Kako je Oxy rodila Gabriela...

[Oxyghen]

Sa zakašnjenjem, evo i moje priče…

Sve je počelo kada je na uzv-u u 38 tjednu moje dijete procijenjeno na 5000 g. U tri tjedna je dobio 1,5 kg i gin je odlučio da je vrijeme da maleni izađe. Naravno, carskim rezom, i time su sva moja nadanja u prirodni porod pala u vodu… ali dobro, iako sam se cijelu trudnoću pripremala na trudove, pucanje, šivanje i ostalo, odjednom sam imala manje od tjedan dana da se pripremim na nešto sasvim drugo… Operacija, anestezija, duži oporavak… ali rekoh sama sebi: pa dobro, manje će boljeti, nećeš morati tiskati, bit će lakše… I dobro, torba je bila spremna, izvadila sam neke stvari, koje sam prirpemila za rađaonu, jer sad mi neće trebati (poput grickalica! ) Dogovorila sam sa dr. da ću u ponedjeljak ujutro doći u bolnicu i da će me taj dan pripremiti i da u utorak tijekom dana idem na carski… Potpuno sam se smirila i opustila vjerujući kako će sve biti u savršenom redu. Nisam niti u jednom trenutku htjela razmišljati o ničemu. Došla je nedjelja navečer i vrijeme da odem oprati kosu, obrijati se i pripremiti za sutra. Odem u kupaonu, na wc, popiškim se, obrišem i osjetim nešto sluzavo… obrišem se ponovo i imam što vidjeti… ode moj čep!! Naravno, i dalje ne paničareći promislim i zaključim da možda ipak ima šanse za moj prirodni porod i nastavim se spremati kao da se ništa nije desilo jer, nekima je čep znao ispasti i par dana prije poroda… a onda… iz mene odjednom krene voda…! Naravno, odlučim ja ne paničariti jer i to još znači da imam dovoljno vremena… uzmem papir da se obrišem i imam što vidjeti… voda je zelena!!!! E sad me uhvatila panika! … natrpam brdo uložaka u gaće i odvučem se u dnevni boravak dati svom dragom do znanja da su se planovi promijenili… Drastično..
Vodenjak mi je pukao u 23,00 sata. Točno u 00,00 smo ušli u Petrovu. I tada kreće sve ono o čemu nisam htjela razmišljati…
Pošalju me u rađaonu i najprije priključe na ctg. Nakon 20 minuta ctg uredan i kažu mi da se skinem radi pregleda. Voda iz mene i dalje curi a ja gola stojim i čekam da me netko dođe pregledati… Bio je to najgrublji pregled u mom životu..! Prokrvarila sam, ali nije strašno. Sestra me obrijala mašinicom i bila sam sretna da me nije počupala (toga me bilo strah!!) I onda ona kaže, ok, sad klistir! A ja njoj: ali ja idem na carski, a ona meni: a zašto? Pa zato jer: i objasnim joj za veliku bebu, kaže ona dobro, i da mi klistir! Ja sam mislila da klistir ide samo kad je prirodni porod i nisam bila sretna ali dobro, što sad. Nije prošlo dvije minute, a klistir je odradio svoje i ja utrčim u wc, a kad ono – nema papira! Istrčim van (da napomenem, nakon pregleda sam ostala gola, samo su mi dali neku pelenu veliku da mi ona voda ne curi po nogama) i kažem da nema papira, a sestra će: donijet ću vam… idućih 15 minuta sam sjedila u smrdljivom wc-u čekajući papir… naravno, nisam ga dočekala i jadna, opet s onom pelenom istrčim van i bijesna, jadna i da ne kažem kakva još, tražim nekoga da mi donese papira! (a naravno, ja u svojoj torbi imam brdo papira, ali torba je ostala vani na hodniku sa dragim jer ja nisam imala pojma da ću odmah na klistir!!) Dobijem konačno papir, presvučem se u svoju spavaćicu i odem u box… i tada krene čekanje… da ne duljim, u boksu sam bila negdje od 01,00 do 11,00 ujutro, prikopčana na ctg, sa kateterom. U međuvremenu dobila trudove, trudovi došli na tri minute i stali. Otvorila se jedan prst. Dragi je bio sa mnom cijelo vrijeme, barem nešto, jer da nije, valjda bih tamo podavila sve one sestre i doktore… Uglavnom, čekala sam sve dok nije došao moj doktor i dok nije obavio jednu hitnu operaciju, i tada su mene otpeljali u operacionu. Naravno, i tamo sam ležala još malo, gledala oko sebe i shvatila da umirem od straha… Zbog trbuha mi je bilo jako teško ležati na leđima i nisam imala zraka, a strah je to samo pogoršavao… onda je došla sestra i pitala da li želim spinalnu ili totalnu anesteziju… Objasnila da je spinalna bolja jer nema mučnine poslije i odmah vidiš bebu i ja pristala… , koja greška!! Natjerale me sestre da sjednem i gurnem glavu među koljena, da mi mogu napipati kralješke… crkoh skoro! Tri injekcije sam dobila, bolne da bolnije nisu mogle biti… osjetila sam onu tekućinu kako mi se razlijeva kičmom i suzdržavala se da ne počnem vrištati od bola… onda su me odvukli u operacionu i onako tešku pokušavali prebaciti na najmanji stol koji su valjda imali u bolnici… pa su počeli vikati da me moraju povući prema gore jer da će se stol rastaviti… ja tada više nisam mogla ništa jer mi je donji dio tjela bio drven i počela sam se tresti… Rekla sestra da je to normalno… Odvratno grozan osječaj! Apsolutna nemoć i nemogućnost vladanja svojim tijelom koje se nekontrolirano trese… I onda paravančić da ne vidim što mi rade i sestra umilnog glasića koja me cijelo vrijeme tješila i govorila mi gdje moram gledati jer ću tamo najprije vidjeti svoju bebu… Osjećaj dok su ga čupali iz mene, pa dok su vadili posteljicu i izvlačili vodu bio je pregrozan! U 12,02 rodio se moj Gabriel, 4650 g i 54 cm! Vidjela sam svog sina, donijeli su mi ga da ga poljubim, a onda sam dobila injekciju i zaspala… Kroz maglu se sjećam prebacivanja na drugi krevet, dva sata provedena na intenzivnoj, koja me podsjetila na kolodvor, i vožnje kroz bolnicu i smještanja u sobu u kojoj sam provela iduća 4 dana… Oporavak od carskog je za mene bio vrlo negativno iskustvo… prva dva dana nisam s nikim riječ pogovorila u sobi… mislim da sam bila u šoku. Iz mene su visile cijevi od katetera, drena i infuzije, trbuh me strašno bolio jer sam imala veliku količinu kože koja je bila jako teška (da se razumijemo, sad 4 tjedna kasnije, to se još uvijek nije povuklo!), a prvi pokušaj dizanja iz kreveta rezultirao je mojom nesvjesticom… Ja sam velika žena, visoka sam i ima me poprilično… a sve sestre na odjelu metar i šumska jagoda… ne moram pričati s kakvim su mi strahom prilazile kad mi je trebalo pomoći da se ustanem i hodam… Ali više niti jednom se nisam onesvijestila… Hodanje s uloškom među nogama, bez gaća, nas 8 u sobi... dok se nisam digla s kreveta, pranje nad onom metalnom posudom... Svaka dva sata neke injekcije, mjenjanje infuzije, cuclanje krpice... Donesu mi dijete da ga podojim pa mi kažu da ne moram jer su ga one nahranile, nek ga samo gledam... suza sam prolila kako nikad u životu!! S vremenom iščupali sve cijevi iz mene i usred noći, negdje iza ponoći, odlučili me premjestiti u drugu sobu (gdje mogu duže biti s bebom). Dočekala jutro u toj sobi, doručkovala i onda me opet premjestili na onaj famozni drugi kat, koji ima plazma televizore.. priznajem, sobe su lijepe, ali jedino što sam ja htjela bilo je otići doma sa svojim sinom… Pustiše me 6 dan nakon što su mi poskidali kopče. Neću pisati o hrani, o sestrama i ostalom jer možda sam ja samo užasno subjektivna... Uglavnom, da skratim ionako predugu priču, ja sam odlučila da jedno duže vrijeme ne želim čuti za trudnoću,porod i bolnicu… I dan danas svi mi se snovi odvijaju u bolnici…

