kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 12:28
Drage moje,
Evo mi se javljamo po prvi puta!
Moja trudnoća je bila idealna, pa kada smo i mi na zadnji ultrazvuk došli, doktor mi u šali kaže da nisam trebala ni dolaziti da je sve idealno sa mnom i sa bebicom. 18 dana prije termina, uhvatili mene bolovi...zvjezde sam brojala i mislim se ako su ovo trudovi, Bože moj šta je onda porod?!? Jaukala ja od jutra, muž se vratio sa posla oko 12 sati...umirala do 7 navečer...ja jadna mislila zbilja trudovi...pa nisam htjela letiti odmah u bolnicu..znam da stave odmah na stol...reko ovako će brže ići.
Kad sam počela povračati od bolova, odemo mi u bolnicu, svaku rupu sam osjetila kao da me netko na komadiće sijeće...ne dao Bog nikome!
Dodjemo u bolnicu, imam kao neke trudove, blage...koje ne bi trebala tako reći ni osjetiti jer su jedva primjetni, a ja se derem i plačem kao da je sam čin poroda došao! Kaže meni sestra da se slabo otvaram, tek 2 cm i da cupkam malo na pilates lopti...
Preživila ja nakako tu noć, sutra ujutro ista priča. Vojska doktora oko mene, nema osobe na odjelu koja nije gurnula prst u mene...svi me čudno gledaju..nikom ništa nije jasno..ja i dalje vrištim...a otvorila sam se 4 cm...Prekrasno??? Konačno dodje primarijus, i on mi gurne prst, i veli da mi izvade nalaze...konačno se netko sjetio nakon dva dana....
Stigli nalazi...imam refluks 2 stupnja, urin mi se vračao u bubreg..eto od kuda moji bolovi. I, odluče mene poroditi...Dadnu mi drip, epiduralnu...preživila ja i tu noć nakako...ali opet se slaobo otvaram. Pojačaju mi dozu dripa, i drugu epiduranu...vele ako se ne otvoriš sada za pola sata ideš na carski....Konačno osjetim da beba izlazi van.....stisnem tri puta...najljepši bolovi u odnosu na one ranije i u tri truda rodim svoje dijete!!!! Kad su ga izvadili, ja i muž presretni, beba zaplaka, prerezaše pupčanu...dijete ušuti...poplavi...odnesoše ga...i nitko ništa.
Mene konačno prestalo sve boliti, mogla bi ja i hodati, nisu me ni šivali, jer nisam ni popucala, sve 5...ali što mi je sa djetetom??? Dolazi sestra, kaže nešto nije uredu sa plučima...i kao što i ti sama kažeš nitko niti a. Rodila ja njega u 1 sat u noći, do 3 sata nigdje nikog. Ja još na stolu, muž kraj mene...on na kraju nadje sestru i veli hoću vidjeti dijete. Odvede ona njega, vraća se on...kaže jedva diše...odvedu oni mene na odjel u sobu gdje leže porodilje svaka sa svojim djetetom, a ja nemam pojma šta je sa mojim...Vrištim ja od jada, tuge, ne znam ni ja čega sve ne...dadnu mi za smirenje i ja zaspim. Probude me neki drmeš, doktor me navlači: tko ste, odakle ste, tko vam je u obitelji bolestan, od čega je tko umro, dijete vam ima dijafrgmalnu herniju, potpišite da ste suglasni za operaciju, 80% je smrtnost djece, ili ne prežive operaciju ili umru odmah po porodu...priča on meni, ja nemam pojma ni gdje sam...šta dijafragmalna hernija...jedva izgovorih, šta je to???Prebace oni bebača u Klaićevu, zovem ja muža opet vrištim ne mogu mu ni reći, nisam ni upamtila šta mi je doktor rekao...samo znam da će mi dijete umrijeti. Molila bih Boga, ali ne znam kako, ne znam očenaš izmoliti samo u sebi ponavljam Bože pomozi mu, on je prije svega tvoje dijete, pa je onda moje!
Jedino što se sječam je onaj osječaj dok su ga iz mene izvlačili. Muž ode u Klaićevu, njemu doktorica istu stvar kaže da 80 % djece umire, da će ga operirati za 3-4 dana dok se on malo stabilizira poslije poroda, ako ne umre do tada. Donio on meni sliku na mobitelu, moje dijete se ne vidi od cjevčica, aparatića...sreća pa je 3340 rođen, največa beba u inkubatoru.
