Zara*
30 tra 2013, 22:32
Od dolaska naše Zare na svijet prošlo je tek 5 dana, prebrzo prolaze u tako dobrom društvu ako se mene pita. A sad ću vam dok je sve svježe ispričati kako je taj dolazak protekao…
4 dana nakon termina, nekoliko provjeravanja plodne vode koji sam imala i sljedeći dan, 24.4.2013. navečer oko 21 sat počela su malo ozbiljnija dešavanja. Ovo je dio mog posta objavljenog na proljetnicama:
" Cureee, evo se javljam da kazem kako od 21:30 imam trudove koji daju nadu da su pravi hehe. Znaci uhvati me onako lijepo u ledjima pa krene put naprijed. Prvo su bili jako nepravilni razmaci a sada lagano dolaze pravilno, iako ne traju predugo. Svakih 7 do 8 minuta stisnu. "
Sa strahom i panikom i dalje nisam imala nikakvih problema pa sam se držala još ranije odluke da ću u rodilište tek kad postane stvarno gusto. Na kraju krajeva rodilište nam je 3 minute od kuće i nije bilo potrebe ići ranije. Kako je noć ( neprospavana ) odmicala trudovi su i dalje bili prisutni, dosta jaki ali su se oko pola noći opet vratile velike vremenske razlike između njih. 6 – 10 – 15 – 3 min. I eto kad sam već pomislila da su to još jedni lažnjaci svanulo je jutro i došao pregled plodne vode. Voda mliječna, otvorena 3 prsta ( do tada sam više od mjesec dana bila otvorena malo više od prsta ) , cerviksa nema, stavljaju me na ctg - bebini otkucaji u najboljem redu. Dogovorim se s doktoricom da idem doma. Taj dan je bio stvoren za šetnju, sunce, more, ma idealno, taman za skupit energiju prije poroda. Tako je i bilo, ja i MM smo se prošetali al kad smo shvatili pa ipak prečesto stajemo radi mojih trudova išli smo doma nešto pojest, još malo se odmorit. Taj plan i nije potrajao predugo jer dok smo došli doma bolovi su već bili dosta jaki a trudovi točno svakih 5 minuta pa sam odlučila do rodilišta da ne zakasnim iskamčiti stolčić. Skupili torbu i put rodilišta. Stolčić je nažalost ostao neispunjena želja s objašnjenjem da je tek došao i da prvorotkinje ne puštaju na njega. Pošto mi je to rečeno s vidljivom nesigurnosti doktorice u svoj posao kad je stolčić u pitanju lagano odustajem tješeći se s onom starom bit će bolje drugi put. Već tada sam bila u bolničkoj spavaćici spremna za pregled. To je bilo u 14:30. Na pregledu 5 prstiju otvorena, šalju me na klistir. Nakon 2 sata šetanja i kakanja odlazim ravno u rađaonicu, zovem MM da dođe. U međuvremenu me opet vire dolje, sada sam bila otvorena nešto više od 7 prstiju. Probijaju mi vodenjak i ostavljaju me da ležim još neko vrijeme da vidimo kako će napredovat otvaranje. Za 15ak minuta dolazi MM a babica taman u prolazu pa kaže da pogleda koliko sam otvorena i govori doktorici 10 prstiju otvorena, izuzetno mekano sve. Ja u šoku s obzirom na brzinu otvaranja, i dalje smirena, rutinski prolazi trud za trudom, dišem kako mi paše i sve prolazi dosta dobro. Vjerojatno mi se činilo lako jer sam u glavi bila spremna na smrtne bolove. Međutim curica se ne spušta, niti približno da bi porod krenuo. Doktorica da ubrza stavlja drip i sad su mi trudovi na 127. Jako su bolni ali razmak između njih je minut ili nešto manje ali se stignem odmoriti za idući. I dalje ih odrađivam s mišlju u glavi da nije to to, da će bit gore. Tražim loptu i šetanje bez obzira na drip, bez problema to i dobivam, skakućem na lopti između trudova a svaki trud se dignem i odradim ga na nogama. MM mi je od velike pomoći, njegova blizina mi puno znači. Vidim na njemu da mu nije svejedno što se sve odužuje, počinje često pitat jel mogu i suze mu sad nadolaze, a meni žao više njega nego mene. Iz