Eh, da i ja ispricam svoju pricu

[Kaya071]

Sve sam se kanila da ispricam pricu sa poroda sa Afanom, i nikako da se, jelte, skanim. Tako donesoh odluku da pricu s ovog poroda podijelim odmah sa vama.

Eh, kod mene nije bilo nikakve drame, frke, panike, tipa pukao vodenjak, imam trudove, brzo u porodiliste, radjam u autu...
Pricam pricu o mom drugom carskom, popracenu zbivanjima u porodilistu, koja dobrom scenaristi mogu posluziti u super svrhe.

Mjesto radnje: GAK (ginekolosko akuserska klinika) "Zehra Muidovic", Sarajevo
Vrijeme zbivanja: 07/03 - 12/03 tekuce godine

Moj carski rez je bio unaprijed zakazan, indikacija je bila - prethodni porod prije dvije godine takodje bio carskim rezom.

Dakle, 07. marta prijem u porodiliste, 08. marta prva na programu za dobivanje najljepseg osmomartovskog poklona na svijetu.
Nikada mi nije bilo jasno zasto se prijem mora odraditi prije 10 sati, ali tako je, pa postujmo napisano.
Naravno cekala sam maltene 09:50 da krenem iz kuce, jer zivimo jako blizu porodilista. Mala digresija - porodiliste je svjeze renovirano. Na samom pocetku rata je bilo granatirano i doslovno unisteno. Trebalo je vremena i donacija da se renovira, a u medjuvremenu je stara ocna klinika pretvorena u porodiliste i u te svrhe se koristila do kraja 2010 godine.

Znaci, 09:50, pokret, ja hiper zabrinuta kako ce Afan bez mene tih 6 dana, jer je ovo prvi put da se razdvajamo. Svjesna sam da ce tu biti armija baka, nana, tetaka i raznih drugih ljudi koji ce titrati oko njega, ali mama je mama.

Tacno u 10:00 stizemo u GAK, i naravno prvo se obracamo primarijusu s prizemlja (iliti portiru) koji nas upucuje na akuserski prijem. Krece standardni dril - anamneza, pritisak, vaganje, presvlacenje, utrpavanje stvari muzu da ih vrati kuci (ne naucih lekciju pri prvom porodu, pa sam i ovaj put dovukla kofer sa sobom, a u "pripremu" se moze ponijeti samo omanja kesica, spavacica i papuce), kiss, kiss, i odlazak sa sestrom na 7. sprat, odnosno na patologiju trudnoce na kojoj se odradjuje priprema za carski.
Soba br. 7, cimerka super...
Prvi CTG - u prolazu snimim lika koji hoda sa cetkom za feniranje uvrnutom oko siski, melje na mobitel i konstatuje kako se moze "srediti" carski za 500 KM (iliti pet stoja sto bi gospodja rekla). Lezim na stolu za CTG i jos uvijek cujem gospodju kako se dere da su joj "kreteni stavili gel, evo je hoda i nista da krene. kako ce ona kuci ako se uskoro nesto ne desi, cetka joj na siskama cijeli dan, a one nece da se uvrnu kakom treba..."
Nema nista jesti iza 18, piti iza ponoci. Popodne drugi CTG, oko 21 klistir, dobivam tekucinu za predoperativno tusiranje i upute kako da se tusiram.
Ujutro u 4 jutarnji CTG, bebac spava pa mi nalazu da ga probudim...

