Jako sam željela dijete (djecu). Kada sam prvi puta zatrudnjela, skakala sam (doslovno) od sreće.
Utuvila sam si u glavu da se za porod moram pripremiti, kao i za ispit, i jednostavno sam odbacila sve negativnosti u svome životu (kako se čovjek brzo promijeni kada je nužno).
Prvi puta sam rodila vaginalno, trudove sam jedva osjećala (zaspala u predrađaoni), kada sam bila otvorena 4 cm dali su mi epiduralnu i bio je to lijepi porod iako malo poduži, s mm u rađaoni.
Drugi puta je sve bilo malo neobično u odnosu na prvu trudnoću, hm.. moj intuitivni strah i nagon da se moram paziti. Pored kreveta sam imala bocu Donata (radi Mg)
i uglavnom sam se držala ležećeg položaja. Onda je UZV pokazao blizance. Žena zna. Bila sam poslušna trudnica pa čak i previše mirna, sve s ciljem da se dobro rode moji bebači. Porod je bio carski u spinalnoj, peti dan smo išli kući.
Sretno svima na porodu! Moj vam je savjet - mislite pozitivno, vjerujte i budite disciplinirane.