susjednih bokseva užasni vriskovi, svakakve riječi, između trudova molim Boga da tim ženama olakša da što prije završe. Dolazi onih 21:30, kad su dan ranije trudovi počeli, 24 neprospavana sata, bez ikakve droge i injekcija, već sam pomalo umorna ali me napokon tjera da tiskam. Pozovem doktoricu, ali ona je u drugom boksu i stiže doktor kojem objasnim kako imam potrebu za tiskanjem. Govori mi da legnem pa da tiskam na idući trud da on vidi kako ću to odradit. Babica nije bila tu pa još uvijek nisam znala kako tiskati ali idem pokušati pa što bude. Tiskam i taman stiže babica i dvije sestre, pitaju ga kako ide, on odgovara ovim riječima "neka je na dripu još sat vremena, nezna ona tiskati neće ovo skoro". Mislim se, veći poticaj mi nisi mogao dati. On odlazi a ja i babica koja je bila toliko divna se dogovaramo kako ćemo ga učiniti razočaranim. Ona mi u 21:50 objašnjava kako tiskati što ja bez problema usvajam pri idućem tiskanju. Masira mi međicu i govori kako je beba na izlazu. Pri idućem tiskanju glava je već bila vani što ja ne vjerujem jer bolova nema tek peckanje i osjećaj da će mi se koža raspuknuti pa mi predloži da je pomazim. I gle čuda ono stvarno glavica. Doktor ni ne ulazi u box, babica mu govori da nam ne treba da sve super ide, kasnije na snimci čujem kako on na to odgovara da se onda ide napit, zeza. Tata to sve promatra s oduševljenjem. ( kasnije čak s doktorom pregledava posteljicu, uživljeniji nije mogao biti, dobar želudac bome hehe ) Obuzme me nakon toga nevjerojatan adrenalin, totalno nestrpljenje, tisnem još jedan put bez truda i vani izađe najdivnije dijete na svijetu. 22:05. Stigla je naša Zara. 3680 g / 50 cm / 10/10. Tata plače, Zara plače, mama je prima na sebe i prvi put razumije sve one druge mame koje kažu da se tad sva bol zaboravi i da nema tih riječi kojima bi se opisao skup osjećaja u tom trenutku. Blaženstvo. Napisala sam već na proljetnicama da mi je žao muškaraca što su zakinuti za ovakav blagoslov kakav mi žene imamo. Puno toga nam je oduzeto ili dano na teret za razliku nego njima ali ovim činom nas je Bog nagradio za to. Pitam babicu koliko sam pukla, ona govori pa nisi, ni rezana ni pukla, u šoku slušam i ne vjerujem. Presretna. Tata reže pupčanu vrpcu, ja sa stola slikajem sve to, babice poziraju s curom, slikaju nas. Pun boks ljudi, veselja i sreće. Divni su ljudi bili uz mene. Imam snimku s poroda, tek sam kasnije shvatila da glas nisam pustila. Totalno fokusirana na svoje tijelo. I zaista to me spasilo dodatnog umora. Još dva sata iza poroda smo nas troje ostali maziti se i paziti. Jedini savjet za sve cure je da se riješe straha prije poroda, da se opuste što više mogu i razmišljaju najpozitivnije moguće. Ne slušajte nikoga osim sebe. I vjerujte mi pomoć ćete same sebi. Žena i priroda u duetu su čudo. Iznad svega drugog. Ovo je napisala moja proljetna kolegica pčelica prije mog odlaska na porod:
Uživaj u svom porodu, prvi je porod veličanstven i tako te izmijeni.
Nikad više nećeš ženu isto gledati.
Jednostavno, mi smo tako blagoslovljenje, tako smo darovane što možemo darovati život i tako se žrtvovati.
Divno je biti žena!!
Joj zavidim ti na prvom putu iako je dulji i neizvjesniji, ipak te izmijeni na poseban način, kao i prvo dijete.
Ja ću joj svaku riječ potpisati.
Tek sada vidim kako je ovo ogroman post a meni se još uvijek čini nedorečenim…
Cijeli svijet bi bio malen za ispisati taj osjećaj.
Iste te veličine sreću i zdravlje želim budućim rodiljama, te bebama i djeci mama koje su već prošle ovo jer je sigurna sam to svakoj jedina želja.