Prva sam na rasporedu, u 08:00. Sa sobom mogu ponijeti samo uloske i vlazne maramice, kit za maticne celije, dobivam bolnicku spavacicu. Svode me u prizemlje u operacioni blok, i koliko god kretenski i egoisticno zvucalo ja samo razmisljam o kateteru koji ce da mi zadaju i o fuj osjecaju koji slijedi. Razmisljam i o anesteziji, opsjedaju me crnjaci tipa, necu se probuditi.
Operacioni blok izgleda kao iz Grey's Anatomy. Fensi shmensi. Sala isto fensi shmensi. Cak je i ona gologuzastost (skidanje prije lijeganja na sto) dovedena na neki kulturiska nivo i ne osjecas se fuj sto cijeli operativni tim bulji u tvoju guzicu.
Lijezem na sto, anesteziologica me miluje po kosi, pita kako se osjecam, odgovaram da sam ishavjestena zbog anestezije .
U jednom trenutku podizem pogled ka reflektorima iznad operacionog stola na kojem lezim i shvatam da vidim odraz instrumenata uredno poredanih. I zahvalih se i Bogu i ljudima sto me odgovorise od spinalne anestezije, jer ja se ne bih mogla kontrolisati da ne gledam u odraz rezanja vlastitog tijela.

Ulazi doktorica, miluje me, govori da ne brinem i zvoni za pocetak casa. Maska na lice, brojim unazad od deset...devet...osss. Slijedece sto cujem je: "Ireeeeenaaa, hajmo malo guzu gore, nema spavanja, guzu gore da se prebacimo na krevet."
Veze nemam kako sam ja to odradila jer imala sam osjecaj da sam od zeljeza. I naravno, samo sam htjela da me puste da spavam. Slijede periodi spavanja i budjenja, analiziranja intenzivne njege, izvlacenja stopala i noge iz zelenih carsava, da vidim jesam li u najmanju ruku manekenski mrsava...mo's mislit'!
I intenzivna je fensi shmensi. Grey's Anatomy. Osoblje extra ljubazno, zaista se trude da svima ugode. Mobiteli se ne mogu unositi zbog opreme u intenzivnoj.

Kako mi je ovo drugi carski, vec sam znala tacno sta me ceka. I zeljno sam iscekivala trenutak kada ce nas dizati na noge, jer su me ledja boljela a i htjela sam da se dokopam cesme da operem usta (vodu ne mogu piti ni pod razno). Docekah dizanje, digoh se k'o velika i dokopah se cesme.


Odoh sada dojiti Isu, pa...to be continued.

[bubsek]

Ja jednostavno tvoje price OBOZAVAM citati!!!

strpljivo cekam nastavak...

[Crazy Daisy]

[majab]

Ih bre Irena kako lepo pises, neznam zasto sam ocekivala da vidim slike sa porodjaja valjda zbog onog drugog topica.
Ajde podoji bebu i vrati se

[nadicab]

[Liv Tyler]

A znaš tko će se opet nakačiti na tvoju priču.
Čekam.

[Stefanova_mama]

I ja cekam.

[nevenera]

čekam i ja

[moj(a) djeca(k)]

zeno draga, susjedno moja, sta da ti kazem nego da si mi svojom pricom uljepsala dana.
osim toga, nisam sigurna da li je iko ikad na ovom forumu napisao tako brzo svoju pricu sa poroda, a to znaci da je sve (bilo) savrseno, zar ne??

divno si opisala onu 'zemsku' sa cetkom na glavi. sto ti je mentalitet.
bas imas osjecaj za detalje. doduse, meni su svi detalji poroda 'ishlapili', ali i da nisu, tesko da bih ih znala tako interesantno ispricati kao ti. sto ti je talenat.
tvoja prica provela me je jos jednom kroz sjecanje na 05.01.2011.
sve gotovo identicno, osim ako se izuzme da je prica o Isi idealna, a Sarina skoro pa idealna.
to je jedina razlika.

prekrasno ime ste odabrali. bilo je i na nasem spisku imena, kao univerzalno koje smo racunali kako za djevojcicu tako i za djecaka.

i jos nesto, mogu pricati kakve hoce price o dr. Izetbegovic, ali ta zena je uspjela da uvede red u porodilistu zemlje bez ikakvog reda.
uspjela je da napravi atmosferu u kojoj se osjecas lijepo i postovano....profesinalizam u svakom pogledu.
iskreno, nema velike ili nikakve razlike u privatnim klinikama dubaija, jedde, istanbula ili nekih drugih mjesta...a sve zahvaljujuci gore pomenutoj osobi.

jedva cekam nastavak....a vise od nastavka zajednicke setnje ferhadijom. jednog dana, dok sve dodje na svoje mjesto.