Prebace i mene na odjel ginekologije da nisam sa ženama koje doje svoju djecu. Mene ponovo uhvatili bolovi...mislim ređam i drugo dijete koje nisu ni vidjeli u trbuhu...ma kakvo rađanje, gore od toga..boli, ubija, niti vidim niti čujem. Daju oni meni protiv bolova sve živo, krenuo kamen iz bubrega, neki koji nikad nisam ni znala da ga imam.
Bebu operisali 4 dan. Preživio sunce moje operaciju! Nakon par dana dobije vodu u plućima, poslije toga i sepsu. Mene puste iz bolnice kada mi je kamen bio na ulazu u mjehur, 8 dan od poroda. Ležala sa bebačem u Klaićevoj. Rekli nam da ima cerebralnu paralizu, jer neće dudu. Kad je drugi dan krenuo na bočicu, pojeo 3 puta više od njegove doze. Normalno da neće dudu, kad se hranio na sondu, a poslije toga oni mu davali dudu...kako bi dijete znalo što je duda? Kad je krenuo jesti, vele super eto nema cerebralnu!
Onda su nam rekli da nema lijevo plućno krilo, pa neki kažu da ima, drugi kažu da je slabo razvijeno i da će se razviti sa vremenom...još uvijek ne znaju ništa. Beba je sada 3 mjeseca i 7 dana. Ima 6100. Prekrasan mali dečkić, igra se, smije se...sve u normali za njegovu starosnu dob.
Rekli su nam da će naše dijete pisati povjest za dijafragmalnu herniju! Jedino što je pomoglo u svmu ovome jest dragi Bog kojeg smo tako skrušeno molili da on sam odluči da li da živi ili da umre! On je odlučio, on nam ga je dao, i nije nam ga uzeo!
Sada ja i moja beba sjedimo i kucamo vam ovu porku, da sve prepustite u Božije ruke, on će olučiti najbolje!
Hvala svima koji su bili uz nas i molili za naše djete, onda kada mi nismo znali!!!
Evo mi se javljamo po prvi puta!
Moja trudnoća je bila idealna, pa kada smo i mi na zadnji ultrazvuk došli, doktor mi u šali kaže da nisam trebala ni dolaziti da je sve idealno sa mnom i sa bebicom. 18 dana prije termina, uhvatili mene bolovi...zvjezde sam brojala i mislim se ako su ovo trudovi, Bože moj šta je onda porod?!? Jaukala ja od jutra, muž se vratio sa posla oko 12 sati...umirala do 7 navečer...ja jadna mislila zbilja trudovi...pa nisam htjela letiti odmah u bolnicu..znam da stave odmah na stol...reko ovako će brže ići.
Kad sam počela povračati od bolova, odemo mi u bolnicu, svaku rupu sam osjetila kao da me netko na komadiće sijeće...ne dao Bog nikome!
Dodjemo u bolnicu, imam kao neke trudove, blage...koje ne bi trebala tako reći ni osjetiti jer su jedva primjetni, a ja se derem i plačem kao da je sam čin poroda došao! Kaže meni sestra da se slabo otvaram, tek 2 cm i da cupkam malo na pilates lopti...
Preživila ja nakako tu noć, sutra ujutro ista priča. Vojska doktora oko mene, nema osobe na odjelu koja nije gurnula prst u mene...svi me čudno gledaju..nikom ništa nije jasno..ja i dalje vrištim...a otvorila sam se 4 cm...Prekrasno??? Konačno dodje primarijus, i on mi gurne prst, i veli da mi izvade nalaze...konačno se netko sjetio nakon dva dana....
Stigli nalazi...imam refluks 2 stupnja, urin mi se vračao u bubreg..eto od kuda moji bolovi. I, odluče mene poroditi...Dadnu mi drip, epiduralnu...preživila ja i tu noć nakako...ali opet se slaobo otvaram. Pojačaju mi dozu dripa, i drugu epiduranu...vele ako se ne otvoriš sada za pola sata ideš na carski....Konačno osjetim da beba izlazi van.....stisnem tri puta...najljepši bolovi u odnosu na one ranije i u tri truda rodim svoje dijete!!!! Kad su ga izvadili, ja i muž presretni, beba zaplaka, prerezaše pupčanu...dijete ušuti...poplavi...odnesoše ga...i nitko ništa.
