Kad se Adam odlucio doci!!!!
22 lis 2006, 16:12
Nakon dva i pol tjedna trudova, laznih trudova BH, kak ih god hocete zvati, mislila sam da nebum ni vidla to djete. Vec sam i mislila da si zamisljam da sam trudna.
Svaki dan i svaku vece smo mislili da bi danas mogao biti dan.
U ponedeljak 16.10 pocela sam imati redovite trudove svakih 5min i tokom dana su se pomalo pojacavali.
Do navecer kad samo jeli, pa se okupala, sve je opet prestalo.
Dobila bi trud svakih sat svemena, ili kad mu se dalo. Kazem ja muzu, a nebu to jos i tako smo isli spavati.
Kroz noc sam dobila pokoji do nekih 4.15. Nesto me probudilo, otisla na WC, vratila se, kad ono tri truda zaredom, ali nisu bila nesto jaka.
Tako da sam se ustala da vidim kako je to i dobila neki cudan neugodan trud.
Budim MM jos uvijek nesigurna dali je to stvarno to. Ja njemu mislim da je to to, on se dize, oblaci, a ja jos uvijek nesigurna dali je to to
jel je nekako cudno bilo, totalno drukcije u usporedbi sa prvim porodom.
Kad ono jos jedan, tak me u kicmi bolilo, da ja na pod. MM kaze, idemo, budi kcer da ju vodimo sogorici, zovemo bolnicu, da im javimo da stizemo.
Pitaju oni mene koliko su trudovi razdvojeni, ne znam, kad su poceli, sada, jos mi kazu da budu me morali pregledati i ako nisam dosta otvorena da me mozda vrate doma, ja da da.
MM javio sogorici da smo na putu, a ja, samo da zube operem, kad ono trud, mislim da nebum prala zube.
Kazem ja MM, mislim da necemo stici, a on, ajde idemo odma. Skupili sve, izasli iz zgrade, opet trud, ja na sve cetiri na podu, kicma rastura. Ja njemu, nebumo stigli.
On brzo unutra, otvara vrata, ja izmedu zgradinih vrata puzim dok mi trud ne prode, mala iza mene pocne jamrati, jer hoce unutra, a ne zna sta se desava.
Ajde uspjeli doci u stan, zovemo bonicu, da im javimo da ne dolazimo, oni zovu babicu da dode nama.
Kazem MM daj mi rucnik, malu smo poslali u sobu da se igra, opet mene trud, sada si mislim, bilo bi pametno da skinem hlace. Skinula sam na pola, pa mi je MM pomogao.
Ostalo je sve ko kroz maglu.
Izmedu pucanja vodenjaka, trudova, MM na telefonu sa bolnicom govore mi da ne tiskam dok babica ne dode, MM mi donosio vodu. Znam da je kcer jednom dosla i pitala dali moze sada uci, pa smo ju poslali nazad u sobu, ja se derem da mi treba plin, a kicma rastura.
Posto su mi rekli da ne tiskam nisam se smjestila na sve cetiri sto bi mi bilo lakse i mislim da bi se Adam jos i prije rodio, nego dam lezala na boku na podu, jer nisam htjela krevet zmazati
. Jos sam se bojala da nisam preglasna da susjede ne probudim.
Jednom prilikom sam skoro pocela plakati da nemogu ja to bez medicinske pomoci, pa si mislim, bas i nemas izbora.
Tako dosao trud, osjecaj da tiskam, kazu da ne tiskam, ja malo tiskam i kazem, beba nebu dugo cekala.
S drugim trudnom glavica je bila vani, MM ga je docekao sa rucnikom, pa smo cekali drugi trud za ostatak oko 5.24.
MM kaze imamo decka i kad sam pogledala on je stajao sa bebom u rukama, neznajuci sta da napravi u tom trenu, jer kaze da je malac bio sklizak, pa ga je bilo tesko zamotati. I tada je babica usla, prerezala pupcanu vrpcu, dok ga je MM drzao i tada je i druga babica dosla, pa hitna.
Hitnu su poslali nazad, je je sve bilo ok, MM je sjeo s njima, dok su babice oko mene i malog, zamotale malog, izvadili posteljicu i smjestili me u krevet i onda sam konacno posteno vidjela moju bebu
, pa su morali staviti dva-tri sava, sa cime bas i nisu bile ljubazne, ali sada je i to skoro zaraslo.
Jos uvijek ne mogu vjerovati da konacni imamo naseg bebaca, a jos manje da smo ga sami porodili i jos sa Louise u sobi do, skoro kao novi, jaci pocetak za nasu malu zajednicu.
