Kako su se rodili Lea i Ivan

[Kris2]

Evo napokon, prije nego sve zaboravim i moje obecane price s poroda. Danas sam sretna majka tromjesecnih blizanaca, curice Lee i djecaka Ivana. Sad smo se vec uhodali svi zajedno, pa napokon imam malo (s naglaskom na malo) vremena.<
>Prije nego pocnem moram spomenuti da sam ja jedna od onih kojima je prije trudnoce porod bio fobija (to se vidi i po tome sto sam se za trudnocu odlucila tek s 35 godina). Do
o je to sto sam se od trenutka kad sam zatrudnila prestala bojati i to stanje je potrajalo do poroda. (Kod mene je zaista trudnoca bila drugo stanje i to fizicki naravno (trbuh zavidnih dimenzija - trebala bi ubacivati i slike), ali i psihicki, bila sam totalno smirena, jedini ispad bio je amniocenteza koju sam napravila s 20 tjedana i koja me kostala dosta zivaca i suza, ali na srecu sve je sretno zavrsilo.<
>E sad da pocnemo o porodu. Trudnoca mi je bila super, radila sam do 6. mjeseca, a nakon toga sam prestala, jer su pocele vrucine, pa sam odlucila ipak malo usporiti tempo. S 36 tjedana (pocetak kolovoza) dosla sam na kontrolu u bolnicu i doktor mi je rekao da mi curica ne napreduje, da mi je cerviks u nestajanju i da ostajem u bolnici, jer porod moze krenuti od sad vrlo
zo, a da je bolje da zbog beba budem na promatranju, jer u bolnici mogu
ze reagirati ako dode do nekih komplikacija i da ce mozda raditi carski rez. Do tada je moj doktor (tada je naravno bio na godisnjem) uvijek govorio da ce to najvjerojatnije biti vaginalni porod, pa me to malo uplasilo. Uplasilo u smislu da s djecom nesto nije u redu. S druge strane bilo mi je vec poprilicno tesko i jedva sam cekala da se bebe rode, pa hoce li to biti carski ili prirodnu porod, to neka odluce oni Ja tada jos uvijek nisam imala spakiranu torbu (sram me bilo), pa sam ga zamolila da bih se ja ipak isla doma spakirati i urediti i mogu li me primiti sutradan i on se slozio. Otisli smo kuci, spakirala stvari u torbu, spakirala robicu za bebe, plakala muzu da ja ne bih u bolnicuuuuu (plakala sam sto se toga tice svima s kim sam se cula taj dan, a cula sam se sa svima koi da idem u Afriku barem).<
>I tako mi drugi dan u jutro odosmo. Primili su me, ponovno napravili ultrazvuk (ovaj put jedna mlada doktorica koja je to jako polako radila, bebe su bile tako nagurane da je cura imala noge gore lijevo, a glavu dolje desno u zdjelici, a decko kontra. Premjerili oni mene i poslali me u sobu. Vec mi je prije dokrorica koja me primila rekla da malo pricekam, da ciste sobu i da imam srece, da cu u do
u sobu.<
>Kad sam dosla na odjel, babica koja me primila, natjerala me u WC da sve skinem, dala mi bolnicku spavacicu i natjerala me da grudnjak i sve ostalo dam muzu. Ja sam prije toga shvatila da cu smjeti imati svoju robu u toj sobi u koju idem, ali ona me nije nista slusala, nego onako po vojnicki naredivala sta da radim, pa sam ja onako sva ogromna to sve skinula i nasla se u onoj spavacici s otvorom do pupka, bez gaca. Tad je dosla druga babica i rekla mi da sve mogu nositi sa sobom da idem u sobu u kojoj smijem imati svoju spavacicu. (Do
o da nisam poslusala ovu prvu babicu jer sam ipak u torbi zadrzala svoju odjecu).<
>U sobi su bile jos tri zene koje su cuvale trudnocu, posjete su bile dosta slobodne, a soba je imala balkon tako da sam se nocu mogla setati, jer spavati dulje od sat vremena u komadu ionako nisam mogla vec dulje vrijeme. Da tada je moj trbuh bio zaista ogroman nisam mogla ni sjediti ni lezati ni hodati (stopala su mi bila ko' dvije ciglice - sve sam slape nosila onako nataknute na vrh prstiju, jedino su mi one njihove grozne bolnicke (tri
oja prevelike) bile do
e). Cak su mi se i lijecnici smijali kad bi mi vidjeli trbuh. Nisam se udebljala samo sam imala taj strasno veliki trbuh. (Vec od sestog mjeseca svi su me ispitivali hoce li
zo, a da ne pricam o prodavacicama u ducanima).<
