Moj porod

[enabacko]

Ovo je priča sa mog drugog poroda. Očekivala sam da će sve biti lakše i jednostavnije ali izgleda pošto sam znala što i kako ide da je ipak bilo teže jer je pritisak u glavi bio jako velik.
2 tjedna prije termina moj ginekolog šalje me u bolnicu na održavanje trudnoće zbog visokog tlaka. Idem teška srca i sa jako velikim gropom u želucu jer se prvi put rastajem od svog starijeg djeteta. Plače ona plačem ja i tako odlazim na odjel gdje me prima dežurna doktorica kojoj nije jasno zašto sam poslana tamo pošto se prvi put javio tako visoki tlak (170/100) i jedva me zaprimi na odjel. Priča od tamo je nešto posebno, tamo bi trebala biti pod kontrolom ali ja sam ta koja od njih traži da mi se kontrolira tlak a sestre na odjelu ljute i živčane što im se miješam u posao. Kratko da je bilo po njihovom tlak bi mi se mjerio samo ujutro i navečer. Nakon par dana ja tražim vezu da me se pusti jer tamo nemam smisla boraviti, doktorica koja me vodi to ne želi ni čuti jer je to jako opasno, međutim dolazi šef odjela ( nešto najprgavije i najodvratnije što čovjek može zamisliti ) , me otpušta bez riječi, meni iskreno to odgovara ali to mi je bila situacije tamo.
Nakon odlaska sa odjela odlazim svom doktoru koji je u šoku što sam puštena jer tlak i dalje roka i nakon par dana pošalje me nazad ali ovaj put u rodilište-rađaonu, s napomenom hitno. Tamo me zaprimi mladi ginekolog-specijalizan ( nešto najdivnije i najosječajnije što sam tamo vidila ). Dolazim ujutro oko 9, on me zadrži, ali trudova nema, otvorena 4 cm pa ćemo pričekati. Sijećam se tog jutra kao danas, sastavilo nebo sa zemljom, kiša ko iz kabla, a ja u nadi da će sve biti skoro gotovo. Ctg pokazuje jako ubrzane otkucaje srca ali nikog nije briga za to. Ležim u predrađaoni i čekam. Tamo sva četri kreveta zauzeta, žene dolaze i odlaze, rađaju a ja i dalje čekam. Mm stoji doma i čeka kad ću ga zvati. Navečer oko 8 meni puca film i opet urgiram kod poznatih ili da me se pusti doma ili da nešto naprave. Dolazi ono smeće ( šef odjela održavanja trudnoće ), pregleda me divljački i viče da trebam odmah u boks jer je plodna voda zamučena. Opet zahvaljujem Bogu što me je dopao onaj što me je i zaprimio, jer to je prekrasno stvorenje. Zovem MM-a da dođe što prije, on dolaz sav u šoku što je odjednom i od tog trenutka sve je išlo brzo. Ulazim u boks oko 21.00 a moj Roko u 23.05 već plaće. Babica ista kao prvi put, scenarij isti, njih dvije sjede u svojoj buži i pričaju na mene ne misle. Po MM-u ih zovem da je gotovo, da je vrime za roditi a ona meni da di mi se žuri, dolazi onaj blaženi doktor,pogleda me i viče na njih da je glavica vani da je ostalo samo jedan pritisak i da je gotovo. Hvala Bogu što je MM bio sa mnom i da je mogao ići po njih, ali sve se to zaboravi kad zagrliš svoje malo zlato.
U svemu ovome najviše me zasmetalo to što se oonovio isti scenarij sa prvog poroda, ja njioh zovem jer njih nije briga što se događa. Porod nije bio težak, sve je bilo ok ali umorilo me to što sam cijeli dan tamo sidila i čekala i na kraju opet ja njih zovem da dođu, a opet samo ja u boksu.
Sutradan opet provodim cijeli dan sa svojim sinom u predrađaoni jer na odjelu nema mjesta, velika gužva.
Udavila sam vas sa svojom pričom ali eto ima i ovakvih priča, laki porod a sve drugo Bože sačuvaj.

[tamara1981]

Bolnice kod nas su zbilja katastrofa...u biti,sve ovisi koliko imaš sreće...bitno je da su obje bebice bile dobro i da nije bilo velikih kompikacija nakon poroda...pusa tebi i dječici...

[Mini Me]

glavno da je sve dobro prošlo!!!!

[Liv Tyler]