Evo i dosli smo doma i pomalo se uhodavamo i do
o nam ide Marko papa ko veliki pa se sve vrti oko hranjenja i kakanja i tako... u krug. Inace je sve super proslo, nekako je drugacije kad te naruce na carski nego prosli put kad je sve ispalo na
zinu da se nisam ni snasla. Ovog sam puta tocno znala sto mogu ocekivati i zahvaljujuci forumu sto mogu traziti i dobiti. Tako sam trazila spinalnu anesteziju i stvarno je dozivljaj neusporediv s uspavljivanjem. Bila sam svjesna cijelo vrijeme, pricala s doktorima i anesteziologicom (pohvala zeni - bila je divna tokom cijele operacije, cak me je jedno vrijeme drzala za usi za hra
ost jer su mi se na pocetku iz nekog razloga nekontrolirano pocela tresti ramena), onda je doso onaj divan terenutak Markovog placa i prvog pogleda. Da komad djeteta je imao 4580 g i bio 55 cm dugacak, kad ga je doktor ugledao rakao je pa ovaj drugacije i nebi mogao van. A zatim se sve nekako
zo odvijalo i za cas sam bila u sobi za intezivnu njegu. A oporavak ko oporavak poslje svakog carskog reza, prvih par dana je koma mislis da nikad nece proci, a cettvrti dan kad dobijes bebu na dojenje i kad prohodas kao da se nikad nista nije desilo. Malo smo se potom namucili s dojenjem jer su moje uvucene
adavice pretrpile borbu s velikim gladusem, no sve u svemu doma su nas pustili dan ranije i sad se smirenije privikavamo jedan na drugog, pa na tatu i Karla i na sve skupa.<
>Hvala svima na cestitkama i sad se vidimo na 0-1! <i></i>