Svaki dan i svaku vece smo mislili da bi danas mogao biti dan.
U ponedeljak 16.10 pocela sam imati redovite trudove svakih 5min i tokom dana su se pomalo pojacavali.
Do navecer kad samo jeli, pa se okupala, sve je opet prestalo.
Dobila bi trud svakih sat svemena, ili kad mu se dalo. Kazem ja muzu, a nebu to jos i tako smo isli spavati.
Kroz noc sam dobila pokoji do nekih 4.15. Nesto me probudilo, otisla na WC, vratila se, kad ono tri truda zaredom, ali nisu bila nesto jaka.
Tako da sam se ustala da vidim kako je to i dobila neki cudan neugodan trud.
Budim MM jos uvijek nesigurna dali je to stvarno to. Ja njemu mislim da je to to, on se dize, oblaci, a ja jos uvijek nesigurna dali je to to
jel je nekako cudno bilo, totalno drukcije u usporedbi sa prvim porodom.
Kad ono jos jedan, tak me u kicmi bolilo, da ja na pod. MM kaze, idemo, budi kcer da ju vodimo sogorici, zovemo bolnicu, da im javimo da stizemo.
Pitaju oni mene koliko su trudovi razdvojeni, ne znam, kad su poceli, sada, jos mi kazu da budu me morali pregledati i ako nisam dosta otvorena da me mozda vrate doma, ja da da.
MM javio sogorici da smo na putu, a ja, samo da zube operem, kad ono trud, mislim da nebum prala zube.
Kazem ja MM, mislim da necemo stici, a on, ajde idemo odma. Skupili sve, izasli iz zgrade, opet trud, ja na sve cetiri na podu, kicma rastura. Ja njemu, nebumo stigli.
On brzo unutra, otvara vrata, ja izmedu zgradinih vrata puzim dok mi trud ne prode, mala iza mene pocne jamrati, jer hoce unutra, a ne zna sta se desava.
Ajde uspjeli doci u stan, zovemo bonicu, da im javimo da ne dolazimo, oni zovu babicu da dode nama.
Kazem MM daj mi rucnik, malu smo poslali u sobu da se igra, opet mene trud, sada si mislim, bilo bi pametno da skinem hlace. Skinula sam na pola, pa mi je MM pomogao.
Ostalo je sve ko kroz maglu.
Izmedu pucanja vodenjaka, trudova, MM na telefonu sa bolnicom govore mi da ne tiskam dok babica ne dode, MM mi donosio vodu. Znam da je kcer jednom dosla i pitala dali moze sada uci, pa smo ju poslali nazad u sobu, ja se derem da mi treba plin, a kicma rastura.
Posto su mi rekli da ne tiskam nisam se smjestila na sve cetiri sto bi mi bilo lakse i mislim da bi se Adam jos i prije rodio, nego dam lezala na boku na podu, jer nisam htjela krevet zmazati
. Jos sam se bojala da nisam preglasna da susjede ne probudim.
Jednom prilikom sam skoro pocela plakati da nemogu ja to bez medicinske pomoci, pa si mislim, bas i nemas izbora.
Tako dosao trud, osjecaj da tiskam, kazu da ne tiskam, ja malo tiskam i kazem, beba nebu dugo cekala.
S drugim trudnom glavica je bila vani, MM ga je docekao sa rucnikom, pa smo cekali drugi trud za ostatak oko 5.24.
MM kaze imamo decka i kad sam pogledala on je stajao sa bebom u rukama, neznajuci sta da napravi u tom trenu, jer kaze da je malac bio sklizak, pa ga je bilo tesko zamotati. I tada je babica usla, prerezala pupcanu vrpcu, dok ga je MM drzao i tada je i druga babica dosla, pa hitna.
Hitnu su poslali nazad, je je sve bilo ok, MM je sjeo s njima, dok su babice oko mene i malog, zamotale malog, izvadili posteljicu i smjestili me u krevet i onda sam konacno posteno vidjela moju bebu
, pa su morali staviti dva-tri sava, sa cime bas i nisu bile ljubazne, ali sada je i to skoro zaraslo.
Jos uvijek ne mogu vjerovati da konacni imamo naseg bebaca, a jos manje da smo ga sami porodili i jos sa Louise u sobi do, skoro kao novi, jaci pocetak za nasu malu zajednicu.
Zadnja izmjena: Esbig; 22 lis 2006, 21:25; ukupno mijenjano 2 put/a.
22 lis 2006, 18:37
Ajmeeeeeeee, Esbig svaka ti cast, a bome i tvom muzu. Stvarno ste junacki to odradili 
Ovo je definitivno prica s poroda za pamcenje!