4 dana nakon termina, nekoliko provjeravanja plodne vode koji sam imala i sljedeći dan, 24.4.2013. navečer oko 21 sat počela su malo ozbiljnija dešavanja. Ovo je dio mog posta objavljenog na proljetnicama:
" Cureee, evo se javljam da kazem kako od 21:30 imam trudove koji daju nadu da su pravi hehe. Znaci uhvati me onako lijepo u ledjima pa krene put naprijed. Prvo su bili jako nepravilni razmaci a sada lagano dolaze pravilno, iako ne traju predugo. Svakih 7 do 8 minuta stisnu. "
Sa strahom i panikom i dalje nisam imala nikakvih problema pa sam se držala još ranije odluke da ću u rodilište tek kad postane stvarno gusto. Na kraju krajeva rodilište nam je 3 minute od kuće i nije bilo potrebe ići ranije. Kako je noć ( neprospavana ) odmicala trudovi su i dalje bili prisutni, dosta jaki ali su se oko pola noći opet vratile velike vremenske razlike između njih. 6 – 10 – 15 – 3 min. I eto kad sam već pomislila da su to još jedni lažnjaci svanulo je jutro i došao pregled plodne vode. Voda mliječna, otvorena 3 prsta ( do tada sam više od mjesec dana bila otvorena malo više od prsta ) , cerviksa nema, stavljaju me na ctg - bebini otkucaji u najboljem redu. Dogovorim se s doktoricom da idem doma. Taj dan je bio stvoren za šetnju, sunce, more, ma idealno, taman za skupit energiju prije poroda. Tako je i bilo, ja i MM smo se prošetali al kad smo shvatili pa ipak prečesto stajemo radi mojih trudova išli smo doma nešto pojest, još malo se odmorit. Taj plan i nije potrajao predugo jer dok smo došli doma bolovi su već bili dosta jaki a trudovi točno svakih 5 minuta pa sam odlučila do rodilišta da ne zakasnim iskamčiti stolčić. Skupili torbu i put rodilišta. Stolčić je nažalost ostao neispunjena želja s objašnjenjem da je tek došao i da prvorotkinje ne puštaju na njega. Pošto mi je to rečeno s vidljivom nesigurnosti doktorice u svoj posao kad je stolčić u pitanju lagano odustajem tješeći se s onom starom bit će bolje drugi put. Već tada sam bila u bolničkoj spavaćici spremna za pregled. To je bilo u 14:30. Na pregledu 5 prstiju otvorena, šalju me na klistir. Nakon 2 sata šetanja i kakanja odlazim ravno u rađaonicu, zovem MM da dođe. U međuvremenu me opet vire dolje, sada sam bila otvorena nešto više od 7 prstiju. Probijaju mi vodenjak i ostavljaju me da ležim još neko vrijeme da vidimo kako će napredovat otvaranje. Za 15ak minuta dolazi MM a babica taman u prolazu pa kaže da pogleda koliko sam otvorena i govori doktorici 10 prstiju otvorena, izuzetno mekano sve. Ja u šoku s obzirom na brzinu otvaranja, i dalje smirena, rutinski prolazi trud za trudom, dišem kako mi paše i sve prolazi dosta dobro. Vjerojatno mi se činilo lako jer sam u glavi bila spremna na smrtne bolove. Međutim curica se ne spušta, niti približno da bi porod krenuo. Doktorica da ubrza stavlja drip i sad su mi trudovi na 127. Jako su bolni ali razmak između njih je minut ili nešto manje ali se stignem odmoriti za idući. I dalje ih odrađivam s mišlju u glavi da nije to to, da će bit gore. Tražim loptu i šetanje bez obzira na drip, bez problema to i dobivam, skakućem na lopti između trudova a svaki trud se dignem i odradim ga na nogama. MM mi je od velike pomoći, njegova blizina mi puno znači. Vidim na njemu da mu nije svejedno što se sve odužuje, počinje često pitat jel mogu i suze mu sad nadolaze, a meni žao više njega nego mene. Iz susjednih bokseva užasni vriskovi, svakakve riječi, između trudova molim Boga da tim ženama olakša da