Saznala sam da sam trudna u vrlo nezgodnom periodu života,ali silno sam htjela tu bebu i uspjela sam taj stav prenijeti i na svog muža (tada dečka ) i tako je sve krenulo.Najteži dio trudnoće je bio u početku kad sam tjednima krvarila a nitko nije pronašao uzrok tog krvarenja,jer kao s bebom je sve u redu , normalno se razvija itd.Uglavnom krvarenje je prestalo samo od sebe oko 16.og tjedna.I onda sam u 22.om tjednu otišla na UZV kod privatnika jer je moja doktorica bila na bolovanju i on mi kaže da sam nosila blizance i da sam imala spontani s jednom bebom,ali da je s drugom sve u redu.Ostala sam zabezeknuta,povrijeđena i u nevjerici sam gledala prvo doktora pa supruga.Jednostavno nisam mogla doći k sebi.No natjerala sam samu sebe da se
zo oporavim od toga i da ne plačem puno zbog druge bebe za koju je na tom pregledu rekao da je dečko.Sve u svemu trudnoća je dalje tekla uredno bez komplikacija i ja sam se smirila.22.08 dva dana poslije termina probudila sam se usred noći jer sam mislila da mi odlazi voda,probudila Vlahu i uputila se u bolnicu. Došli smo oko 5 ujutro,uzeli su moje stvari,mene priključili na CTG a Vlahi rekli da ide doma da ću ja do popdne roditi.Međutim meni trudovi uopće nisu dolazili,a oni su rekli da nema to veze da ću dobiti drip.I tako o
ijali oni mene,dali mi klistir i stavili me u predrađaonu.Nakon prve vizite rekli su da će još malo pričekati pa ako ne krene da ću dobiti drip. Sva sreća imali mi neku vezu pa moji zvali bolnicu i došao me pregledati dr.Hafner koji je rekao da meni ne ide plodna voda već je otišla samo jedna mala ovojnica,te da uopće još nisam otvorena i da mogu doma.Poludila sam,mislim,kaj su mi sve napravili i onda mi vele možeš ti doma.No,nema veze.Otišla ja doma na ponovno isčekivanje.U međuvremenu sam jednu noć dobila lažne trudove ali sam ih fala Bogu uspjela prepoznati.I tako jedan ponedjeljak 26.og ujutro ja i muž se malo pomazili u krevetu prije ustajanja i ja popodne dobila prave trudovi.No i tada sam bila dovoljno pametna da ne jurim odmah u bolnicu nego sam rekla svima da ću čekati do navečer.I tako sam se istuširala ,uzela stvari i u 8 navečer smo krenuli.Ovaj put su rekli da jesu to pravi i da ovaj put zaista rađam,a na moje pitanje jer može ovaj put bez klistira jer sam bila doma taj dan dvaput na wc-u sestra mi se samo nasmijala.i onda sam po drugi put sve radila ispočetka samo kaj je bilo malo teže jer sam sad zaista imala trudove.Uglavnom bilo je 9 sati kad su mi rekli da moram leći ( abilo mi je lakše kad sam stajala) i opet mi prikopčali CTG.Navečer je došao jedan simpa doktor koji me i porađao i kad je vidio da sam otvorena 6 prstiju probušio on meni vodenjak.Ajme sreće Kad su mene stali šorat trudovi pa nisam imala pojma da može boljet tako jako.Nakon toga sve je teklo ko po loju,u 22.30 su me premjestili u rađaonu i nakon pola sata ležanja babica mi je rekla da mogu zvati mamu (muž je odustao u zadnji čas) da će porod početi.A ona je bila super,dolazila mi je svako malo,donosila vode U ČAŠI,i pričala samnom.Ispitivala me kakva je to moja turistička škola jer da bi njen sin isto to htio upisati uglavnom puno mi je pomogla i onda jer mi je pokazala kako da dišem a za vrijeme poroda,o tome da ne pričam.Mama mi je došla u 23 .15 i počelo je tiskanje.Prvo nikako nisam mogla skužiti one drške na krevetu jer sam ih cijelo vrijeme vukla prema sebi umjesto od sebe no i to smo nakon par tiskanja usavršili.U četvrtom tiskanju vidjela sam da je glavica vani i počela sam se plakati a onda je došao doktor zaklonio mi vidik i legao mi se na trbuh tako da je u petom tiskanju moja beba bila vani cijela.Ajme suza!Znam da me je rezao ali to zaista nism osjetila,a i da jesam kad sam ga vidjela i kad su mi ga stavili na prsa ništa više nije bilo važno.A moje prvo blesavo pitanje kad je izašao cijeli van je bilo "jel fakat muško?",ovi su umrli od smijeha. Sve mame obično pitaju jel zdravo,jel mu sve na mjestu isl. a ja ko seljanka neka koja mora doma muškog donijesti.Sve u svemu porod mi je prošao jako
zo i lagano ponajprije zahvaljujući ekipi koju sam imala,stvarno su super.Čak ni poslije kad su me šivali nisam osjetila ama baš ništa.Samo sam razmišljala o tom predivnom malom biću koje je živjelo u meni 9 mjeseci i koje je mom životu dalo novi smisao. <
> <i></i>