Mene konačno prestalo sve boliti, mogla bi ja i hodati, nisu me ni šivali, jer nisam ni popucala, sve 5...ali što mi je sa djetetom??? Dolazi sestra, kaže nešto nije uredu sa plučima...i kao što i ti sama kažeš nitko niti a. Rodila ja njega u 1 sat u noći, do 3 sata nigdje nikog. Ja još na stolu, muž kraj mene...on na kraju nadje sestru i veli hoću vidjeti dijete. Odvede ona njega, vraća se on...kaže jedva diše...odvedu oni mene na odjel u sobu gdje leže porodilje svaka sa svojim djetetom, a ja nemam pojma šta je sa mojim...Vrištim ja od jada, tuge, ne znam ni ja čega sve ne...dadnu mi za smirenje i ja zaspim. Probude me neki drmeš, doktor me navlači: tko ste, odakle ste, tko vam je u obitelji bolestan, od čega je tko umro, dijete vam ima dijafrgmalnu herniju, potpišite da ste suglasni za operaciju, 80% je smrtnost djece, ili ne prežive operaciju ili umru odmah po porodu...priča on meni, ja nemam pojma ni gdje sam...šta dijafragmalna hernija...jedva izgovorih, šta je to???Prebace oni bebača u Klaićevu, zovem ja muža opet vrištim ne mogu mu ni reći, nisam ni upamtila šta mi je doktor rekao...samo znam da će mi dijete umrijeti. Molila bih Boga, ali ne znam kako, ne znam očenaš izmoliti samo u sebi ponavljam Bože pomozi mu, on je prije svega tvoje dijete, pa je onda moje!
Jedino što se sječam je onaj osječaj dok su ga iz mene izvlačili. Muž ode u Klaićevu, njemu doktorica istu stvar kaže da 80 % djece umire, da će ga operirati za 3-4 dana dok se on malo stabilizira poslije poroda, ako ne umre do tada. Donio on meni sliku na mobitelu, moje dijete se ne vidi od cjevčica, aparatića...sreća pa je 3340 rođen, največa beba u inkubatoru.
Prebace i mene na odjel ginekologije da nisam sa ženama koje doje svoju djecu. Mene ponovo uhvatili bolovi...mislim ređam i drugo dijete koje nisu ni vidjeli u trbuhu...ma kakvo rađanje, gore od toga..boli, ubija, niti vidim niti čujem. Daju oni meni protiv bolova sve živo, krenuo kamen iz bubrega, neki koji nikad nisam ni znala da ga imam.
Bebu operisali 4 dan. Preživio sunce moje operaciju! Nakon par dana dobije vodu u plućima, poslije toga i sepsu. Mene puste iz bolnice kada mi je kamen bio na ulazu u mjehur, 8 dan od poroda. Ležala sa bebačem u Klaićevoj. Rekli nam da ima cerebralnu paralizu, jer neće dudu. Kad je drugi dan krenuo na bočicu, pojeo 3 puta više od njegove doze. Normalno da neće dudu, kad se hranio na sondu, a poslije toga oni mu davali dudu...kako bi dijete znalo što je duda? Kad je krenuo jesti, vele super eto nema cerebralnu!
Onda su nam rekli da nema lijevo plućno krilo, pa neki kažu da ima, drugi kažu da je slabo razvijeno i da će se razviti sa vremenom...još uvijek ne znaju ništa. Beba je sada 3 mjeseca i 7 dana. Ima 6100. Prekrasan mali dečkić, igra se, smije se...sve u normali za njegovu starosnu dob.
Rekli su nam da će naše dijete pisati povjest za dijafragmalnu herniju! Jedino što je pomoglo u svmu ovome jest dragi Bog kojeg smo tako skrušeno molili da on sam odluči da li da živi ili da umre! On je odlučio, on nam ga je dao, i nije nam ga uzeo!
Sada ja i moja beba sjedimo i kucamo vam ovu porku, da sve prepustite u Božije ruke, on će olučiti najbolje!
Hvala svima koji su bili uz nas i molili za naše djete, onda kada mi nismo znali!!!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 12:49
mkrsto ,za početak dobro došla! 
Tvoja me je priča jako dirnula,
nadam se da će sve biti u redu.