[Trabakulica]

Čekamo nastavak kad Isa dopusti mami da malo tipka

[Mama Mia28]

Kayo divno pišeš, mogla bih te čitati satima
Čekam nastavak nestrpljivo

[i_ja_sam_mama]

[gilakova]

[viki]

Slijede periodi spavanja i budjenja, analiziranja intenzivne njege, izvlacenja stopala i noge iz zelenih carsava, da vidim jesam li u najmanju ruku manekenski mrsava...mo's mislit'!

- Kayo - ti si meni super!

[servuz]

Super prica,super ime..skoro pa smo imenjakinje.Mislim,po cerkama.

[Kaya071]

I, vracam se na intenzivnu njegu.

Dakle, digla se, dokopala se cesme. Ne samo ja, nas cetiri, koliko nas je bilo u sobi. I da ne zaboravim, promijenise nam pelene .

Do mene lezi lik koji ne prestaje verglati istu pricu. OK, jeste bilo napeto. Pucanje vodenjaka, polozaj bebe, itd, ali dovoljno mi je bilo cuti je jednom, ne moram je slusati svaki put kad se doticna probudi (a spavala je u intervalima po 20 minuta).

Nisam spavala cijelu noc, sto zbog doticnog lika, sto zbog boli, sto zbog toga sto mi jednostavno san nije htio na oci.

Jos jedna pohvala za intenzivnu njegu u GAKu je sto vode racuna i o porodiljama i o muzevima. Valjda su skontali da muzevima nije dovoljno kad im se kaze da je sve u redu, nego vole i da se cuju sa svojom zenom. I, kako unosenje mobitela nije dozvoljeno, direktorica je uvela posebnu telefonsku liniju da se pacijentice mogu cuti sa porodicom. Radno vrijeme linije je 14-16 i 20-22. Sto je zaista super. Jeste da je jako tesko dobiti vezu (moja mama je prokomentarisala da je lakse dobiti NASU), ali svejedno.