>I tako sam ja pocela cekati, svaki dan CTG, kontrole, od trudova nista ozbiljno, tu i tamo koji lagani, lagano boljuckanje. S obzirom na prijasnje spominjanje carskog reza, ponadala sam se da ce oni mene ipak poroditi, medutim rekli su mi da je bolje da sto dulje izdrzim, bar do 38 tjedna i da ce to svaki cas krenuti, da cekam. I tako je proslo 9 dana, meni je vec bilo stvarno svega dosta (ja stvarno ne podnosim bolnice, uzasno sam gadljiva i svugdje 'vidim' bakterijice, virusice i slicne stvarcice). Taj dan na viziti su me informirali da imam Esherihiju (urinokultura). Uzasno sam se uzrujala, jer sam cijelu trudnocu strasno pazila, prije trudnoce napravila sve
iseve, urinokulturu mjesec dana prije bolnice i uvijek je sve bilo sterilno. Kad sam rekla da kak' to, da sam to sigurno tu 'zaradila' bolnicku infekciju rekla mi je doktorica 'zao mi je' (ma OK nije ona bila kriva ali .....). E, tad su mi rekli da moram piti antibiotik i da bi bili do
o da porod ne krene prije nego pocne antribiotik djelovati (a ja to kao mogu kontrolirati, da sam mogla bila bi ja vec rodila do tad).<
>Neznam da li zbog uzrujavanja, ali sljedece jutro oko 5 ja u WC, kad ono neka rozi tekucina na ulosku. Ja sam bila presretna sto je napokon pocelo, 38 tjedan, donesena blizanacka trudnoca !!! Lagane bolove, kao laksi menstrualni bolovi osjecala sam povremeno vec i prije, a sad su bolovi bili malo cesci. Javila sam se babici i poslali su me na CTG. (CTG za blizance je prica za sebe. Kako im uredaji nisu bili ispravni, morala sam ga obicno raditi dva puta i to prvo oba djeteta otkucaje, a onda na drugom uredaju jedno dijete i trudovi). Do tada to nije bio veliki problem jer nisam imala trudove, ali sad sam bila po 2 sata na stolu i jedva bih sisla nakon toga.<
>Na CTG -u tu i tamo koji jaci trud, ali nista strasno, napravili su mi pregled i rekli da vodenjak nije pukao, osim ako je visoko puknuce. Ja sam rekla da onda je valjda visoko puknuce, jer je ta obojana tekucina stalno polako istjecala. Presvukli su me u bolnicku spavacicu, dali mi kompresu i poslali me u sobu. Nisam nista jela od vecere, nakon vizite rekli su mi da smijem nesto malo pojesti i popiti. Tako sam ja legla i cekala , otisla se otusirati, opet isla na CTG oko 12 sati i kad sam silazila sa stola osjetila sam prvi jaci trud. Otisla sam do sobe i legla i opet cekala. Oko 14 sat poceli su trudovi dobijati neki ritam i ja sam nazvala muza i rekla mu da ak' me hoce vidjet prije nego me uzmu u o
adu da dode. On je vec bio u visokom startu i dojurio za 15 minuta. Mi smo se ranije dogovorili da on bude na porodu ako bude moguce. Kad je on dosao trudovi su bili jacine jakog menzisa, malo nepravilni. Oko 16 sati pojacali su se, bili dosta dugi, a razmaci od 3 do 7 minuta. Ja sam tad odlucila da bi to polako bilo to i otisla do pripremne sobe do babice i rekla da ja mislim da bi se mogla pripremiti (naravno da nakon 10 dana bolnice nisam bila ni o
ijana ni nista slicno, bilo je planirano da ce mi muz to napraviti doma ali ...). Ona mi je rekla 'kad krenemo, ne vracate se vise' ( nije mi bas bilo jasno sta s tim misli, valjda je mislila da necu jos). Ponovno su me pregledali i ustanovili da sam otvorena 5 centimetara i krenuli u pripremu. Babica me o
ijala i dala mi klizmu. Pitala sam je koliko trebam cekati, a ona je rekla da bar 5 min, a da bi bilo do
