Naša avantura

[renka2008]

Nakon puno pročitanih lijepih priča odlučila sam s Vama podijeliti i našu avanturu.
Kažem avanturu jer je ona to stvarno bila.Moram krenuti od početka da bi ste čitajući stekle punu sliku
o tome kako je to bilo.Stoga u ruke i krećemo.
Sve započinje jednog lijepog dana kada smo ja i mm odlučili da je došlo vrijeme da nas bude barem troje.
Iako smo dugo bili zajedno napokon smo mogli odahnuti što se tiče financijske sheme kako i stambenog problema.
Tako mi odlučili i krenuli.Ja uvjerena ništa od toga s obzirom da eto nakon godina čuvanja kad baš hoćeš nema šanse.
No međutim DESILO SE samo nakon 2 mjeseca.Moram napomenuti da uopće nismo pratili ciklus nego hopa cup pa kad bude.
03.05. na poslu razgovaram sa kolegicom i skužimo da je njena m već završila a od moje ni traga iako sam prošli mjesec imala prije nje.
Na dao mi vrag mira popdne kupila test i istjerala mm iz stana pod nekom glupom izlikom.Napravim test a ono druga crta već nakon sekunde
a ne nakon ... minuta. .Šok i nevjerica ali mojoj sreći nema kraja.mm se vraća i ja mu priopćavam sretnu vijest.Tu ćemo malo preskočiti.
Uglavnom sutradan odlazim na pregled i utvrđena mi je trudnoća no tek 4+3 pa trebam na pregled za 10 dana.
08.05. završavam na hitnoj u Vinogradskoj zbog smeđek iscjetka(naravno sad znam da je to bilo zbog ugnježđenja i mali hematom ali onda nisam imala pojma).Doktorica konstatira da je sve u redu,ona vidi srce kuca a ja na komplikacije odmah.
Dobivam terapiju utrogestanom do 13 tjedna.
Selimo se u našu kuću sve polako ide svojim tokom i prijavljujem se kod doktorice koja će mi voditi trudnoću.
Sad sam već trudna 8 tjedana ali opet šok.Krvarenje ali ovaj put i malo friške krvi.
Hitno u bolnicu gdje ću roditi jer naravno bio je vikend ne znam točno petak ili subota.Uglavnom prima me doktor kojeg ne mogu zaboraviti sve da hoću.
Nakon 45 minuta čekanja u suzama dolazi stavlja me na ultrazvuk i njegove riječi bile su"Dobro živo je.Imate 30 % šanse da zadržite trudnoću,terapiju i dalje ostalo je u božjim rukama" .
Odlazim doma i pokušavam se smiriti i nekako plovimo dalje.
Sa 13 tjedana počinju nove muke.Moja ginekologica smatra da sukladno mojim godinama moram napraviti prenatalne pretrage jer imam dosta godina bla,bla,bla.Ja odbijam jer sam ionako odlučila da ću roditi ali ona ne odustaje.
Naravno popustila sam pod uvjeravanjima i otišla na pretrage u zg sa 18 tjedana.Nalaz stiže nakon 3 dana a rečeno mi je nakon 2 tjedna.
Ponovno šok.Vjerojatnost DOWN SINDROMA 1:40.Sva van sebe pokušavam dobiti ginekologicu ali ona je na godišnjem i ne javlja se.
Odlazim kod zamjenskog doktora koji mi je rekao da mogu doći ako je glava u pitanju .Kad sam mu pokazala nalaz utješio me riječina "ja nikad u životu nisam videl tak loš nalaz.Savjetuje me da napravim 3 d ultrazvuk i ja se naručujem u polikliniku Vili kod doktora K. koji mi je bio na porodu sestri.Dolazim na ultrazvuk i čovjek me smiruje jer nema nikakvih naznaka da se radi o Downu.Da se razumijemo ja sam bila spremna roditi bez obzira na sve.
Tada smo saznali da je naš junak dečko.Sve to polako zaboravljamo i dolazi famozni 32 tjedan.08.11.Navečer se idem tuširati i na gaćicama ful krvavi trag.Ne moram napomenuti da je bila subota.Završavam u rodilištu pod prijetnjom hitne sekcije.Kopčaju me na prepare i čekamo da li će krvarenje prestati. cijelu noć i krvarenje je stalo s tim da je dežurna sestra dolazila svakih pola sata.Prekrasna cura.Tako je prošla naša prva noć u bolnici a nastavilo se dalje strogim mirovanjem
i flašom od jutra do sutra .Dobro ne baš tom.na preparima sam do punih 37 tjedana.Došao je Božić svi traže da idu doma a ja se ne dam.Strpljivo čekam i pazim na svoje zlato.Osoblje prema meni divno samo riječi hvale(napominjem da je onaj grozni doktor s početka priče otišao iz bolnice i otvorio privatnu praksu).