Evo puno vibrica od mene ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
I tebi i bebici
Tvoja me je priča jako dirnula,
nadam se da će sve biti u redu.Evo puno vibrica od mene ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
I tebi i bebici
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 18:25
želim vam svu sreću ovog svijeta i puno zdravlja 
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 19:05
evo plačem nad tipkovnicom ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~1
i od srece
jer ste tu sretni i jaki, i hrabri imate vjeru.
Saljem ti
i od srece
jer ste tu sretni i jaki, i hrabri imate vjeru.Saljem ti
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 20:37
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
28 sij 2009, 20:43
jeli sada sve u redu? šta kažu doktori?
nisam čula za dijafragmalnu herniju. a njihov način za priopćit vijesti
ljubi malog borca
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
29 sij 2009, 05:54
I ja sam jako ganuta vašom pričom i vašom vjerom.Želim vama i bebici svu sreću
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
29 sij 2009, 09:03
Procitala sam tvoju pricu u jednom dahu. Uz takav los pocetak da se ipak sve dobro zavrsilo, cudesno. Uzivajte u svojoj bebici 
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
29 sij 2009, 10:32
Hvala vam drage moje na lijepim riječima i riječima dobrodošlice!
Mi smo sada odlično! Još uvijek ga pazimo, nitko nam ne dolazi u posjete niti mi gdje idemo. Čuvamo ga još u izolaciji jer prima Synagis cjepivo. Ne znam da li ste čule za to cjepivo?! Jedna doza košta oko 1000 eura i ne priznaje ga HZZO, a mora primiti oko 6 doza. To je cjepivo protiv upale pluća, astme, bronhitisa i svega što mu može izazvati neku bolest sa plućima. Jer kako njemu još nisu pluća razvijena boje se da ne bi pokupio nešto, nešto što bi ga ubilo.
3.1. cijeli dan nešto kenka, nervozan inače je mirna beba, plače kad je gladan, umiri se čim ga primim na ruke. Inače se ne voli gnjaviti po rukama, valjda kako ga od početka nitko nije nosao u bolnici, a ja kad sam ležala s njim, jedva da sam ga smjela u ruke od centralne vene, rana od drenova, operacije, katetera i primiti u ruke, tako da ga nitko nije ni nosao.
Izmjerim mu temperaturu 38.2. Nije to neka temperatura ali on plače stalno, nemam pojma što mu je. Da se mi ne bi igrali doktora kod kuće odvedemo mi njega na hitnu. Izvade mu krv, urin...sve ok samo mu broj leukocina 22000. Kaže doktorica: Ne znam kaj mu je, nešto se kuva u njemu i izbit će negdje...kad nam nije umro kad je trebao, ne možemo dozvoliti sada da umre od obične temperature!
Meni i mužu se noge osjekle, još se mi mislimo da li da ga vodimo ili ne, na kraju dijete opet umire. Ostave ga u bolnici, bio na antibiotiku...spali mu leukociti na 6000, sve 5. Otpustili nas kući, kaže doktorica da ne znaju od čega su mu se povečali leukociti, možda od plača?!
Toliko smo se toga naslušali...to je strašno. Da imam nekog smisla za pisanje i izražavanje, mogla bih knjigu napisati. Doktorica nam veli: Pomirite se mama i tata sa tim da vam dijete može svakog trenutka umrijeti, ako preživi bit će teški bolesnik, a kad se bude jednog dana ženio, ništa se od ovoga neće sjećati!
I šta da vam ja sada kaže? Kažu nam sve najgore, pa se ti izaberi što ti odgovara i što ti paše. Kad su nam rekli da je poslije operacije kakao i piškio, mi presretni, radovali smo se najbanlnijim stvarima. Kad sam ga prvi put poslije poroda vidjela 7 dan, dotaknem mu šakicu, a on me stisnu...Bože pomislim, on tako mali, još ništa ne zna, a daje meni snagu svojim stiskom!!
Donijeli smo kod njega posvećenu krunicu, anđela kojeg u ruci drži velika božija ruka kojeg je baka kupila u Međugorju i svetu vodu iz Lurda, kojom ga je tata krstio u inkubatoru i vjerovali smo, samo smo vjerovali! Vjerujemo i sada istom snagom da ga samo dragi Bog sačuvao i čuva ga za nas!