što prije završe. Dolazi onih 21:30, kad su dan ranije trudovi počeli, 24 neprospavana sata, bez ikakve droge i injekcija, već sam pomalo umorna ali me napokon tjera da tiskam. Pozovem doktoricu, ali ona je u drugom boksu i stiže doktor kojem objasnim kako imam potrebu za tiskanjem. Govori mi da legnem pa da tiskam na idući trud da on vidi kako ću to odradit. Babica nije bila tu pa još uvijek nisam znala kako tiskati ali idem pokušati pa što bude. Tiskam i taman stiže babica i dvije sestre, pitaju ga kako ide, on odgovara ovim riječima "neka je na dripu još sat vremena, nezna ona tiskati neće ovo skoro". Mislim se, veći poticaj mi nisi mogao dati. On odlazi a ja i babica koja je bila toliko divna se dogovaramo kako ćemo ga učiniti razočaranim. Ona mi u 21:50 objašnjava kako tiskati što ja bez problema usvajam pri idućem tiskanju. Masira mi međicu i govori kako je beba na izlazu. Pri idućem tiskanju glava je već bila vani što ja ne vjerujem jer bolova nema tek peckanje i osjećaj da će mi se koža raspuknuti pa mi predloži da je pomazim. I gle čuda ono stvarno glavica. Doktor ni ne ulazi u box, babica mu govori da nam ne treba da sve super ide, kasnije na snimci čujem kako on na to odgovara da se onda ide napit, zeza. Tata to sve promatra s oduševljenjem. ( kasnije čak s doktorom pregledava posteljicu, uživljeniji nije mogao biti, dobar želudac bome hehe ) Obuzme me nakon toga nevjerojatan adrenalin, totalno nestrpljenje, tisnem još jedan put bez truda i vani izađe najdivnije dijete na svijetu. 22:05. Stigla je naša Zara. 3680 g / 50 cm / 10/10. Tata plače, Zara plače, mama je prima na sebe i prvi put razumije sve one druge mame koje kažu da se tad sva bol zaboravi i da nema tih riječi kojima bi se opisao skup osjećaja u tom trenutku. Blaženstvo. Napisala sam već na proljetnicama da mi je žao muškaraca što su zakinuti za ovakav blagoslov kakav mi žene imamo. Puno toga nam je oduzeto ili dano na teret za razliku nego njima ali ovim činom nas je Bog nagradio za to. Pitam babicu koliko sam pukla, ona govori pa nisi, ni rezana ni pukla, u šoku slušam i ne vjerujem. Presretna. Tata reže pupčanu vrpcu, ja sa stola slikajem sve to, babice poziraju s curom, slikaju nas. Pun boks ljudi, veselja i sreće. Divni su ljudi bili uz mene. Imam snimku s poroda, tek sam kasnije shvatila da glas nisam pustila. Totalno fokusirana na svoje tijelo. I zaista to me spasilo dodatnog umora. Još dva sata iza poroda smo nas troje ostali maziti se i paziti. Jedini savjet za sve cure je da se riješe straha prije poroda, da se opuste što više mogu i razmišljaju najpozitivnije moguće. Ne slušajte nikoga osim sebe. I vjerujte mi pomoć ćete same sebi. Žena i priroda u duetu su čudo. Iznad svega drugog. Ovo je napisala moja proljetna kolegica pčelica prije mog odlaska na porod:
Uživaj u svom porodu, prvi je porod veličanstven i tako te izmijeni.
Nikad više nećeš ženu isto gledati.
Jednostavno, mi smo tako blagoslovljenje, tako smo darovane što možemo darovati život i tako se žrtvovati.
Divno je biti žena!!
Joj zavidim ti na prvom putu iako je dulji i neizvjesniji, ipak te izmijeni na poseban način, kao i prvo dijete.
Ja ću joj svaku riječ potpisati.
Tek sada vidim kako je ovo ogroman post a meni se još uvijek čini nedorečenim…
Cijeli svijet bi bio malen za ispisati taj osjećaj.
Iste te veličine sreću i zdravlje želim budućim rodiljama, te bebama i djeci mama koje su već prošle ovo jer je sigurna sam to svakoj jedina želja.