U petak ujutro nas prebacuju (mene i cime) na odjel babinjaca iliti puerperij. Nas tri u sobi, jos uvijek nam nisu donijeli bebe. Treba prvo da se smjestimo, da nam povade katetere, da nas istusiraju, da rucamo, pa eto bebaca.
Soba broj 1, odmah do bebece sobe (gdje presvlace, kupaju i dohranjuju bebe po potrebi). Imamo svoje kupatilo i WC. To predstavljaju k'o neki jack pot, a ja ih gledam i kontam "dajte mi Boga vam neko povece veslo da posisam, jer ocito mislite da sam vesla sisala pa mi sredjivaonicu beba predstavljate k'o VIP salon".
U tom VIP salonu spavanja nema, ali nikome. Kako koju bebu donesu i krenu da je peru (da ne zaboravim pozitivnu novinu u GAK-u, nema vise koritstenja vlasnih maramica, samo voda, voda i voda), krece bunjenje, pa plac, pa onda ova trojica bebaca u nasem VIP salonu krecu da se deru. Helem, svim Sarajkama koje se spremaju za porod toplo savjetujem da negoduju ako zele da ih stave u sobu br. 1, a svim ostalim buducim porodiljama - drz'te se podalje od VIP salona, A kategorija, pet zvjezdica, itd.
I tako, prolazi dan 1. Upoznajemo se sa bebacima. Moj seljo beljo, crn, dlakav po cijelom celu, susta suprotnost Afanu koji je bio izrazito svijetao, plave kose. Cime i ja smo vrlo uporne sa dojenjem, a trenutna smjena babica je vrlo uporna sa navaljivanjem da ih ipak malo dohrane, jer im valja navracati svako malo da vide sto se bebaci deru (u slucaju da se deru), a ide "Izgubljena cast" pa ce se propustiti neki bitan detalj. Da ne zaboravim, GAK u Sarajevu je baby friendly hospital. Bebaci su konstantno sa mamama, samo idu na kupanje i presvlacenje. Jeste naporno, pogotovo poslije carskog reza, kada moras razviti tehniku dizanja - bok, podlakti se, brz izbacaj, sjedas na stranu, hop dizanje.
Dan 2. U sobu preko puta nase dolazi cura koju smo odmah prozvali Paris Hilton i do kraja boravka u porodilistu smo samo dobivali sve vise potvrda da se zaista radi o kosmickom blizancu doticne. Eto, npr. gore sam spomenula tehniku dizanja nakon carskog, da bih kod Pariske primjetila naki roza macasti kao kais, zavezan za krevet, ispod nogu. I, nisam skontala sta je, sve dok je nisam vidjela - u pitanju je bio macasti pomagac za dizanje poslije carskog reza. Naravno, tu je bio i roza iphone, roza laptop, roza dekica. Ne znam da li je uopste potrebno spominjati da joj je frizura bila napucanija nego moja kad idem negdje vani.
Spavacica takodje pink, domindjos, kada sjedi dignuta toliko da ne samo da sijevaju butkice (eh, tu joj odajem deepest respect, jer po butkicama se nikada ne bi reklo da je bila trudna), nego sijevaju i sexy gace. Tako se sjedi i za vrijeme vizite i kada dolaze ucenici na praksu. Sta nju briga.

Ali, da mi nije bilo Pariske, cudnovatih babica, njihovih traceva i razglabanja o Fatmagul (valjda se tako zove), moj boravak bi bio dosadan i naporan. Ovako sam se konstantno pridrzavala za ranu, jer mi je sve bilo smijesno. Da li od muke ili sto je sve to zaista smijesno vjerovatno nikada necu saznati, ali ovako, suma sumarum, prezadovoljna sam kako je sve proslo.

Jeste bilo neprospavanih noci, ali to je priprema za ono sto me ceka, jesu posjete svedene na minimum, od 15-16 i to samo kroz staklo, pa ti svi nedostaju. Ali tu je i jako usluzno i ljubazno osoblje, iznimna cistoca i higijena i nekako na kraju krajeva dobar feeling.

[Lamama]

kayo, preslatka pričica...

a ovo sa paris hilton mi je tako pozanto... i ja sam na prvom porodu imala jednu sa dekolteom do pupka, bujnih grudi, preplanula ko da je sad sa sejšela sletjela, pink spavaćica, pink ogrtač dužine do koljena oboje, i pink papuče sa krznom... izblajhana do bola... možda je sad došla da se porodi s drugim djetetom

[Mama Mia28]

Kayo priča je divna, zanimljiva, jako lijepo pišeš i sve u detalje.

Pariska me podsjetila na jednu koja je stigla u rodilište kad sam čekala svoj porod, ta moja nije bila u pinku ali je došla u čizmama od 12 cm ako ne i više,mrežastim čarapama i minici

[gilakova]

a jesi me nasmijala sad pred uzv srca...baš sam se opustila. Fala ti.

[Kaya071]

:hahaha a jesi me nasmijala sad pred uzv srca...baš sam se opustila. Fala ti.

, sretno!

[ivanaiv]

Eh nitko to ne zna opisati kao Kaya

[lara.b]

i
Super priča.

Brz oporavak ti želim

[Kaya071]

i jos nesto, mogu pricati kakve hoce price o dr. Izetbegovic, ali ta zena je uspjela da uvede red u porodilistu zemlje bez ikakvog reda.
uspjela je da napravi atmosferu u kojoj se osjecas lijepo i postovano....profesinalizam u svakom pogledu.
iskreno, nema velike ili nikakve razlike u privatnim klinikama dubaija, jedde, istanbula ili nekih drugih mjesta...a sve zahvaljujuci gore pomenutoj osobi.

