Matijina prica

[ancica]

Vec duze vrijeme mislim da napisem pricu sa poroda, pa eto, veceras bas imam vremena...

U nedjelju, 24.6. ujutro tocno u 6 sati probudila me lagana bol. Znala sam da cu taj dan roditi.
Trudovi su mi u pocetku bili slabi i nepravilni, pa sam ja taj cijeli dan radila pripremne radnje za izbivanje iz kuce (pisala popis MM sta sve treba napraviti, kad Dora mora na sistrematski, gdje su mu koji dokumenti...), oprala svu robu, spremila kucu, pisala po forumu... Tako je bilo sve do navecer.
Oko 21 sat uspavala sam Doru i pozvala sogoricu da je dodje cuvati, a MM i ja samo se uputili u rodiliste. Tad me vec poprilicno bolilo.
Primio me dezurni doktor (ipak je nedjelja navecer, a slijedi neradni ponedjeljak), prikopcali su me na CTG. Nakon pregleda doktor mi kaze "Niste nista otvoreni, trudovi se biljeze, ali su slabi i neredoviti. Ja sam mislio da cete vi znati kad treba doci u bolnicu posto vam je drugo dijete." i posalje me na odjel da spavam s napomenom da cemo ujutro napraviti krvnu sliku i CTG.
Na odjel sam primljena oko 22 sata. Stvarno me bolilo i trudovi su poceli biti sve cesci. Bila sam sama u sobi i setala sam se tamo-vamo, izlazila na balkon, pa klecala pored kreveta. Oko ponoci odem moliti sestru da mi da nesto za bolove. Ona mi odgovori da ne mogu nista dobiti jer trudovi su tek poceli i da kako ja mislim roditi kad vec sada zicam pomoc. Neka lijepo odem spavati.
Vratila sam se u sobu. Ubrzo sam pocela i povracati. Definitivno mi sad vec nije bilo dobro.
U 1 sam ponovo otisla kod sestre traziti nesto da mi olaksa bolove. Opet me otpilila.
u 1:30 me ponovo htjela poslati u sobu, ali sad sam inzistirala da dodje netko da me pogleda, jer da ja vise ne mogu.
Za pola sata se pojavio doktor. Pogledao me i rekao - potpuno otvorena, porod je poceo.
E onda me sestra cula - svasta sam joj rekla. Bila sam bijesna ko pas.
Odmah sam prebacena u radjaonu. Nije bilo vremena ni za klistir, ni brijanje. Molila sam da mi daju da zovem MM, na sta mi je ta ista sestra koja me maloprije slala na spavanje rekla da on nece stici jer da samo sto nisam rodila. Ipak sam ih namolila da mi daju mobitel.
Medjutim, tad su poceli problemi. NA CTG-u su bebi padali otkucaji srca. Nekoliko puta su me prikljucivali na CTG pa radili UZV. MM je stigao. JA sam bila ekstremno svadljiva, za razliku od prvog poroda kad nisam ni pisnula. Nakon sat vremena su zvali drugog doktora koji me pregledavao, (rekao je da gledao "koje su moje mogucnosti") pa gledao na UZV, pa opet CTG. Zakljucio je da "sto se ne moze - ne moze se" i u 3:20 su me uputili na hitan carski zbog disproporcije moje zdjelice i bebine glavice. Matija se rodio u 3:55h - 3850g i 50cm, apgar 5/9, reanimiran.
Oporavak nakon carskog je druga prica.
Posljedice poroda na Matiju, na svu srecu nisu bile strasne i vezane su samo uz motoriku, sto vjezbanjem nastojimo ispraviti.
Nakon svega, ja sam jos uvijek ljuta. Ljuta sam je sam napomenula da mi je prvi porod bio strasno tezak (valjda su mislili da pretjerujem), jer sam morala moliti da netko dodje da me pogleda, a odnosili su se prema meni kao da sam zadnja glupaca koja kuka bez veze, slali me u sobu da spavam dok ja osjecam napone (kad sam rekla sestri da osjecam napone nasmijala mi se i rekla - duso, to je tek pocetak), a najvise sam ljuta sto je sve to dovelo do toga da bebi bude lose.

[MATEJA]

Baš jedno ružno iskustvo.Nemogu vjerovati da imaju tako hladan odnos prema rodilji.Ono što me iznenađuje,zar nisu imali tvoje papire od prvog poroda(ako si rodila u istoj bolnici),pa valjda trebaju vidjeti tijek prvog poroda,pa eventualno znaju za moguće komplikacije.Sva sreća da nije posljedica na Matiju,i vježbanjem će se to brzo ispraviti.

[indijanka]

Čitam tvoje iskustvo i vidim još jedan primjer neprofesionalnosti i bezobrazluka koji se svakodnevno dešavaju u našim rodilištima.
Čitala sam o tome kako ne treba očekivati tapšanje po ramenu ali da ćemo ipak tamo dobiti potpunu medicinsku skrb.
Moš mislit, pa svakodnevno čujem ovakve primjere.
Žao mi je.

[Cicko]

Ancice strašno, ali bitno da je sada s malenim sve ok.
Meni je babica rekla "da, nije lako rodit, jelda", a bila sam tiha kao i ti na prvom porodu, čak nisam ni glasa ispuštala, ne znam šta joj je trebao takav komentar. Nisu normalne, svašta si dozvoljavaju. A gorzno je kad to tako ostavi i posljedicu na bebi. Uh, baš sam ljuta.

