Moja prica
24 ožu 2007, 23:03
Da je ponovno ne pisem samo sam je kopy-paste s drugog foruma gdje sam je napisala....
rudnoca je isla u redu do samog kraja. Prvo dijete sam mogu rec lako rodila pa sam mislila da ce sve ici u najboljem redu i s drugim.Al nije to bas bilo kao sto sam se nadala.
Uhvatili su me trudovi i muz me odveo u bolnicu. Kad su me primili trudovi su prestali , al posto mi je bio termin ostavili su me u rodilistu. Tako da sam kraj cekala tamo. U ta tri dana sto sam lezala, bila sam 5 puta na ultrazvuku i mnogo puta su me gledali, svaki put sam pitala jeli sve u redu, i svi su odgovarali da, sve u najboljem redu. To jutro sam se probudila s boli u leđima. Nisam htjela dizat bunu, jer mi je drugo djete i znam da je to pocetak tek. proslo je nekoliko sati prikljucili su me na ctg i vidjeli da imam trudove. Doktor me pregledao i rekao da sam 3 prsta otvorena i da idem put rađaonice, molila sam ga da me pusti jos da se setam okolo jer da nisu mi jaki bolovi, da mi nije pukla plodna voda. Pustio me. dosao mi je muz i prijateljica u posjet. Popila sam sok s njima i vratila se u sobu lec malo. Vecer 8 sati , pocnu jaki bolovi. Uputim se do dezurnog ljecnika koji me pregledao i rekao da sam 5 prstiju otvorena, da idem na ciscenje. Sve sam ja to lijepo odradila i negdje oko 10 sati me stave u rađaonu. Lezala sam tamo, sama, do 3 sata ujutro nitko me nije dosao povirit, nisam vikala jer nisam imala potrebe.
U tri sata je dosao dezurni lijecnik pregledao me i rekao da sam 7 prstiju otvorena, i da cu brzo roditi. ja sam vec pocela gubiti svijest i biti u bunilu. U 4 sata zadnjom snagom sam rodila djecaka kojeg nisam vidjela odmah, samo sam cula da je zaplakao. vidjela sam da je doktor crven od moje krvi,i pala u nesvijest. Uspili su me probudit. Bila sam prikljucena na infuziju, dobivala krv i nisam mogla se micat, nisu me noge ni ruke slusale. Pitala sam za svoje dijete, a jedini odgovor koji sam dobila, je da je dijete na pretragama i da dijete nije u redu.
Oblio me hladan znoj. Bilo je 6 sati ujutro , bebi su vec 2 sata a ja neznam sto je s njim. Zvala sam i molila da mi netko nesto rece, al svi su bili njemi, nitko mi nista nije govorio.
Oko 8 sati ujutro jos sam lezala prikljucena na infuziju uspjela sam doci do mobitela i nazvati supruga, jer ni njega nitko nista nije obavjestio. Pitao me za dijete, jedinu informaciju koju sam mu mogla dati je da sam rodila i da neznam sto je s djetetom, da su mi rekli da nije u redu. Bila sam prestravljena, mislila sam jeli zivo, mrtvo, jesu pluca, mozak srce... molila sam sestre da mi recu , a one su samo prolazile.
Muz mi je digao bunu u bolnici, zvao je docenta(znamo ga od prije) i on je odmah dobio informacije. Prije nego sto mi je suprug uspio javit sto je, sestra je dosla do mene i pocela vikat zasto sam morala zvat da bi mi oni rekli.. al vec je proslo 5 sati od poroda i ja nisam znala nista.
Doktor je dosao do mene i poceo objasnjavati da je moje dijete mentalno zdravo , da su mu svi organi zdravi, al da se dogodila anomalija. Da nema 3 prsta na lijevoj ruci.
pao mi je kamen s srca, samo to? pitala sam.. doktor me gledao u cudu jer je mislio da cu poludijeti. Poslije svega sto sam razmisljalasto mu je to mi je izgledalo nula, nista prema svemu...
Dijete su mi donili , prekrasan crni djecacic, samo sto mu prsti nisu bili u redu. Ispostavilo se jos da mu fali Pektoralis misic, i bilo je upitno dali ce imati funkciju te ruke.
Proslo je evo, deset mjeseci, on je izrastao u prekrasnog djecaka, s Polands sindromom.
