvim u hodniku. Pa to šivanje je boljelo kao pola poroda, za ne vjerovati. Ali gotovo je. I mogu piti vode, napokon, bila sam neopisivo žedna. Slušam zvukove iz rađaone. Suosjećam, sad znam kako je to... Bože moj, pa ja sam postala mama. MAMA.
09.15 h
Zvone telefoni, stižu mailovi... da, evo sad ću dovršiti taj mail pa ćemo onda provjeriti koliko metara te trake ide na paletu...
Pogled mi slučajno pada na sat.
Donose bebe! Gdje je moja beba? Nisam ju dobila na prvo dojenje u 6, sestra kaže – nakon pedijatrijskog pregleda. Gdje je? Mama M*******? Evo i Vaše bebe... Moja beba. Spava. Sunce malo. Kakva ustašca ima, napućena, ti obrazići, taj miris. Tko zna kakve su okice, da se bar probudi... Evo, budi se, mljacka. Sestro, molim pomoć. I hopla – evo nas. Opet spojene. Ide to, ide!
Moje dijete, naša djevojčica. Ljubav.
21.10 h
Dovršavam tortu, bit će krasna... sa Pepeljugom i apricot ružicama. Joj kad to vide te okrugle sjajne oke!
MM ulazi u rađaonu, kako sam sretna što ga vidim! Još jedan trud... nije strašno. Pa još jedan. Osjećaj straha, neizvjesnosti i uzbuđenja istovremeno. Na putu sam prema najvećem događaju i uspjehu u našim životima – rađam dijete! Naše, dugo željeno, voljeno i prije nego je začeto. Djevojčica? Dječak? Ma svejedno...
22.30 h
Dvojac luduje po krevetima, nikao da zaspu. Znam, princeza je uzbuđena, nikad do sad nije bila svjesnija svog rođendana. Sutra ju čeka mini proslava u vrtiću, zna da ju i u frižideru čeka torta (ali ne zna kakva)... Pa tko će spavati uz toliko uzbuđenje?!
Nešto su mi dali, protiv bolova, a nisam tražila. Spava mi se. Opet trud, sad već zbilja boli. Ali meni se strašno spava. Jedva čekam da rodim da se mogu naspavati. MM mi nešto govori ali ga čujem samo iz daljine, ne razabirem baš sve. Još jedan trud. Babica priča o centimetrima, potrajat će to...
23.1.2007.
00.00 h
Pozaspala vojska, napokon. A i otac im. A mene čeka pranje suđa – pun sudoper zdjela, posuda, tacni, pa vješanje veša (dječjeg – to volim, bude mi uvijek nekako toplo oko srca) i pranje kose. Opet ću ići spavati u dva. Umorna sam.
Gospođo, sad ćemo vam dati drip. ?!. Još malo... Idu ti trudovi, lijepo... još malo. Malo?! Nije dosta, sestro dodajte još malo. MM je predivan, mislim da mi nikad nije bio draži. Priča, zafrkava se, mazi me. A ja mu frčem ruke, kao klinci smo to zvali „indijanska vatra“. I onda mu govorim da mi je žao ako ga boli ali meni pomaže. Disati između trudova. Ne čekati trud nego pauzu među njima. Pauzu? Ja bih tiskalaaaaaaa. Ne još gospođo, reći ćemo Vam kad trebate tiskati
Još malo, još samo malo i vidjeti ćemo dijete... DIJETE!
01.20h
Sve obavljeno. Gledam u park, hladno je i mračno. Još tuširanje i pranje kose... Sad sam već jako umorna.
Tiskajte, još samo jednom! Glavu na prsa! MM mi jastukom pritišće glavu na prsa, doktorov lakat na mom trubuhu, još samo jednom i – kakvo olakšanje! Rodili ste curicu! Vidim ju! Kakva je? Pa, malo plava... Ma nije plava, super je, govori babica. Ali zašto ne plače?! I onda nježni mili mali glasić „neeeeeeeeeeeeeeeeee...“ Proplakala je! Dobro je dobro... Pola minute na prsima, malo krvava, sluzava – PREKRASNA, NAŠA DJEVOJČICA! Ide posteljica, super, cijela je... Beba je super, apgar 10/10... Idem ti ja sad... Nazovi moje! Hoću, sad odmah, čujemo se.