Nismo plakali kraj inkubatora, slali smo mu pozitivneu vibru! Tata mu je govorio da se bori, da mu je u genima to da se bori i izborio se srčeko malo!
Kad sam poslije bolnice otišla prvi put na misu...cijelu sam misu preplakala...počnem moliti i plakati i kažem: Bože šta da te molim, kako da te molim kad prije nego izgovorim ti znaš što mi je u srcu!!
Puno smo se molili, ali puno smo i zahvaljivali i hvala i sada dragom Bogu! Ne treba nam ništa više, samo neka ostane ovako!!!
Mi smo sada odlično! Još uvijek ga pazimo, nitko nam ne dolazi u posjete niti mi gdje idemo. Čuvamo ga još u izolaciji jer prima Synagis cjepivo. Ne znam da li ste čule za to cjepivo?! Jedna doza košta oko 1000 eura i ne priznaje ga HZZO, a mora primiti oko 6 doza. To je cjepivo protiv upale pluća, astme, bronhitisa i svega što mu može izazvati neku bolest sa plućima. Jer kako njemu još nisu pluća razvijena boje se da ne bi pokupio nešto, nešto što bi ga ubilo.
3.1. cijeli dan nešto kenka, nervozan inače je mirna beba, plače kad je gladan, umiri se čim ga primim na ruke. Inače se ne voli gnjaviti po rukama, valjda kako ga od početka nitko nije nosao u bolnici, a ja kad sam ležala s njim, jedva da sam ga smjela u ruke od centralne vene, rana od drenova, operacije, katetera i primiti u ruke, tako da ga nitko nije ni nosao.
Izmjerim mu temperaturu 38.2. Nije to neka temperatura ali on plače stalno, nemam pojma što mu je. Da se mi ne bi igrali doktora kod kuće odvedemo mi njega na hitnu. Izvade mu krv, urin...sve ok samo mu broj leukocina 22000. Kaže doktorica: Ne znam kaj mu je, nešto se kuva u njemu i izbit će negdje...kad nam nije umro kad je trebao, ne možemo dozvoliti sada da umre od obične temperature!
Meni i mužu se noge osjekle, još se mi mislimo da li da ga vodimo ili ne, na kraju dijete opet umire. Ostave ga u bolnici, bio na antibiotiku...spali mu leukociti na 6000, sve 5. Otpustili nas kući, kaže doktorica da ne znaju od čega su mu se povečali leukociti, možda od plača?!
Toliko smo se toga naslušali...to je strašno. Da imam nekog smisla za pisanje i izražavanje, mogla bih knjigu napisati. Doktorica nam veli: Pomirite se mama i tata sa tim da vam dijete može svakog trenutka umrijeti, ako preživi bit će teški bolesnik, a kad se bude jednog dana ženio, ništa se od ovoga neće sjećati!
I šta da vam ja sada kaže? Kažu nam sve najgore, pa se ti izaberi što ti odgovara i što ti paše. Kad su nam rekli da je poslije operacije kakao i piškio, mi presretni, radovali smo se najbanlnijim stvarima. Kad sam ga prvi put poslije poroda vidjela 7 dan, dotaknem mu šakicu, a on me stisnu...Bože pomislim, on tako mali, još ništa ne zna, a daje meni snagu svojim stiskom!!
Donijeli smo kod njega posvećenu krunicu, anđela kojeg u ruci drži velika božija ruka kojeg je baka kupila u Međugorju i svetu vodu iz Lurda, kojom ga je tata krstio u inkubatoru i vjerovali smo, samo smo vjerovali! Vjerujemo i sada istom snagom da ga samo dragi Bog sačuvao i čuva ga za nas!
Nismo plakali kraj inkubatora, slali smo mu pozitivneu vibru! Tata mu je govorio da se bori, da mu je u genima to da se bori i izborio se srčeko malo!
Kad sam poslije bolnice otišla prvi put na misu...cijelu sam misu preplakala...počnem moliti i plakati i kažem: Bože šta da te molim, kako da te molim kad prije nego izgovorim ti znaš što mi je u srcu!!
Puno smo se molili, ali puno smo i zahvaljivali i hvala i sada dragom Bogu! Ne treba nam ništa više, samo neka ostane ovako!!!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
29 sij 2009, 11:41
joj kako si me rasplakala. Veliki pozdrav za velikog borca. neka sve ruzno bude iza njega i Bog ce ga sigurno cuvati.
