Bila sam narucena na CTG i pregled u ponedjeljak, 12.11. u 7 ujutru. Inace, moj dr je u vezi sa koleginicom mm, koja je ujedno i nasa kucna prijateljica. Otpustio me i rekao da dodjem u cetvrtak u 7 navece. U utorak, mm kaze da u srijedu mora ici sluzbeno za Kotor i da ce se vratiti u petak. Nije mi bas bilo pravo ostati sama s mucninama i dvoipogodisnjom Janom, ali ajde, racunam do termina ima jos dvije sedmice. Kasnije sam od dr-ove zene saznala da sam vec tada, u ponedjeljak, bila otvorena 2 prsta, da je ona to znala a da nije rekla meni, a ni mm, te ga je pustila da ode na put.
U cetvrtak, zovem sveki da pricuva Janu da bih otisla na pregled. Dr nista ne komentarise, ali kaze da se vratim u 10 na CTG. Opet molim sveki da je cuva i odvozim se na pregled. CTG ne pokazuje trudove, ali me dr uporno pita da li sam imala bolova. "Nikakvih", kazem ja, i pitam koliko sam otvorena. "Cetiri prsta", veli, i kaze da ostanem u bolnici. Ja ga molim da idem doma da organizujem da mi neko cuva Janu,a on kaze da se odmorim i da dodjem negdje oko 2 sata. Neces me gledat prije jutra, mislim se, obzirom da mi je prvi porod inducirao i da sam skapavala u radjaoni 10 sati.
Vracam se kod sveki i objasnjavam, a ona me blijedo gleda. Vidim, nije raspolozena da cuva J.,mada se ne izjasnjava. "Zvacu ja majku da dodje", kazem, majku koja ima bolesnu kicmu i koja zivi na 10 km od mene, a sveki u komsiluku. "Pa, bolje, kaze, jer ja radim ujutru"
U medjuvremenu pokusavam pozvati mm, ali se ne javlja, i vec psujem i saljem i njega i cijelu njegovu familiju u lijepu mater...Majka dolazi u 15 do ponoci i preuzima "smjenu". Sveki mi kaze da je nazovem kad pocnu trudovi, da me vozi u bolnicu, ja kazem, ok, vazi, a u sebi mislim - kako da ne, bas cu se usuditi da ti prekidam beauty sleep...
Tacno u ponoc, 15./16.11., osjetim kao neko slijevanje niz ledja, iz lijevog kuka niz nogu. "Here we go" pomislim, i idem se tusirati, jer imam vremena...Pod tusem se sastavi jedan, pa drugi, pa treci prilicno jaki bol. "Sta je sad?" mislim. "Zar sam toliko dugo pod tusem, pa vec tri truda?!" i izadjem iz kade, a tamo 00:10 h. Vidim, djavo odnio salu... Spremam se na brzaka, u medjuvremenu se i mm javlja, ja urlam na njega jer mi je ktiv za sve i najradije bih ga
, majka i Jana me voze u bolnicu i ostavljaju pred vratima. O,tugo jesenja! Vucem torbu za sobom i pogrbljena se klackam kroz hodnik. Valjda se vrataru stuzilo na scenu, pita me s kim sam, ja kazem - sama... pa mi je ponio torbu na treci sprat. Vidim doktora kako silazi i pitam "Sta je, bre, ovo?!" a on koma od smijeha, kaze:"Da sam ti rekao, ne bi mi vjerovala". Klistir, presvalcenje, i u radjaoni sam u 00:45. CTG ide do 130 nekih jedinica, ja uredno disem kroz trudove. Cini mi se da manje boli nego prvi puta kad su trudovi bili iskljucivi rezultat dripa. Jedini uzas mi predstavlja vaginalni pregled u trudu, a ja mucim dr i zapitkujem:"Sta mi sad radite? A sad? A sad?" On se samo smije i kaze: "Pomazem ti malo",t.j.rucno me otvara. Ja velim:"Hvala, ne treba!" Busi mi vodenjak i osjecam toplu vodu koja curi iz mene. U 01:15 kaze da se okrenem na ledja i tiskam. Dok sam tiskala, babica komentarise kako sam neelasticna i kako pucam po starom savu, a to nije jos vidjela. Kad je izasla glavica, viknula sam: "Vadite je vise iz mene"! U 1:30 stigao Speedy Gonzales, 3760 teska, 55 cm, sa ocjenom 9/10. Poslije me bilo sramota, kad sam skontala da je sve ukupno trajalo samo sat i po, od prvog prvcatog bola do porodjaja, a ja tako 
Sjecam se da sam, za razliku od prvog puta, sve osjecala, bukvalno sve, kako mi curi vodenjak, kako mi masiraju medjicu, kako bebina glava izlazi, kako je okrecu za porod, kako je izvlace, cak sam, bukvalno, osjetila kako mi je stomak splasnuo kad je izasla. Rezana nisam, ali je cerviks malo pukao, pa su me sasili. Posteljicu sam morala roditi uz tiskanje (prvi put je sama izasla), i i to je boljelo kao porod, nikakve razlike. Okupali su bebu, donijeli mi je, a ja sam rekla:"Kako si ruzna!"
Popadali su od smijeha. Dok sam lezala na promatranju, sjecam se da je iz mene svo vrijeme toliko tocilo, da sam mislil da cu iskrvariti. Zvala sam sestru, a ona je rekla da nije krv, da to nekontrolisano mokrim. Pretpostavljam da sam zato iz rodilista izasla 12 kg laksa. Kao kamila.
Sjecam se, jos ujutru sam sjedila po turski, sminkala se, isla u wc sama, tusirala i uzivala u svojoj krofnici. HGB mi je po porodu bio 75 i zamalo sam ostala u bolnici zbog toga, ali se sve brzo normalizovalo. Dojenje je krenulo sjajno (jos uvijek sisamo) i sve u svemu, porod za Rippley-a. Ovako bih radjala svaki dan, samo da nije onih mucnina u trudnoci.
Pitam se, da i treci put radjam, bih li stigla do bolnice...
.A vidim da je Julija rodila i treći put,pa idem da tražim postoji li priča 
.