02.00 h
Napokonu krevetu. MM hrče, Princeza mirno spava, malac se vrti i kašlje... dolazi k nama u krevet. Mi se počinje meškoljiti i mrmljati u snu.
Moj mikrosvijet. Jedini. Najbolji.
Na kolicima nekakvim u hodniku. Pa to šivanje je boljelo kao pola poroda, za ne vjerovati. Ali gotovo je. I mogu piti vode, napokon, bila sam neopisivo žedna. Slušam zvukove iz rađaone. Suosjećam, sad znam kako je to... Bože moj, pa ja sam postala mama. MAMA.
09.15 h
Zvone telefoni, stižu mailovi... da, evo sad ću dovršiti taj mail pa ćemo onda provjeriti koliko metara te trake ide na paletu...
Pogled mi slučajno pada na sat.
Donose bebe! Gdje je moja beba? Nisam ju dobila na prvo dojenje u 6, sestra kaže – nakon pedijatrijskog pregleda. Gdje je? Mama M*******? Evo i Vaše bebe... Moja beba. Spava. Sunce malo. Kakva ustašca ima, napućena, ti obrazići, taj miris. Tko zna kakve su okice, da se bar probudi... Evo, budi se, mljacka. Sestro, molim pomoć. I hopla – evo nas. Opet spojene. Ide to, ide!
Moje dijete, naša djevojčica. Ljubav.
Zadnja izmjena: Natasa36; 23 sij 2008, 15:29; ukupno mijenjano 2 put/a.
23 sij 2008, 12:47
joj nato 
sretna si ti mama
sretna si ti mama
23 sij 2008, 12:48
jaaako lijepo
i sretan rodjendan
(a nesto mi govori da ce danas biti puuno u odgovorima)
i sretan rodjendan
(a nesto mi govori da ce danas biti puuno
u odgovorima)
23 sij 2008, 13:29
Nataša, prekrasno!
Sretan rođendan princezi!!!
Sretan rođendan princezi!!!
23 sij 2008, 13:33
natasa, prekrasno
23 sij 2008, 18:03
23 sij 2008, 18:08
Krasno si to napisala
23 sij 2008, 23:45
24 sij 2008, 09:14
Nato, rasplakala sam se.....
Predivno, predivno si to napisala!!
rasplakala sam se.....
Predivno, predivno si to napisala!!
24 sij 2008, 09:28
prekrasno napisano...
uspjela sam vas vidjeti u mehuricu snova koje si istkala ovako napisano...
sretno i sve najbolje...
uspjela sam vas vidjeti u mehuricu snova koje si istkala ovako napisano...
sretno i sve najbolje...
24 sij 2008, 12:05
24 sij 2008, 12:23
kako vrijeme ide tako mi se sve više stišće srce pri pomisli na porod, što zapravo smatram čudnim. a upravo sam to iščitala među tvojim rečenicama.
pitam se kako će tek biti na njegov peti rođendan.
prekrasno napisano. više od samog poroda, upravo drmne tvoj opis ove atmosfere SADA. dok radiš tortu za peti rođendan svog djeteta
pitam se kako će tek biti na njegov peti rođendan.
prekrasno napisano. više od samog poroda, upravo drmne tvoj opis ove atmosfere SADA. dok radiš tortu za peti rođendan svog djeteta
24 sij 2008, 12:50
Jako lepo si to napisala. Uhvatim cesto sebe kako gledam ovu moju dvojicu i ne mogu verovati da su se zaista rodili, da su oni meni dosli.
25 sij 2008, 00:16
Predivan tekst
25 sij 2008, 00:18
Sad si me rasplakala.
25 sij 2008, 01:11
Natasa draga 
- predivan dozivljaj
I ja sam zasuzila
Sretan rodjendan Mi
- predivan dozivljaj
I ja sam zasuzila
Sretan rodjendan Mi
25 sij 2008, 08:53
sretan rodjendan M
fora je prica, ova paralelka
fora je prica, ova paralelka
25 sij 2008, 11:22
Plaćem od prekrasne doživljene priče !!
!!