Definitivno . Svaka joj cast!

[Lamama]

baš mi je drago da čujem ovo za dr izetbegović... dosada su je svi predstavljali kao žešću lujku, mahnitu, ženu koja se iživljava na kolegama i sl... čak je moj mm prisustvovao jednom kad je jedan od ljekara sa klinike tako pričao, tako da mi je ovo baš

[Liv Tyler]

Kayo obaraš s pričama.

[Kaya071]

Bila jutros na skidanju konaca, kad tamo ko? Ni manje ni vise nego Pariska. Stikle, minjak, dekolte...

I da, zaboravila sam spomenuti anegdotu sa "primarijusom" sa prizemlja (portirom). Dolazi MM jedan dan da mi donese supu kenjacicu i kompot od sljiva (dobro masna supa od koljenice, popracena vrucim kompotom od sljiva - dobitna kombinacija, nema da ne radi), i posto je fulio vrijeme posjeta, mora da ostavi kod portira pa ce ovaj da zvrcne nekoga sa odjela da dodje po to.

Govori tako MM "primarijusu" kako ima nesto za mene, a ovaj k'o iz topa:"Jel' prirodni il' sekcija?" . Pitanje nidje veze, jer sve porodilje leze zajedno.

MM-u hiljadu upitnika iznad glave, sta je uopste sekcija . Zove me poslije, prica sta je bilo, opet se drzim za ranu zbog smijeha. I tako nastade primarijus.

[Liv Tyler]

Što?
Čovjeka biće zanimalo kako si prošla.

[moj(a) djeca(k)]

kayo, u moje vrijeme a to je bilo prije samo godinu dana, te dvije 'kategorije' porodilja zaista su bile razdovjene ili bas kako je covjek pitao, prirodni porod i sekcija.
tvrdim jer sam prosla iskustvo jednog i drugog bloka.
prica ide ovako, lezala sam u zadnjoj sobi u odeljenju sekcija. moram li napominjati da nisam bila u tvom vip apartmanu ili sobi broj jedan, za koji mislim da smjestaju zene onako kako su se(ih) poradjale. prve koje su rodile dan prije budu smjestene u sobi broj jedan.
bar tako mislim da jeste. ovo mi nije niko rekao nego zakljucujem po logici ali i slijedu tvog i mog carskog reza.
ti si bila medju prvima na redu oko 08,00, a mene su radili tek u 12,00 sati

uglavnom, nakon intenzivne lezala sam 'na sekciji', a onda su me prebacili u drugi dio gdje leze zene koje su rodile prirodno.
to je ustvari trebala da bude privilegija (zbog vip osiguranje), kojoj se nimalo nisam radovala, vec sam ih molila da ostanem sa svojom cimerkom koja mi je dva/tri puta 'zivot spasavala' svojim intervancijama kod doktora (zbog kaslja).
ali uzalud moje molbe da ostanem gdje su me smjestili prva dva dana. nista nije pomoglo.
prebacise me u novi dio koji je opozit 'sekciji' ili dijelu pordilista gdje su smjestene zene koje su rodile na carski.
znaci, kad izadjes na 7 sprat (je li ono sedmi ) onda ako skrenes lijevo tu leze 'carice' a s desne strane one druge.

i tako odvedose me tamo negdje kao da mi bude bolje.
bilesi su jos ispraznili sobu za sestre i rekli da ce od te (nakon mog boravka) napraviti pravi apartman.
dzaba ti sve kad sam bila sama, a i wc niti je bio cist niti blizu kao onaj 'na sekciji'
vrata sam drzala stalno otvorena i zivjela u strahu od novog napada kaslja.
cimerke sam obilazila redovno i bila ljubomorna sto njih niko nije pomjerao.
tako mene dotukose ovi 'posebni' tretmani u svakom pogledu.
bolje bih prosla bez toga.