Ovo je definitivno prica s poroda za pamcenje!
22 lis 2006, 19:08
Ajme koja lijepa prica
znala sam da si rodila kuci, ali nisam znala da je to slucajno bilo.
Svaka cast!
znala sam da si rodila kuci, ali nisam znala da je to slucajno bilo.
Svaka cast!
22 lis 2006, 21:12
Svaka čast! 
Fenomenalno!
Fenomenalno!
22 lis 2006, 21:19
predivna priča! 
u kojem si položaju tiskala?
u kojem si položaju tiskala?
Zadnja izmjena: eli; 22 lis 2006, 22:09; ukupno mijenjano 1 put/a.
22 lis 2006, 21:35
Draga Esbig,ti si meni i dosad ostavljala utisak dame koja sve moze,a posle ove price se to samo potvrdilo.
Zaista ti i MM a i mala damica imate posebno iskustvo.
Svaka cast!
Kad moja cera dopusti,napisacu i ja moju pricu...
Zaista ti i MM a i mala damica imate posebno iskustvo.
Svaka cast!
Kad moja cera dopusti,napisacu i ja moju pricu...
22 lis 2006, 22:27
Prekrasna prica i prekrasan porod!
22 lis 2006, 22:32
divno, stvarno nesto posebno
22 lis 2006, 22:36
Esbig svaka ti cast....predivna prica!!!!
23 lis 2006, 08:38
Draga Esbig, rodila si onako kao i prirodno treba, u krugu svoje obitelji gdje je puno ljubavi i zajednistva. Zato se Adam tako odlucio.
cEstitam jos jednom od srca...
cEstitam jos jednom od srca...
23 lis 2006, 09:03
prekrasno! i super da je sve prošlo OK
ali moram reći da sam se na
ali moram reći da sam se na
ija izmedu zgradinih vrata puzim dok mi trud ne prode
dobro nasmijalanisam htjela krevet zmazati
23 lis 2006, 11:37
iskrene čestitke i divljenje na hrabrosti tebi i tvojoj obitelji.
23 lis 2006, 11:56
Prekrasna prica i predivan porod i svaka cast hrabrom i pribranom muzu 
23 lis 2006, 12:54
ajoj porodaaa!!!
23 lis 2006, 15:01
Prekrasno ,drugačije ,ma stvarno svaka čast i velika pohvala Tm-u
23 lis 2006, 18:22
Svaka čast,i nasmijala si me,a bome i naplakala.Pusa i čestitke svima!!!
23 lis 2006, 21:34
Svaka cast!
25 lis 2006, 12:25
Esbig 
Cestitam ti na izdrzljivosti i hrabrosti, a TM-u skidam kapu
Ovo se ne dogada svaki dan... stvarno fenomenalna prica!
Cestitam ti na izdrzljivosti i hrabrosti, a TM-u skidam kapu
Ovo se ne dogada svaki dan... stvarno fenomenalna prica!
26 lis 2006, 15:43
Wooowwww!!! Pročitala sam u jednome dahu!!!
Bravo pogotovo za tebe, ali i za Tm! Puno pozdrava svima, a pogotovo Louise!!!
Bravo Es!!!!!
Bravo pogotovo za tebe, ali i za Tm! Puno pozdrava svima, a pogotovo Louise!!!
Bravo Es!!!!!
26 lis 2006, 16:10
Prica je za ne poverovati. Jeste li uopste isli u bolnicu nakon svega ili ste ostali kod kuce?
Svaka vam cast na hrabrosti i snalazljivosti.
Svaka vam cast na hrabrosti i snalazljivosti.
26 lis 2006, 17:26
Nismo uopce isli u bolnicu, posto je sve bilo ok, ostavili su nas doma. Evo bas smo bili u docanu i sreli babicu koju smo vidali sa Louise i uspostavilo se da je ona bila na telefonu iz bolnice dok se sve desavalo.
26 lis 2006, 17:46
Kad uporedis prvi bolnicki porodjaj i ovaj kucni, koji si bolje podnela?
26 lis 2006, 18:00
Tesko je reci, jer su obadva bila brza. U bolnici je bilo lakse radi strucnog osoblja i njima je ostao nered da pociste, ali nakon poroda, ljepo je bilo biti doma u svom krevetu, jesti i piti sto hoces i pustiti MM da cisti i dvori me
Ali kad bolje razmislim, bolje je doma i prakticnije, posto imamo kcer, samo da je sve u redu.
Ali kad bolje razmislim, bolje je doma i prakticnije, posto imamo kcer, samo da je sve u redu.
26 lis 2006, 19:47
Esbig, stvarno svaka cast tebi a i Tm .....nemam rijeci! 