25 sij 2008, 11:31
Baš si me raznježila!
(Isto ko i ja) ležim u mračnom hodniku na nekim klimavim uskim kolicima, sva ukočena i mislim si kao i ti "Isuse, pa ja sam mama!"
Baš si me "pogodila"!
25 sij 2008, 11:41
Natasa draga, placem ko kisna godina i prisjecam se dana kad sam ja postala mama... NEOPISIVO DOBAR OSJECAJ!!!!
hvala ti
hvala ti
25 sij 2008, 11:59
Prekrasno
ja cijelu noć, kad je bio 1.rođendan, nisam spavala kak treba i dopisivala sam se sa curom koja je rađala u boksu do mene
ja cijelu noć, kad je bio 1.rođendan, nisam spavala kak treba i dopisivala sam se sa curom koja je rađala u boksu do mene
25 sij 2008, 13:54
Hvala cure, drago mi je da vam se sviđa.
Primarni cilj nije bio da rasplačem sve koje dođu na ovaj pdf
Meni svaki njihov rođendan proteče u mislima i sjećanjima na te trenutke poroda. Kod Mi i više, jer sam ju rodila "kako treba", Ma je iz trbuha "izbačen" carskim pa je to ipak malo drugačije (nema te topline, doživljaja samog poroda, za nas dvoje - Ma i mene, priča zapravo počinje kad sam ga treći (!) dan napokon dobila na ruke...).
Navru neke silne emocije i ponekad dobijem poriv da ih ispišem, u dahu.
Pa kad sam već napisala, pomislila sam da bi možda bilo zanimljivo staviti baš ovdje, gdje često svraćaju trudnice i friške mame, da im približim malo atmosfere kako to (barem kod mene) izgleda sa vremenske distance.
I možda je to, jednim malim dijelom i hommage pričama s poroda, po meni najljepšim i najdirljivijim koje postoje
A ja priču s poroda vrlo, vrlo vjerojatno nikad više neću napisati.
I to mi je (malo) žao. Ali Bogu hvalim na sreći da sam mogla napisati - dvije
Primarni cilj nije bio da rasplačem sve koje dođu na ovaj pdf
Meni svaki njihov rođendan proteče u mislima i sjećanjima na te trenutke poroda. Kod Mi i više, jer sam ju rodila "kako treba", Ma je iz trbuha "izbačen" carskim pa je to ipak malo drugačije (nema te topline, doživljaja samog poroda, za nas dvoje - Ma i mene, priča zapravo počinje kad sam ga treći (!) dan napokon dobila na ruke...).
Navru neke silne emocije i ponekad dobijem poriv da ih ispišem, u dahu.
Pa kad sam već napisala, pomislila sam da bi možda bilo zanimljivo staviti baš ovdje, gdje često svraćaju trudnice i friške mame, da im približim malo atmosfere kako to (barem kod mene) izgleda sa vremenske distance.
I možda je to, jednim malim dijelom i hommage pričama s poroda, po meni najljepšim i najdirljivijim koje postoje
A ja priču s poroda vrlo, vrlo vjerojatno nikad više neću napisati.
I to mi je (malo) žao. Ali Bogu hvalim na sreći da sam mogla napisati - dvije
25 sij 2008, 14:07
Kako lijepa prica.... 
Prekrasno ispricana, tako topla i puna ljubavi.
Prekrasno ispricana, tako topla i puna ljubavi.
28 sij 2008, 00:18
28 sij 2008, 21:58
Prekrasno si to napisala
31 sij 2008, 15:38
01 vel 2008, 14:33
Ispričano s puno ljubavi
01 vel 2008, 17:12
Ajmeeeee Natasa ti stvarno znas to lijepo napisati
ti stvarno znas to lijepo napisati
01 vel 2008, 19:34
sa velikim zakasnjenjem - sretan ropdjendan Mi.
ja nesto ljepse odavno nisam procitala
ja nesto ljepse odavno nisam procitala
01 vel 2008, 23:41
Isto i od mene, Natasa, da nisi te struke koje jesi, mogla bi glatko na FF - to je strucno misljenje pa ima tezinu - prelijepo, njezno, osjecajno, dozivljeno, prozivljavano i s toliko ljubavi