To je moja prica s poroda ne bas lijepa al sam sretna sto je ipak sve ostalo bilo u redu...
rudnoca je isla u redu do samog kraja. Prvo dijete sam mogu rec lako rodila pa sam mislila da ce sve ici u najboljem redu i s drugim.Al nije to bas bilo kao sto sam se nadala.
Uhvatili su me trudovi i muz me odveo u bolnicu. Kad su me primili trudovi su prestali , al posto mi je bio termin ostavili su me u rodilistu. Tako da sam kraj cekala tamo. U ta tri dana sto sam lezala, bila sam 5 puta na ultrazvuku i mnogo puta su me gledali, svaki put sam pitala jeli sve u redu, i svi su odgovarali da, sve u najboljem redu. To jutro sam se probudila s boli u leđima. Nisam htjela dizat bunu, jer mi je drugo djete i znam da je to pocetak tek. proslo je nekoliko sati prikljucili su me na ctg i vidjeli da imam trudove. Doktor me pregledao i rekao da sam 3 prsta otvorena i da idem put rađaonice, molila sam ga da me pusti jos da se setam okolo jer da nisu mi jaki bolovi, da mi nije pukla plodna voda. Pustio me. dosao mi je muz i prijateljica u posjet. Popila sam sok s njima i vratila se u sobu lec malo. Vecer 8 sati , pocnu jaki bolovi. Uputim se do dezurnog ljecnika koji me pregledao i rekao da sam 5 prstiju otvorena, da idem na ciscenje. Sve sam ja to lijepo odradila i negdje oko 10 sati me stave u rađaonu. Lezala sam tamo, sama, do 3 sata ujutro nitko me nije dosao povirit, nisam vikala jer nisam imala potrebe.
U tri sata je dosao dezurni lijecnik pregledao me i rekao da sam 7 prstiju otvorena, i da cu brzo roditi. ja sam vec pocela gubiti svijest i biti u bunilu. U 4 sata zadnjom snagom sam rodila djecaka kojeg nisam vidjela odmah, samo sam cula da je zaplakao. vidjela sam da je doktor crven od moje krvi,i pala u nesvijest. Uspili su me probudit. Bila sam prikljucena na infuziju, dobivala krv i nisam mogla se micat, nisu me noge ni ruke slusale. Pitala sam za svoje dijete, a jedini odgovor koji sam dobila, je da je dijete na pretragama i da dijete nije u redu.
Oblio me hladan znoj. Bilo je 6 sati ujutro , bebi su vec 2 sata a ja neznam sto je s njim. Zvala sam i molila da mi netko nesto rece, al svi su bili njemi, nitko mi nista nije govorio.
Oko 8 sati ujutro jos sam lezala prikljucena na infuziju uspjela sam doci do mobitela i nazvati supruga, jer ni njega nitko nista nije obavjestio. Pitao me za dijete, jedinu informaciju koju sam mu mogla dati je da sam rodila i da neznam sto je s djetetom, da su mi rekli da nije u redu. Bila sam prestravljena, mislila sam jeli zivo, mrtvo, jesu pluca, mozak srce... molila sam sestre da mi recu , a one su samo prolazile.
Muz mi je digao bunu u bolnici, zvao je docenta(znamo ga od prije) i on je odmah dobio informacije. Prije nego sto mi je suprug uspio javit sto je, sestra je dosla do mene i pocela vikat zasto sam morala zvat da bi mi oni rekli.. al vec je proslo 5 sati od poroda i ja nisam znala nista.
Doktor je dosao do mene i poceo objasnjavati da je moje dijete mentalno zdravo , da su mu svi organi zdravi, al da se dogodila anomalija. Da nema 3 prsta na lijevoj ruci.
pao mi je kamen s srca, samo to? pitala sam.. doktor me gledao u cudu jer je mislio da cu poludijeti. Poslije svega sto sam razmisljalasto mu je to mi je izgledalo nula, nista prema svemu...
Dijete su mi donili , prekrasan crni djecacic, samo sto mu prsti nisu bili u redu. Ispostavilo se jos da mu fali Pektoralis misic, i bilo je upitno dali ce imati funkciju te ruke.
Proslo je evo, deset mjeseci, on je izrastao u prekrasnog djecaka, s Polands sindromom.
To je moja prica s poroda ne bas lijepa al sam sretna sto je ipak sve ostalo bilo u redu...