Postala sam dio ekipe i u rađaonu otpratila 11 cimerica a ja nikako.Dočekali smo i Novu Godinu.Soba nam je pravi apartman okićen bor,svjetla na prozoru,televizor,mm svaki dan kod mene.Novu godinu dočekujem na prozoru gledajući i prekomobitela nazdravljam s mm (naravno sokom).Sama sam u sobi jer je cimerica otišla doma ali sestre mi dolaze čestitati zajedno sa dežurnim doktorom.
Dan kad je sve počelo ili bolje reči večer.Bilo je to 03.01. i sutra mm ima rođendan.Stalno se šalimo kako će zajedno slaviti
22:00 sata počinje dr.House kako prikladno.Osjećam da me nešto šteka u križima ali mislim si ma nije to ništa.Nakon nekog vremena odlazim u WC a ono sluzni čep.Ništa baš pretjerano ne osjećam ali idem potražiti sestru.U rađaoni me stavljaju na ctg i vide se trudovi.Mislim si ja pa nije to tak strašno.Eto krenulo.
Odlazim u sobu po stvari jer naravno sve znam i nitko mi ne treba.Vraćam se u rađaonu u 03:00 ujutro i sestra me priprema brijanje,klistir,i onda odlazim na tuširanje.Trudovi su sve jači ali ja se lijepo tuširam jer znam da će mi biti lakše.Sestra dolazi po mene i vode me u predrađaonicu.Tamo u 6:00 ujutro dobivam prvi jači trud i s njim mi je pukao vodenjak.Onak baš školski.Ja mislila sad će to poplava ali nije sasvim u redu.Uzimam mobitel i zovem mm."Dobro jutro ljubavi sretan ti rođendan,poklon stiže malo poslije".On sav izvan sebe i brže kreće po moju sestru koja će biti samnom na porodu.Imamo dogovor odavno a mm ionako nije bio spreman to odraditi.Ustvari ni ja nisam htjela.U 8:00 me pregledala doktorica koja je bila uz mene na porodu i sve super.Brzo se otvaram moji trudovi jaki i brzo će to.
Dolazim u boks,šetam oko stola,kad me uhvatio trud naslonim se na krevet rukama i prodišem.Želim čim duže biti na nogama.U 10:00 ulijeće moja sestra sva u zelenom skoro sam se počela smijat.Prava primalja.Trudovi polako postaju sve jači ali eto guramo polako trud,po trud.Sad je 12:00 i otvorena sam 10 cm.Svi se skupili i krećemo.Još samo malo.Tako tiskam ja kad krene trud ali nikako.Unutra,van,unutra,van i sad već opadaju moji trudovi.Stavljaju me na drip i nakon pola sata uz pomoć doktorice koja me odvalila laktom i sestre koja me capnula u 13:25 dolazi mamino zlato L
Stavili su mi ga na prsa još onakvog krvavog ali tako prekrasnog.Ne mogu vjerovati ja sam mama
Gleda me svojim bistrim okicama i sluša kako ja beljezgam gluposti.Ni ne znam kaj sam pričala ali nisam se gasila a on sve upija.Svi su komentirali kako sluša i da je to zato jer smo stalno pričali dok je bio u bušici.Veselje neopisivo.Cijelo rodilište znalo je da sam rodila.MM je vani na klupi čekao i izjavio da je u tom trenu znao kako je to kad igrač u najvažnijoj utakmici sjedi na klupi.
Nema veze eto tako je završila naša avantura a tata je dobio najljepši rođendanski poklon ikad.
Oprostite ako sam odužila ali morala sam.

[zadranka]

Prekrasno uzivala sam citajuci tvoju,odnosno vasu pricu

[titirlica]

lijepa priča

[moj(a) djeca(k)]

Prekrasno!

[mare30]

Predivna priča!!!!!

[Mama Mia28]

divna priča

MM je vani na klupi čekao i izjavio da je u tom trenu znao kako je to kad igrač u najvažnijoj utakmici sjedi na klupi

dobra usporedba i stvarno najljepši rođendanski poklon

[renka2008]

divna priča

MM je vani na klupi čekao i izjavio da je u tom trenu znao kako je to kad igrač u najvažnijoj utakmici sjedi na klupi

dobra usporedba i stvarno najljepši rođendanski poklon

usporedba je baš primjerena za muški svijet

[Mama Mia28]

to svakako

[servuz]

divno!cestitam.

[renka2008]

Hvala svima

[nevenera]

priča je