Vidim da je jesenska beba, pa ako imas vremena potrazi nas na pdf 0-1 na topik jesenske bebe
Vidim da je jesenska beba, pa ako imas vremena potrazi nas na pdf 0-1 na topik jesenske bebe
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
30 sij 2009, 14:46
Ne znam kako da vas nađem?? Gdje na pdf??
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
30 sij 2009, 17:10
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
01 vel 2009, 12:18
Draga, veliki tvome malome mišu i tebi!
tvome malome mišu i tebi!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
01 vel 2009, 14:17
Mi smo isto sa svojim mlađim prošli svašta i ne znam što bih ti rekla pa ti samo šaljem virtualni
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
06 vel 2009, 13:29
JUčer smo bili u Klaićevoj. Doktorica ga pregledala, kaže : super čujem mu pluća s obje strane. Vjerojatno se to lijevo plućno krilo vratilo sada na svoje mjesto.
Da smo na lotu dobili ne bismo bili tako sretni kao jučer! Hvala dragom Bogu!!
Da smo na lotu dobili ne bismo bili tako sretni kao jučer! Hvala dragom Bogu!!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
06 vel 2009, 14:42
mkrsto, od srca želim da Vam se ispune molitve!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
16 vel 2009, 13:07
Hvala vam svima drage moje! Neka vas i vašu djecu prati zdravlje, a za sve ostalo 
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
16 vel 2009, 14:46
i ja vam saljem jedan veliki i zelju da dugo, dugo, duuuuugo uopce vise ne vidite ni bolnice ni lijecnike.
i zelju da dugo, dugo, duuuuugo uopce vise ne vidite ni bolnice ni lijecnike.
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
16 vel 2009, 15:26
I od mene dobrodoslica na forum i prije svega jedan
Citajuci tvoje postove osjecaji su se izmjenjivali, na neke ljecnicke izjave sam zaista ostala
Drzite se svi skupa!
Citajuci tvoje postove osjecaji su se izmjenjivali, na neke ljecnicke izjave sam zaista ostala
Drzite se svi skupa!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
17 vel 2009, 11:57
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
13 ožu 2009, 20:37
wow, bas me dirnula ova tvoja prica, jedan veliki tvom malenom borcu
a nacin na koji su ti doktori objasnjavali sve to mi je uzasan
tvom malenom borcua nacin na koji su ti doktori objasnjavali sve to mi je uzasan
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
13 ožu 2009, 22:44
Nema tako velikih boraca kao sto su mala djeca i njihovi roditelji
Dobro dosli na nas forum, nadam se da cemo jos dugo citati sve ljepse i ljepse vijesti o hrabrom djecaku.
Dobro dosli na nas forum, nadam se da cemo jos dugo citati sve ljepse i ljepse vijesti o hrabrom djecaku.
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
10 srp 2009, 21:48
prija dva dana(8.7.2009) u 26tj.trudnoće dijagnosticirana mi je bebi dijafragmalna hernija,molim mamu koja je pisala i koja je to preživjela sa svojom bebom da mi se javi!!!!molim za pomoć!!izludjet ću
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
02 lis 2009, 10:20
Pozdrav svima.
Mkrsto, molim te da mi se javiš. Mojoj djevojčici koju nosim dijagnosticirali su lijevostranu dijafragmalnu herniju sa pomakom srca u desnu stranu. Totalno sam izbezumljena. Izljubi svojeg hrabrog junačića.
Mkrsto, molim te da mi se javiš. Mojoj djevojčici koju nosim dijagnosticirali su lijevostranu dijafragmalnu herniju sa pomakom srca u desnu stranu. Totalno sam izbezumljena. Izljubi svojeg hrabrog junačića.
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
27 lis 2009, 18:02
Eto da se javim nakon što smo uspješno preživjeli dijafragmalnu herniju!!!
Mala beba Jana je dobro i samo 14 dana nakon operacije došla nam je doma.
Ponekad se pitam kako smo uspjeli izdržati sve do kraja,ali kako su rekli liječnici na Rebru ona je malo čudo i mala lavica koja se izborila za svoj život.
Toliko od presretne mame
Mala beba Jana je dobro i samo 14 dana nakon operacije došla nam je doma.
Ponekad se pitam kako smo uspjeli izdržati sve do kraja,ali kako su rekli liječnici na Rebru ona je malo čudo i mala lavica koja se izborila za svoj život.