o 15 da se sto bolje ocistim. Jos sam se zezala i rekla da se jedna moja frendica kad su joj dal klizmu totalno oitvorila nakon 5 min. Ona je rekla da je to moguce. I tako sam ja ko' prava streberica setuckala ispred WC-a i cekala da prode sto vise vremena. U meduvremenu trudovi su postajali sve cesci i jaci i ja sam odlucila ipak otici obaviti to ciscenje. Uspjela sam jednom i htjela jos jednom, ali trudovi su poceli biti solidne jacine, a ja sam sva mokra od znoja stajala naslonjena na stok od WC-a zeleci jos jednom na WC, ali jednostavno vise nisam stigla. Razmaci su bili tako kratki da sam stalno mislila, sad cu se odmoriti, pa cu drugi put. Tako me nasla cistacica i kad me vidjela otisla reci sestri da mi je lose (hvala joj), pa je ova dosla po mene. Odvedose me u box i ustanovise da sam otvorena 7 cm. Mislim (slobodna procjena) da je tad bilo oko 17.30. Opet su me prikopcali na CTG i pustili lezati na onom groznom stolu. Trudovi su sad solidno sibali, ja sam ih prodisavala i u pauzama ispitivala sve koji su se pojavili (citaj gnjavila) sto i kako. Leda su me strasno boljela a nisam se smjela micati jer su mi i ovako jedva namjestili CTG da cuju obje bebe. Da, par dana prije poroda su mi otkucaji djecakovog srca postali malo sporiji, pa je sad i to bio problem.<
>Oko 18 sati pojavio se moj muzic, sav u zelenom, nisam ga ni prepoznala jer je on jadan odmah navukao masku (rekli su mu poslije da je moze za sad skinuti).<
>Do
ano ih je ugnjavio da ga puste, rekli su mu kao da nece jos, da se vrati oko 19, a on otisao napraviti krug oko bolnice i vratio se, pa su ga na kraju ipak uveli. <
>Od tad na dalje se bolje sjeca moj muz nego ja, sad sam ga bas pitala sto se dalje desavalo. On mi je rekao da sam stenjuckala i ispitivala (opet gnjavatorka) kad ce vec bebe jer da se meni cini da bi to vec moglo. Ja sam zaista tad pocela osjecati potrebu da tiskam. U pauzama trudova sam ispitivala doktoricu zna li ona kako ta djeca stoje u trbuhu. To sve zato sto su mi se nakon 10 dana bolnice, kad sam upoznala sve doktore koji su tad radili, (moj doktor je jos uvijek bio na moru) na porodu pojavili doktor i doktorica koje do tad nisam vidjela. Na srecu tad se pojavio doktor koji me primio u bolnicu, pa sam se napokon malo smirila. Doktorica me ponovno pregledala i rekla da sam otvorena i da idemo u salu. Leda su mi bila uzasno ukocena, trudovi jaki i jedva sam otisla do susjedne prostorije, gdje su me popeli na stol za radanje. U meduvremenu su mi poceli davati drip jer sam bila otvorena, anisam vise imala dovoljno jake trudove za tiskanje. To vjerojatno zbog toga sto mi je maternica bila prekomjerno rastegnuta. E sad su me svi (tri doktora, dvije babice) poceli nagovarati da tiskam, a ono nista, poceli su pojacavati drip, ali meni jednostavno vise nije bili dovoljno jakog truda, nedostajalo mi je zraka, bila sam sva mokra, a moj muz je svako malo vikao disi, disi. Tu i tamo bi ispustila koji krik u indijanskom tonu dok sam tiskala. Na zalost kod mene to nije bilo tri puta stisnes i beba je vani, nego puno vise puta, ali jednostavno nije islo. U meduvremeniu je dosla i pedijatrica i na osnovu otkucaja rekli su da djeca moraju hitno van, doktor je rekao da moram dobiti dovoljno jake trudove, pa su mi pojacavali drip, jer blizance nisu smjeli istiskivati. Na kraju su upotrijebili izlazni vakum i nakon jednog maksimalnog tiskanja moja curica se napokon rodila. Uspjela sam je vidjeti dok su je davali pedijatrici, a meni su odmah busili vodenjak od decka i forsirali njegov porod, jer su njegovi otkucaji bili sve slabiji. U meduvremenu muz mi je kazao da je curica OK i meni je bilo malo lakse. Tada jos nisam znala da je bila potrebna reanimacija, jer nije sama prodisala. Sa djecakom ista stvar, cak jos gore, jer sam ja bila totalno iscrpljena. Dva doktora su mi legla na trbuh (sto mi je bilo grozno, jer nisam mogla ni disati, a kamoli tiskati), a treci mi je pokusao izvuci bebu. Na zalost i tu je zavrsilo us pomoc vakuma, na srecu nije bilo posljedica za bebe (vise za mene jer sam totalno ispucala obostrano iznutra). Decko je imao uz sve ostalo pupkovinu oko vrata. I on je bio reanimiran.<
>Lea se rodila u 21.55, a Ivan u 22.10.<
>Sad kad ovo pisem izgleda mi strasnije nego tada, jer se tada sve odvijalo dosta
zo i kao u nekom polusnu.<
>Moj muz je to sve izdrzao zajedno samnom, nisu ga najurili van, samo ga je pedijatrica pitala prije vakuuma zeli li izaci ali on se nije dao.<