26 ožu 2007, 18:56
djcecica su ti prekrasna
27 ožu 2007, 05:16
prekrasna djecica
27 ožu 2007, 20:12
Jako su slatki!
27 ožu 2007, 20:18
draga 
ma, kikaci su ti prepreslatki...samo neka su zdravi i sa takvim osmjehom...
med!!!
18 tra 2007, 10:08
Preslati su! Neka su zivi i zdravi.
Neka su zivi i zdravi.
25 tra 2007, 23:18
Klinci su prepreslatki...
Proguglala sam i malo procitala o sindromu (s obzirom da imam bebaca s Downom - cisto da se informiram
)... da li planirate neku operaciju i koliko ima djece/ljudi u Hrvatskoj sa slicnim problemom, procitala sam da se javlja u 1 na 20000-30000 poroda...? thanks.
Proguglala sam i malo procitala o sindromu (s obzirom da imam bebaca s Downom - cisto da se informiram
)... da li planirate neku operaciju i koliko ima djece/ljudi u Hrvatskoj sa slicnim problemom, procitala sam da se javlja u 1 na 20000-30000 poroda...? thanks.
26 tra 2007, 06:53
Evo da ti :juhu jos jedni sa sy down.Deckici su ti preslatki!Samo hrabro!
03 svi 2007, 10:59
DomiMama je napisao/la:Klinci su prepreslatki...
Proguglala sam i malo procitala o sindromu (s obzirom da imam bebaca s Downom - cisto da se informiram
Da, sindrom je jako rijedak. Dok mi se nije dogodilo, nisam ni znala da postoji taj sindrom.
U Hrvatskoj ima jako malo djece s tim sindromom, dok vani se dosta govori o njemu.
Njega vodi dr. Antičević u Zg. te sindrom je vidio prvi put kod mog djeteta.
Al kako kaze ucio je o njemu, iako sam nazalost ja informiranija od njega, jer sam okrenula cijeli internet u svezi njega, a i na msn grupama sam s mamama i tatama koje imaju djecu s tim sindromom.
Na operaciju se spremamo, tj. ugovorili smo pregled u Munchenu kod doktora Milomira Ninkovića te putujemo ovu subotu jer je pregled 7.05. u ponedjeljak, pa ako bude ista u mogucnosti napravit odmah ga uzima u obradu.....
Al..da kazem jos... sretna sam jako sto je samo to, i iskreno volim ga jako i da tako i ostane nebi mi bio problem, jer je toliko prekrasan mi i drag i sluzi se s tom rukicom samo sto s njom ne moze uzimati stvari...
03 svi 2007, 11:20
ma naravno svi klinci su jako slatki i ne treba da vam bude problem sto decak ima taj sindrom,no mozda zbog njega da pokusate nesto uraditi.no vi to vec radite.sretno!
14 svi 2007, 11:57
Imas prekrasnu djecicu
Zelim ti svako dobro i da se sve sretno zavrsi
Zelim ti svako dobro i da se sve sretno zavrsi
14 svi 2007, 16:15
Alsi je napisao/la:Al..da kazem jos... sretna sam jako sto je samo to, i iskreno volim ga jako i da tako i ostane nebi mi bio problem, jer je toliko prekrasan mi i drag i sluzi se s tom rukicom samo sto s njom ne moze uzimati stvari...
Vidjela sam na slikama da se sluzi
Presladak je
Zelim vam svu srecu
14 svi 2007, 19:24
Hvala vam curke
Vratili se iz Munchena, naravno s pozitivnim raspolozenjem...
Cekamo termin za operaciju , nece ucinit cuda, al ce imat funciju ruke i razdvojiti dlan i prstice koje ima... budem javila kad :juhu
Vratili se iz Munchena, naravno s pozitivnim raspolozenjem...
Cekamo termin za operaciju , nece ucinit cuda, al ce imat funciju ruke i razdvojiti dlan i prstice koje ima... budem javila kad :juhu
15 svi 2007, 10:42
Djeca su ti predivna.
Super za Munchen i neka što prije dobijete termin!
Super za Munchen i neka što prije dobijete termin!
28 lip 2007, 11:48
Bok
Da vam javim samo... Putujemo za Munchen..operacija je u ponedjeljak malo me hvata strah, al toliko sam cekala to da sad ne zelim misliti ruzno...