Re: Zara*
30 tra 2013, 23:20
draga peggy, nemam riječi, predivna priča, tj. predivno, inspirativno iskustvo koje puni energijom, srećom i zadovoljstvom 
čestitam još jednom i na hrabrosti i na koncentraciji i sabranosti i na divnom mirisnom paketiću koji je na kraju stigao! hvala ti što si priču podijelila s nama. vjerujem da ćeš je još puno puta čitat u životu i uvijek iznova proživljavat te trenutke i da će te uvijek iznova punit snagom!
puse tebi i Zariti
čestitam još jednom i na hrabrosti i na koncentraciji i sabranosti i na divnom mirisnom paketiću koji je na kraju stigao! hvala ti što si priču podijelila s nama. vjerujem da ćeš je još puno puta čitat u životu i uvijek iznova proživljavat te trenutke i da će te uvijek iznova punit snagom!puse tebi i Zariti
Re: Zara*
01 svi 2013, 07:19
Draga Peggy, draga naša Amazonko rijeci su ponekad suvisne!!! Prekrasna priča, predivno si opisala svoje iskustvo! Pusa našoj maloj frendici i nek vas dragi Bogo čuva i pazi!
Re: Zara*
01 svi 2013, 08:29
Predivno .... Draga moja, od ovih silnih hormona mi krenule suze radosnice na tvoju divnu pricu. Ti si nasa amazonka 
Zari i tebi saljem najvecu pusu!! 
.... Draga moja, od ovih silnih hormona mi krenule suze radosnice na tvoju divnu pricu. Ti si nasa amazonka Zari i tebi saljem najvecu pusu!!
Re: Zara*
01 svi 2013, 08:33
Tinica je napisao/la:Draga Peggy, draga naša Amazonko rijeci su ponekad suvisne!!! Prekrasna priča, predivno si opisala svoje iskustvo! Pusa našoj maloj frendici i nek vas dragi Bogo čuva i pazi!
draga moja suza suzu goni
rasplakala si me kao nitko do sada sa pričom s poroda jedva vas čekam vidit i zagrlit i da skupa suzu sreče pustimo
Re: Zara*
01 svi 2013, 09:44
Hvala na lijepim željama cure moje drage, ja i Zarita uzvraćamo puse
srečice uskoro će se prijice upoznati. A zaplakat od sreće mi nebi bio problem, razlog za to je ogroman. Tako ti je i samoj pa znaš. Svima nama. Još koji dan i vidimo se
srečice
uskoro će se prijice upoznati. A zaplakat od sreće mi nebi bio problem, razlog za to je ogroman. Tako ti je i samoj pa znaš. Svima nama. Još koji dan i vidimo se
Re: Zara*
01 svi 2013, 09:47
srečica18 je napisao/la:draga moja suza suzu goni rasplakala si me kao nitko do sada sa pričom s poroda jedva vas čekam vidit i zagrlit i da skupa suzu sreče pustimo
xx
Gleda me mm i pita se koji mi je.. Pusa cure
Re: Zara*
01 svi 2013, 13:53
Potpisujem cure. Suza suzu goni. Definitivno najlipsa prica s poroda pedivno iskustvo i predivno opisano. Pusa tebi i maloj princezi
pedivno iskustvo i predivno opisano. Pusa tebi i maloj princezi
Re: Zara*
01 svi 2013, 21:26
Peggy
Lijepa, hrabra, pozitivna i posebna priča
Lijepa, hrabra, pozitivna i posebna priča
Re: Zara*
02 svi 2013, 13:01
Baš mi je drago da vam se sviđa pričica cure 
bit će je fora pročitati za koju odinu.
Ljubac ljubac ljubac!
bit će je fora pročitati za koju odinu.Ljubac ljubac ljubac!
Re: Zara*
02 svi 2013, 13:24
tek samje sad uspjela pročitati.
divna i iskrena priča.
počašćena sam što si u svoju priču o prvom porodu uključila moje riječi. baš si me ganula.
vidi se da si imala stvari pod kontrolom i puno puno puno povjerenja u tijelo po tome što si u trenu boli mogla zas druge rodilje moliti i sa njima suosjećati. super mi je taj dio
tm je zakon
divna i iskrena priča.počašćena sam što si u svoju priču o prvom porodu uključila moje riječi. baš si me ganula.
vidi se da si imala stvari pod kontrolom i puno puno puno povjerenja u tijelo po tome što si u trenu boli mogla zas druge rodilje moliti i sa njima suosjećati. super mi je taj dio
tm je zakon
Re: Zara*
04 svi 2013, 10:06