[Lamama]

sve se to draga moja oxy zaboravi... još je friško.. ali ja vjerujem da ćeš ti biti na sljedećim ljetnicama

[Liv Tyler]

Oxy

[Oxyghen]

Lamama, priznajem da sam već zaboravila dosta osjećaja, ali... treba mi još malo vremena... možda budem u jesenkicama... ..ako me kičma prestane boliti!

[Izzy Lo]

uff oxy

[sretna22]

Sve mi tesko za vjerovat da smo bile u istoj bolnici kad ovo citam!
Drzi se, proc ce

[Oxyghen]

Da, iskreno i ja sam se jako iznenadila jer... svi spominju kako to izgleda kad rodiš prirodno... i gdje ćeš ležati i kako ćeš se brzo oporaviti... Ali, kad te zadesi carski, situacija se malo promijeni... ...a, pogotovo ako ti se potrefi da dodješ u nedjelju u ponoć, imaš sreće što te ne metnu u spremiše za metle jer nitko ne želi imati posla s tobom dok ne dodje smjena!!!

[sretna22]

i ja dosla u nedjelju navece pa su svi bili bas ok i ljubazni, fakat nemam prigovora
bas mi je zao sto si tako prosla

[Oxyghen]

Ma mislim da im se nije dalo imati posla sa mnom samo radi carskog, a budući da je već bio dogovoren, jednostavnije je bilo pričekati mog doktora... Nema veze, već je sve prošlo... nije da bih već sad počela razmišljati da sve to ponovim ali...

[i_ja_sam_mama]

hB pa se sve brzo zaboravi

[Trabakulica]

Oxy neka je tvoj G sad siguran u tvom zagrljaju, a na grube stvari nemoj mislit

[LadyGoldenAngel]

Bitno da je beba tu puno srece od srca ...

[LadyGoldenAngel]

Sve bude ok i sve se zaboravi ... Beba je tu!

[moj(a) djeca(k)]

Dosta detalje podsjetilo me na moj carski.....


Bitno je samo da je kraj rezultirao sretnim zavrsetkom!!!