Operacija pocinje u 8 sati ujutro 2.07.2007 te vas molim da me se sjetite.. pozdrav..
Da vam javim samo... Putujemo za Munchen..operacija je u ponedjeljak
malo me hvata strah, al toliko sam cekala to da sad ne zelim misliti ruzno...
Operacija pocinje u 8 sati ujutro 2.07.2007 te vas molim da me se sjetite.. pozdrav..
28 lip 2007, 13:30
Puno srece! Drzimo fige.
Drzimo fige.
28 lip 2007, 17:06
Samo mogu zamisliti tvoje strahove i osjećaje.
Preslatki su, predivni, i sigurna sam da će maleni život ispuniti prijateljima i ljubavima bez obzira na fizičku anomaliju
Preslatki su, predivni, i sigurna sam da će maleni život ispuniti prijateljima i ljubavima bez obzira na fizičku anomaliju
28 lip 2007, 17:35
Alsi, tako dirljiva prica
Zelim vam puno srece i mislicemo na vas.... drzim fige
Zelim vam puno srece i mislicemo na vas.... drzim fige
29 lip 2007, 07:07
06 srp 2007, 10:32
kako je proslo?
06 srp 2007, 12:05
Prekrasna su vam djeca.
Ne daj Bože većeg zla.
Nadam se da je operacija dobro prošla.
Ne daj Bože većeg zla.
Nadam se da je operacija dobro prošla.
06 srp 2007, 18:12
draga, kako je proslo....cekamo i molimo se da je sve kako treba....
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
svim srcem za hrabricu....
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
svim srcem za hrabricu....
06 srp 2007, 18:25
Nadam se da je sve u redu
12 srp 2007, 11:04
Evo da vam se javim...
Operacija je bila prosli ponedjeljak s pocetkom u 8 sati... trajala je punih 6 sati i ja sam nokte izgrizla od muke i čekanja...
Na srecu operacija je prosla u redu i uspjeli su radvojit prstice sto ima te su mu s bedra skidali kozu za presaditi između palca i kažiprsta...
Dosli smo kuci u subotu te sad idemo svaki drugi dan na previjanje...
To jos uvijek uzasno izgleda(ponekad mi je zao sto sam uopce dopustila da mu razdvajaju) sve je modro, crno ljubičasto crveno i natečeno..al moram reci da svaki but sve bolje izgleda...
Nikako nije dobio temperaturu te rana je suha i čista.... nadam se da ce sve ok zavrsit... poslje zarastanja nas ceka vjezba vjezba i vjezba ponovno...
Ako vas sto zanima pitajte..jer sam napisala samo ukratko sve to....
I hvala vam sto ste mislili na mene...
Operacija je bila prosli ponedjeljak s pocetkom u 8 sati... trajala je punih 6 sati i ja sam nokte izgrizla od muke i čekanja...
Na srecu operacija je prosla u redu i uspjeli su radvojit prstice sto ima te su mu s bedra skidali kozu za presaditi između palca i kažiprsta...
Dosli smo kuci u subotu te sad idemo svaki drugi dan na previjanje...
To jos uvijek uzasno izgleda(ponekad mi je zao sto sam uopce dopustila da mu razdvajaju) sve je modro, crno ljubičasto crveno i natečeno..al moram reci da svaki but sve bolje izgleda...
Nikako nije dobio temperaturu te rana je suha i čista.... nadam se da ce sve ok zavrsit... poslje zarastanja nas ceka vjezba vjezba i vjezba ponovno...
Ako vas sto zanima pitajte..jer sam napisala samo ukratko sve to....
I hvala vam sto ste mislili na mene...
12 srp 2007, 14:17
Samo neka je sve proslo ok, puno srece u vezbanju. Ne odustajte!
13 srp 2007, 09:21
Ko što kaže Stefanova mama samo nek je sve prošlo u redu, jedan grozni dio je za vama i sad samo hrabro naprijed.
Ne odustajte.
Ne odustajte.
17 srp 2007, 15:38
Super da je sve dobro proslo!
Sretno dalje!
Puno pozdrava!
Sretno dalje!
Puno pozdrava!
17 srp 2007, 16:19
Jako drago mi je da je sve dobro prošlo i da je to iza vas!
05 kol 2007, 20:53
Drago mi je da je sve dobro prošlo. Želim vam puno sreće u vježbicama!