>Nakon poroda mi je doktorica izvukla posteljice, to zaista gotovo nisam ni osjetila (vidjela sam je, nesto grozno). Muz je izasao van, a mene je cekalo sivanje. To je trajalo jako dugo, i doktor i babica bili su mokri od znoja, jer sam kao sto sam napisala uzasno popucala iznutra, a bilo je i uzasno neugodno. Ovih par vanjskih savova je peklo, ali je bilo puno manje bolno. Zgrozila sam se kad je doktor kazao gotovi smo sad, a sad da vidimo rektum je li ispucao. Na srecu nije. Tad je vec dosla cistacica, a babica mi je rekla jao vama i jao nama. Na to je cistacica rekla jao njoj, jao vama i jao meni. Ja sam pogledala, a ono krvi na sve strane, od poda do plafona. Do
o da to prije nisam gledala. I ja sam bila sva upackana.<
>Vjerovali ili ne tad mi je to bilo strasno smjesno.<
>Tad su me napokon izvezli na hodnik do muza. On je u meduvremenu dobio dozvolu da ode pogledati nase bebice i cak ih je poslikao, pa mi je odmah ujutro donio slike, sto je do
o jer bebe nisam vidjela do poslijepodneva sljedeceg dana. Ja se naime nisam mogla sama dici, a nisu me otusirali na vecer jer mi je bilo lose, pa nisam htjela da mi takvoj krvavoj nose djecu. Kad sam smogla snage oteturala sam na tusiranje i onda sam otisla vidjeti svoje bebace. Bili su tako slatki, ja sam se bojala da ce biti izdeformirani zbog vakuuma, ali nisu, bili su krasne male pravilne bebice s cistom kozom, crnom kosicom i cim sam ih dobila poceli su se smjeskati.<
>A bas i nisu bili tako mali. Lea - 3020, 50 cm, APGAR 7/9, a Ivan - 2930, 50 cm APGAR 6/9.<
>U rodilistu su dobili laganu zuticu, nisu morali ni pod lampu, naucili sisati jako
zo, pogotovo Lea. Na zalost ostali smo 10 dana, preventivno su dobili antibiotik zbog one moje infekcije s pocetka. Naravno da je na kraju sve bilo sterilno, ali ...<
>Oba su imali ugruskice u mozgu, kao posljedica blizanacke trudnoce, ali odmah su mi rekli da ce se to vjerojatno apsorbirati.<
>Deseti dan, ja vec luda od bolnice, djecija vizita, doktorica otpusti Leu i krene pregledavati Ivana. Kad sam vidjela da ga malo predugo slusa, smrzla sam se. Okrenula se prema meni i rekla 'mama, ja cujem sum na srcu, moramo to pregledati'. To mi je bio konacni udarac. <
>Kad su svi otisli iz sobe rasplakala sam se od svega, cinilo mi se da nikad necemo otici kuci.<
>Na srecu, iako je bila subota, uspjeli su ugovoriti UZV srca na Re
u u nedjelju i napokon smo svi otisli kuci. (Svi su se zaista potrudili da sto prije to obavimo)<
>Jedina prednost od dugog boravka u bolnici bila je sto su pupkici otpali u bolnici.<
>Zakljucno, meni porod nije bio strasan iako mozda tako izgleda. Bol je bila podnosljiva, ono sto je bilo strasno je bio strah hocemo li svi izaci zivi i zdravi na kraju i bio mi je stresan boravak u bolnici. Jedva sam cekala da dodem doma i da se oribam u svojoj kupaonici i legnem u normalni krevet. Imali smo srece sto toga dana nije bilo guzve u radaoni, pa su nam se svi mogli potpuno posvetiti. Da je bili kao prethodnih dana, po nekoliko zena, pola osoblja na godisnjem ....<
>Na srecu proslo je. Da sam malo mlada, mislim da bih se odlucila na jos djece. Ovako, tko zna ...<
>Iz bolnice sam izasla 15 kg laksa, sa dvije slatke male bebe. Odmah smo nasli zajednicki jezik, sami se hranili i kupali. Nakon tjedan dana bili smo sami muz i ja s njima mjesec dana, a nakon toga, muz se vratio na posao, ja sam sama s njima i super se snalazimo. Jos uvijek uspijevam dojiti jedan o
ok, jedno izdajanje, a ostalo Milumil1.<
>Moje bebe danas su tri mjeseca i tjedan dana i imaju Lea 63,5 cm i 7200 g, a Ivan 64 cm i 7400 g.. Za sad su sve kontrole uredne, oni su vesela i do
a djeca i sva muka se isplatila.<
>Nadam se da ce moja prica nekom pomoci, pogotovo nekoj neodlucnoj buducoj mami kakva sam i sama bila. Nije tako strasno kao sto izgleda.<
><
><
> <i>Edited by: Kris2 at: 12/3/02 5:52:45 pm<
></i>

