Unatoč savršenoj trudnoći, malo sam se pribojavala kako će proći sam porod jer sam se naslušala svakakvih priča – od onih da je treći bio pis of kejk do onih da je treći bio najteži. Uglavnom, malkice sam strepila.
Termin je bio u petak po mom, a u subotu po mom docu (koji je tada bio i dežuran). U srijedu ujutro sam se sjetila da nisam sašila obećane zavjese za Marino kazalište lutaka pa sam zasjela i dovršila posao. Nakon tog pothvata su započele nešto učestalije BH kontrakcije tako da sam veći dio dana preležala. Cervikalni čep je odlazio već dva dana, ali nisam tome pridavala veću pažnju jer sam isto tako pročitala da porod može krenuti bilo kad pa i za tjedan-dva (toliko ipak nisam htjela biti trudna
).Negdje tokom večeri, nakon odlaska na WC, sam primijetila da mi malo curi voda i nakon brisanja pa sam stavila jedan platneni uložak i provjeravala ga svakih par minuta. Ništa na njemu. Onda sam opet morala mokriti i opet je voda curkala. Sad sam zaključila da je vjerojatno vodenjak pukao negdje visoko kad do sada nisam doživila pljus!
Cure su upravo bile legle i rekla sam MMu da bi to moglo biti to, da se nešto događa, ali da nisam sigurna (treći porod i prvi put da mi se tako nešto događalo). Cijelo vrijeme sam imala BH kontrakcije, bezbolne kao i cijelo vrijeme trudnoće, i nikakve druge bolove. Onda sam malo surfala i tražila informacije po netu i poslala sam pp dragoj mi sumoderatorici da mislim da mi je pukao vodenjak (mislim da je bilo negdje oko 23h) i da moram ići srediti „frizuricu“ i istuširati se za slučaj da krenem tu noć. Mala je za to vrijeme imala periode aktivnosti i mirovanja. Nakon duuugog tuširanja, kontrakcije prestaju pa se malo zaigram pred ogledalom sa škarama jer ni ja nisam stigla kod frizera (onu donju smo sredili zajedničkim snagama). Ajd' dobro, izgleda da ipak neću noćas roditi - i s tim mislima krenem spavati. Je, mo'š mislit što sam spavala jer u trenutku kad sam legla, vratile su se i kontrakcije. Ovaj put su nešto učestalije i uzimam mob da mogu pratiti razmake. Sedam pa šest pa pet minuta... Budim MMa i kažem da ja idem u rodilište. Sama. Naime, nismo uopće uzeli u razmatranje mogućnost da ću roditi noću pa nismo osigurali ni čuvanje za cure za tu noć. MM kaže da ne budalim da će me on odvesti i da njih dvije tako čvrsto spavaju da im ništa neće biti za tih deset-petnaest minuta što će me odvesti (inače, stanujemo vrlo blizu bolnice). Sati je bilo nešto između 1-1.30 i krećemo. Do bolnice minut i po vožnje.
Na prijemu čekam sestru koja me treba odvesti na kat, MM me prijavljuje, ja se presvlačim i on odlazi – aj bog, čujemo se ujutro! Hehe, kako je bio u krivu.
Dolazim na kat, sati je 1.45, u rađaonici tišina i slijedi pregled i uzimanje podataka – otvorena 6cm, nema klistira i zezam se s doktorom. Na pitanje o prijašnjim porodima odgovaram da je prvi trajao 2.30h, a drugi 35 minuta. „Idemo onda na rekord“ – kaže doc. „Nećete mi onda dati drip?“ „Je li tko spomenuo drip?“ – odgovara mi doc pitanjem. Super, veselim se u sebi!
U boksu mi doc kaže – „sad je 2.05. i krećemo!“ Ipak mi prokida vodenjak jer je glavica sasvim nisko i nakon toga on i primalja odlaze. „Što je, tu je, sad više nema natrag“ – govorim sama sebi i krenem prodisavati prvi trud koji – gle čuda! – čak i malo boli. Onda odmor i drugi trud, meni se čini nakon par minuta. U pauzama razmišljam jesu li se cure probudile prije nego se MM vratio doma. Tako prođu još dva truda i onda osjetim nagon za tiskanjem. Pozovem primalju i doktora, on me pregledava i kaže da sam potpuno otvorena. Okrećem se na bok, prikupljam snagu i opet na leđa, podižu mi naslon i krećemo – u prvom trudu izlazi glavica i odmah zatim moja mrvica. Crvena je i ljubičasta i bijela od verniksa i ima duuugačke noktiće. Doc gleda na sat i kaže 2.25 – ja ga pitam je li siguran jer mi se činilo puno dulje
Komentiraju kako je ranije rođena, ja kroz smijeh odgovaram da je – cijela dva dana. Dobijam ju odmah na prsa, ona samo zamljacka dva-tri puta i zaspe. Moja Ida, Iduška, Iduškica 
Posteljica je izišla još dok je bila na meni. Nakon toga je odnose, doc me pregledava i kaže da imam malo površinsko puknuće i da će me šivati. Osjetim samo zadnji šav i već sutra normalno sjedim. Neopisivo u usporedbi s prvim rezanjem.
