TKO ČEKA TAJ DOČEKA-priča malog K

Drage naše forumašice nakon skoro 4 mjeseca našli smo vremena s vama podijeliti našu priču.
Naša priča započinje skoro prije godinu dana kada sam napokon odlučio da je vrijeme da usrećim svoju mamu i tatu svojim postojanjem.
Mami baš i nije bilo lako jer sam je od početka počeo zezati i morala je strogo mirovati od 7 tjedna.Već sa 12 tjedana dopustio sam im da vide da sam pravo muško i da sve mora biti po mom. :hahaha

Nakon što mi je već postalo dosadno na jednom mjestu,stalno u dnevnom boravku jer mama nije smjela po stepenicama, odlučio sam da se pomaknemo s mjesta.Tako smo na mamino :strah

zaprepaštenje u 23 tjednu završili u bolnici.Naravno da sam se pobrinuo da nam tamo ne bude dosadno pa sam svako malo isprepadao mamu a i hranili su me nekim finim crvenim bombončićima 3 puta na dan.Tako je bilo punih 96 dana a onda su odlučili da sam valjda dovoljno velik i više mi nisu dali bombone.Valjda su i mami falili jer je navečer dobila trudove.Cijelo vrijeme se nadala da to nije to jer ipak još nije bilo vrijeme da dođem na svijet.Trebao sam pričekati još mjesec dana ali ja sam se nadao da su ti bomboni negdje vani.
Kad je ujutro došla vizita mama ih je obavjestila da ima trudove i poslali su je na ctg.
Mašine ko mašine ništa nisu pokazale.Mamu frče a ctg ravan ko autocesta.Ipak su odlučili da mamu zadrže u prvim porođajnom dobu i da je nadziru.Sad se moj dolazak već naslučivao u sat vremena trudovi su postali sve jači i češči.U podne su razmišljali da li bi mami dali nešto pojesti ali kad su je pregledali ispalo je da je moj put za izlazak skoro potpuno otvoren.Falilo nam je još samo 2 cm i ja mogu izaći.Završili smo u nekom boksu(čuo sam mamu da tako govori teti koja je bila s nama na porodu),mama se jako trudila da mi se put čim prije otvori i nije uzela nikakve injekcije protiv bolova da bih ja što življi i svježiji izašao van.Odjednom me nešto stislo a čuo sam kako viču "stisnite imamo porod".Odjednom sam izletio i neke ruke su me primile i stavile mojoj mami na prsa.
Kako mi je tu lijepo. :proljece

Gle moja mama me gleda i plače.Ljubi me i onda osjetim kako tu nešto lijepo miriše.Uporno se pokušavam primaknuti bliže jer to su sigurno moji bomboni.Mama mi je pomogla a umjesto bombona uhvatio sam maminu ciku i sav sretan nazdravio sebi naravno a i svojoj mami što smo napokon dočekali i taj dan da se upoznamo. :zivili