Prica je prekrasna......kod mene (koju porod ceka svaki dan, tocnije svaki cas) suza suzu stize!
Bravo!Bravo! Bravo!
Ko na filmu!
Josh jednom sve najnajnaj citavoj hrabroj family Esbigovaca ;-) !
Prica je prekrasna......kod mene (koju porod ceka svaki dan, tocnije svaki cas) suza suzu stize!
Bravo!Bravo! Bravo!
Ko na filmu!
Josh jednom sve najnajnaj citavoj hrabroj family Esbigovaca ;-) !
07 stu 2006, 09:54
Es, pa to zvuči fantastično!!! Moram priznat da bi ja umrla od straha. Vi ste to odlično riješili. Ganula me priča do suza. Bravo!!!
07 stu 2006, 10:36
esbig - svaka vam čast!!!!
nevjerovatno si hrabra i jaka!!!
nevjerovatno si hrabra i jaka!!!
07 stu 2006, 18:56
Ja naletjela sasvim slučajno...čitala na rodi o prirodnom porodu kod kuče
...i napiše netko,evo jedne lijepe priče s MiB-a...kliknem da vidim
...kad ono Esbig rodila!!! i to kod kuće!!
Ma prekrasno
iskrene čestitke
[/img]
...i napiše netko,evo jedne lijepe priče s MiB-a...kliknem da vidim
...kad ono Esbig rodila!!! i to kod kuće!!
Ma prekrasno
iskrene čestitke
[/img]
07 stu 2006, 22:16
A cure, nemojte me hvaliti, nije bas da sam imala izbora, ni ja, ni MM, znate sto kazu, sto se mora nije tesko.
U takvim situacijama jednostavno nekako izgurate, jer znate da morate, nismo imali drugog izbora, jer Adamu se vise nije cekalo hahaha.
Da smo mogli vjerojatno bi drukcije to isplanirali haha
U takvim situacijama jednostavno nekako izgurate, jer znate da morate, nismo imali drugog izbora, jer Adamu se vise nije cekalo hahaha.
Da smo mogli vjerojatno bi drukcije to isplanirali haha
09 stu 2006, 23:41
Ajme, koji doživljaj za tvoga muža! I za tebe naravno 
ali malo muškaraca se može pohvaliti nečim ovakvim!
Čestitke na bebici, velikoj hrabrosti i divnom porodu!!!
ali malo muškaraca se može pohvaliti nečim ovakvim!
Čestitke na bebici, velikoj hrabrosti i divnom porodu!!!
porod od Esbig
11 stu 2006, 07:02
cestitam na lijepom porodu, Esbig
moram reci da mi se kako je prica tekla sve vise sirio osmijeh, naime, mi smo zamalo imali kraj kao vas, pocetak i sredina je ista. mene su uspjeli prebaciti do rodilista sa 999 (hitna). jedva, ali sam stisla
sjetila sam se kako je tip koji vozi isao od sobe do sobe i provjeravao ima li jos djece u kuci - rekao nam je da se desi da roditelji odjure u rodiliste kad je takva hica, i zaborave poneko dijete u praznoj kuci
mi smo imali jedno, koje smo odmah i prijavili ali je svejedno tip pregledao i ostatak kuce nabrzinu
otad uvijek kazem - da se odlucim na trece, rodila bih doma (s babicom, naravno), jer mi je najtezi dio drugog poroda bio stici do rodilista
sreca da je i kod nas bilo pred zoru, pa smo brzo stigli. da je bilo kroz dan, ne bismo se uspjeli probiti
danas mi je to smijesno, kad se desavalo, bilo je dosta napeto
moram reci da mi se kako je prica tekla sve vise sirio osmijeh, naime, mi smo zamalo imali kraj kao vas, pocetak i sredina je ista. mene su uspjeli prebaciti do rodilista sa 999 (hitna). jedva, ali sam stisla
sjetila sam se kako je tip koji vozi isao od sobe do sobe i provjeravao ima li jos djece u kuci - rekao nam je da se desi da roditelji odjure u rodiliste kad je takva hica, i zaborave poneko dijete u praznoj kuci
mi smo imali jedno, koje smo odmah i prijavili
ali je svejedno tip pregledao i ostatak kuce nabrzinu
otad uvijek kazem - da se odlucim na trece, rodila bih doma (s babicom, naravno), jer mi je najtezi dio drugog poroda bio stici do rodilista
sreca da je i kod nas bilo pred zoru, pa smo brzo stigli. da je bilo kroz dan, ne bismo se uspjeli probiti
danas mi je to smijesno, kad se desavalo, bilo je dosta napeto