dr. Izetbegovic jeste 'ostra' ali da nije takva ne bi sve blistalo, od soba do osmjeha na licima sestara i doktora.
mene licno ne zanima kako to postize. bitno je da sam se osjecala lijepo, postovano i zasticeno.
ne samo ja vec i sve zene koje su bile sa mnom.
znate sta su mi cimerice rekle dok smo lezale na intenzivnoj???
rodile su dvije godine ranije u istom gradu, no tada je direktor porodilista bio covjek koji se preziva prezimenom moje djece, ali...
ocito je bio blag i dobar, pa su ga mozda doktori vise voljeli, ali kakvu korist od toga su imale tek porodjene zene???
nikakvu.
kazu da se medicinsko osoblje prema njima ponasali...ma bolje da ne navodim doslovice sta su rekle.
u medjuvremenu se desilo novo porodiliste ali i nova direktorca pa danas te iste zene komentarisu:
'razlika je drasticna cak u ponasanju istih sestra na intenzivnoj. ne mozes xy zenu prepoznati!!! sta se desilo????'
ne znam kako je prije bilo, jer sam ibrahima rodila u jeddi, ali prenosim doslovice kako su komentarisale sve tri.
necu navoditi ime sestre o kojoj su govorile.
....jos kada na sve ovo dodje prica o tretmanu i bolnici gdje sam rodila djecaka (znaju cure koje su citale djecakovu pricu prije devet godina), onda tek postaje jasno da su danas uslovi u sarajevu bolji nego u nekim privatnim klinikama daleko bogatijeg svijeta u sto sam se sama vise puta uvjerila.



ta tvoja paris hilton vjerovatno je rodila curicu pa je bila sva u rozom.
nisam joj nimalo slicna ni po cemu, ali kad se sjetim komentara svoje zaove i neonatolga ili doktorice je preuzela saru, dodje mi da se zamislim.
prva kada je vidjela moje torbe u bolnici prokometarisala je: 'znas draga na sto me ovo podsjeca?'
'?????'
'posla barbi u bolnicu da se porodi. tako bih zamisljala barbi u bolnici'

a doktorica je gledajuci sta mi rade u operacinoj sali (patnja sa spinalnom injekcijom) rekla:
ide sad njena prica...bla, bla, bla... (preskacem je u cjelosti), osim dijela:
'....vidim mlada zena na stolu...prelijepe kose..... boze dragi sta joj rade??'
tek par minuta poslije vidjela sam tvoje ime i prepoznala muza.'

nisam imala frizuru, ali jesam odlicne pramenove. spavacice su bile stare ali sa ogrtacem, ne zbog foliranja vec zbog mog stila odjevanja (hidzab).
trebam li reci da sam nove posiljke iz VS raspakovala tek po dolasku kuci (iz bolnice).
jeste da sam htjela promijeniti mobitel i jos svasta nesto. hehhehe nisam stigla, tako da sam imala zasigurno najruzniji mobitel u porodilistu, koji je jos bio i 'nacet'
o tome kako sam bila neorganizovana i potpuno smusena...nema smisla opisivati a jos manje uzurpirati tvoj topic.
kao sto vidis nisam ni blizu liku koji opisujes, ali eto dala si me zamisliti.
ipak sve je bilo u roza ozracju bas kao sto je bio i moj zivot u tim trenucima.


ps stavicu sliku koju je komentarisala mm sestra, ali na svom topicu jer ovdje sam svakako PRETJERALA

[ronin]

Kayo super priča

odvalila sam na primarijusa,sav je stručan

[Kaya071]

MD, uh, jeste zaista bezveze biti sam. Meni su bas legle ove moje cime.

Torbe su genijalne, a notes je poseban detalj, ali ni blizu moje Pariske . A, kod nje je decko, zamisli samo sta bi bilo da je curica .