[Ana M]

Ančice draga . Najvažnije je kaj je sve dobro prošlo, kaj ti doma imaš dva prekrasna djeteta, zdrava i vesela.

[Stefanova_mama]

Ancice samo da je sve dobro zavrsilo. Ali ovakve nehumanosti me ljute jaaaako

[Maslacak]

Ancice

Koliki je bio opseg glavice?

[corazon]

Uh, i ja sam ljuta... pretpostavljam o kojoj je bolnici riječ, i zbog mnogih loših priča nisam htjela tu roditi nego sam obje curke rodila u Ri. U toj bolnici, kad neznaju što bi, rade carski jakoo puno.
A sestrino ponašanje... katastrofa!
Mislila sam da ću pročitati lijepo iskustvo... Najvažnije da je Matija dobro...

[tonija]

Čitam tvoje iskustvo i vidim još jedan primjer neprofesionalnosti i bezobrazluka koji se svakodnevno dešavaju u našim rodilištima..

i ja sam čula za milion takvih primjera- bezobraznih med sestri i nezainteresiranih doktora koji trudnu ženu tretiraju ko govno.

mene još više ljuti kad čujem da sve žene manje više šute pognutih glava i trpe takvo tretiranje zato svaka čast na bukvici koju si očitala toj sestri.

ja osobno ne bi trpila ni jedan krivi pogled i svi bi me itekako čuli jasno i glasno jer zbog njihove inertnosti dopustiti da se ugrozi život nerođene bebe---

sramota

nemam komentara

[Donatra]

Ančice, baš mi je žao da si imala tako ružno iskustvo...

[iskra55]

Strasno mi je zao da si to morala proci. To samo dokazuje koliko su prilike za rodilje kod nas jednim dijelom na jednom vrlo niskom stupnju razvijenosti, ali to nije stvar nepripremljenosti nego ljudske gluposti i ignorancije.
Ja bih tu sestru koja te nije slusala dala na disciplinsku, jer nije normalno da se trudnicu ne slusa, da se tako reagira na njene komentare...
a trebalo bi biti bas obrnuto.
Drzi se, mi smo uz tebe, javi se jos ako osjetis potrebu, i znaj da nisi sama...
Uostalom, kako bi i mogla - po Dora i Matija su tvoje dvije srećice, budi ponosna na njih i sebe!

[sjemenka]

Baš mi je žao da su se tako odnosili prema tebi, a još više da nisi prije išla na carski, kad se vidjelo na ctg-u da nije sve ok.
Nadam se da je mali Matija dobro i da će sve to on izvježbati.
A gdje si rodila?

[ancica]

Maslacak - 36cm je bio promjer glavice (mislim da je tvoj A. imao veci ;-) )

Sjemenka - rodila sam u Puli

[nia]

Sramota,evo mene čeka porod na zadak(ukoliko se pišulinac ne sjeti okrenut u zadnji čas),rodit ću u Rijeci i već sad su mi rekli da ukoliko bude jeddna jedina stvar odstupala od njihovih parametara idemo odmah na carski da se nebi štagod zakompliciralo,nedaj bože desilo bebi ili meni.
A ovi primjeri su strašni i nažalost prečesti

[IvaV]

ajme ancice, bas ste se namucili

al vidim ja da je Matija vrijedan i da ce on sve to vjezbicama rijesiti

[tweety]

Mene užasno ljuti što se takve stvari događaju u današnje vrijeme kad se sve može vidjeti na UZV.
Žao mi je što si imala takvo ružno iskustvo, a toga ima sve više jer smo mi sve njima samo rutina i odnose se prema nama kao prema stoci.

Mojoj sestri se mali skoro ugušio jer su oni forsirali vaginalni porod, a njemu se pupčana vrpca omotala dva puta oko vrata. Na kraju se rodio vaginalno tako što je pupčana vrpca od napetosti sama pukla, a mali se nije oporavio još mjesec dana. Glava mu je bila još tri dana crna, a po licu i u očima su mu popucale kapilare. Izgledao je strašno, ali najvažnije je da je preživio.

[Trini]

Dobro da je sve dobro proslo!

Dobro da si reagirala. Mislim da je pouka tvoje price da treba slusati svoj glas i ne odustati jer je netko bezobrazan i bahat -- a koliko sam vidjela lijecnici spadaju uglavnom u visoko profesionalno osoblje i rijetko su bahati, sto se za sestre, bolnicarke pa i cistacice ne bi moglo reci, barem prema mojem iskustvu. Ili je mozda stvar sto se svi pacijenti bune na doktore, a rijetko kad se cuju i po novinama citaju zalbe na sestre i ostalo med. osoblje

[Dudley]

Ančice baš mi je žao što su izmučili i tebe i tvoga slatkog sina. Hvala Bogu da je ipak sve prošlo koliko toliko ok....ne zahvaljujući medicinarima, na žalost.

Grozno je to što koliko god ih ima divnih i požrtvovnih toliko ima i onih prepotentnih i nemarnih.

Veliki , baš si bila hrabra i super si reagirala.