[djecakovamama]

Ma vi ste super!!!<
>I ja sam dan pred odlazak u porodiliste (planirani carski) svima na tel govorila da necuuuuu <
><
><
>Moram i da dodam: Zivjele cistacice u porodilistima! o njima samo do
e stvari pisu <i></i>

[lunahor]

e pa ovo stvarno zvuci ko neki horror al ak ti velis da nije ne zvuci tako uvjerljivo
rrr toga sam se ja bojala i zato inzistirala na carskom i nije mi nikako zao, na prirodni me nitko nebi mogao nagovoriti <
><
>ti si stvarno hra
a, svaka ti cast <i></i>

[lastavica]

Vidim da si se ipak odlučila. Sad sam si do kraja složila priču <i></i>

[Kris2]

Joj, cistacice, sestre, doktori i rodilje, imam iz tog boravka stofa za knjigu napisat (crna komedija), ovo su samo najkrace crte. <
>Luna, naravno da sam se i ja bojala, ali morala sam nekom vjerovati, a zapravo su mi stalno govorili da jos malo cekam, da samo krene...<
>Mozda bi me porodili i ranije da nije bila tako strasna guzva u bolnici, a godisnji odmori ...(E toga sam se ja bojala, jos sam imala super ekipu). Muz mi kaze da je i sala bila spremna.<
>Lara jesi vidla ti kak sam se raspisala. A i jos bi ja al mi veli muz da ni on ne prati vise sta pisem, a bio je tamo.<
>I da reko je da nisam malo stenjuckala nego puno vriskala, ali nije istina jer sam ja bila poslije u sobi s pogledom na boxove pa sam cula sta je dreka. <i></i>

[Webmama]

jel smijem ja to kopirati i na Price sa poroda na M&B? Za sve one koji jos ne saraju po Forumu Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[Solea]

Kris, ovo je divna i dirljiva priča. I vjerujem da će ohra
iti i druge mame.<
>Svaka ti čast na hra
osti! I tati što je bio s vama do kraja. I
avo za bebice jer i oni su borci kao i roditelji <i></i>

[georgina]

Ako hoces mogu ti pomoci u pisanju knjige (ja bi se preporucila za pokrivanje poglavlja "boca" i "intezivna"...)<
><
>Onaj dio price sa CTG-om i beskonacnim pokusajima i ponavljanjima me skoro rasplakao... zaboravila si napisati da se sve to obicno (prvi put) odvijalo u 4-5 ujutro. Samo sto su meni jos, istovremeno, sestre koristile priliku (dok udobno lezim na onom stolcu) jos malo i prepikaju venu za tokolizu.<
><
>Jos jednom cestitam! <i></i>

[Kris2]

Webmama, mozes iskopirati, ako mislis da je suvislo napisano, ja bas nisam provjeravala, a nisam bas ni pravopis provjerila. ako hoces reci, pa cu to jos malo ispravit.<
>Georgina, uvijek sam mislila da bi mogla napisati neku knjigu, bas nisam mislila o ovome, ali tema stvarno nije losa. A sto se tice boca, sa mnom su bili dvije zene na tokolizi, jedna isto s blizancima i znam o cemu govoris (pip, pip po noci ...). <i></i>

[Webmama]

samo ti pisi pa posalji mailom mozes ti jos i prosiriti ako hoces :lol Mame&Bebe pocetna stranica<i></i>

[Andreja1]

gdje si rodila ????? <i></i>

[Many]

predivna priča i vjerojatno prekrasan osjećaj imati dvije bebe <
>ja jesam imala dvije bebe,ali ne blizance....<
>a sada kad je sve prošlo uživaj u svojoj dječici <
>pusa <
><i></i>

[Kolberg]

cestitam na hra
osti, lijepa prica..i mene zanima gdje si rodila. <i></i>

[Kris2]

Oprosti Andreja1, procitala sam pitanje, ali nisam taj tren stigla otpisati, a poslije sam zaboravila <
>U Merkuru. <i></i>