Toliko od presretne mame
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
25 pro 2009, 18:37
Sretan Božić svima. I sreću ovog Božića želim pdjeliti sa vama. Mala Iris uspješno je prebrodila rađanje, operaciju (dijafragmalna hernija) i oporavak. Rodila se 1.12.09. i sa jako dobrim apgarom 9/9, težinom 3050g i 50 cm odvezena je na Rebro gdje je doktor rekao da nema potrebe čekati već da će je istog dana operirati. Operacija uspješna i nakon dva dana skinuli su je sa respiratora. Nakon 16 dana došla je kući i sad smo svi sretni i evo ja zahvaljujem dragom Bogu što je cijeloj obitelji dao da ovaj Božić bude poseban i sretan.
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
10 ožu 2010, 14:41
Drage moji borci,
Nisam Vam se javljala jer nismo imali dostupan lap, konačno se možemo opet čuti. Sva sam se naježila kada sam pročitala da me tražite da imate sličnu situaciju. Drago mi je da sam pročitala i da ste sve to prebrodili i da ste sada dobro. Jedino mi je žao što Vam i tada nismo bili utjeha.
Pričajte nam što se dogodilo? Jako me nazima jer Vi ste jedini slučaj za kojeg znam!!!!!
Mi smo dobro, odlično, Luka je pravi dečko, trči po kući, jako je pametan, igra se i najsretnija je beba na svijetu!!!
Šaljemo Vam svima pusu i javite nam se
Nisam Vam se javljala jer nismo imali dostupan lap, konačno se možemo opet čuti. Sva sam se naježila kada sam pročitala da me tražite da imate sličnu situaciju. Drago mi je da sam pročitala i da ste sve to prebrodili i da ste sada dobro. Jedino mi je žao što Vam i tada nismo bili utjeha.
Pričajte nam što se dogodilo? Jako me nazima jer Vi ste jedini slučaj za kojeg znam!!!!!
Mi smo dobro, odlično, Luka je pravi dečko, trči po kući, jako je pametan, igra se i najsretnija je beba na svijetu!!!
Šaljemo Vam svima pusu i javite nam se
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
24 ožu 2010, 20:10
ubi me ova priča... 
veliki zagrljaj za hrabrost, snagu i vjeru!!!
veliki zagrljaj
za hrabrost, snagu i vjeru!!!
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
25 ožu 2010, 08:45
jako su me potresle vaše priče drage žene. za ovakve stvari treba imati nadljudsku snagu, vjeru i ljubav. svaka vam čast svima skupa na hrabrosti.
i za mala hrabra zlata.
javite se kako su predragi i kako napreduju.
i za mala hrabra zlata.javite se kako su predragi i kako napreduju.
Re: kako smo preživjeli dijafragmalnu herniju
25 ožu 2011, 09:08
Drage moje mame,
Evo nakon nekog vremena da vam se javimo! Nadamo se da ste dobro!?! Mi smo isto dobro...hvala Bogu....Luka je zdrav...koliko to može biti...ide tjedan dana u vrtić, 2 tjedna je doma...ko i sva djeca dok se ne priviknu. U međuvremenu samo imali operaciju spuštanja lijevog testesa, sada 7.4. idemo i na spuštanje desnog!! Nadamo se da će proći sve u najboljem redu!!!
ALI u međuvremenu je LUKA DOBIO BRACU JAKOVA, sa kojim je sve u redu. JAKOV ima 2 mjeseca, stalno spava, jede, spava, kaka, jede, spava...ne čuje se!!
Puse svima i veliki zagrljaj
Evo nakon nekog vremena da vam se javimo! Nadamo se da ste dobro!?! Mi smo isto dobro...hvala Bogu....Luka je zdrav...koliko to može biti...ide tjedan dana u vrtić, 2 tjedna je doma...ko i sva djeca dok se ne priviknu. U međuvremenu samo imali operaciju spuštanja lijevog testesa, sada 7.4. idemo i na spuštanje desnog!! Nadamo se da će proći sve u najboljem redu!!!
ALI u međuvremenu je LUKA DOBIO BRACU
JAKOVA, sa kojim je sve u redu. JAKOV ima 2 mjeseca, stalno spava, jede, spava, kaka, jede, spava...ne čuje se!! Puse svima i veliki zagrljaj