Postao/la swenova mama » 10 ožu 2006, 23:51
prije me djeca apsolutno nisu zanimala. Ali sam, naravno, imala predodzbu o tome kakvo bi moje dijete trebalo biti. Dakle, cisto, uredno, pristojno, bez ikakvih ispada ljutnje, kamoli bacanja po podu, sve igracke itd. trebale bi biti pospremljene prije spavanja, nece me maltretirati da mu nesto kupujem, navecer ce se sam uspavljivati, necu ja valjda trcat za njim da mu dam jest itd.<
>kad mi se prvi put bacio na pod, premrla sam. Pa prihvatila da je takav. Gotovo svakodnevno smo imali scene izmedju njegove druge i trece godine <
>Kad se uvalio u blato, prvo sam dobila zivcani slom, a onda ga pustila da izgleda ko malo svinjce i potom ga okupala kad je zavrsio s igrom. <
>Preko igracaka svakodnevno preskacem, ima uvjet, ne moze graditi drugu prugu ako je jedna izgradjena, ali... <
>ne maltretira me u kupovini, ali to je postignuto dugotrajnim i mukotrpnim bilateralnim pregovaranjima <
>Navecer zna divljati, od pocetka smo muku mucili, nema sto nismo probali, a cesto sam znala zaspati pored njega koji bi i dalje bio budan Ok, sad je to vec jednostavnije- legne, isprica mu se prica, dam mu pusu, skuplja zvjezdice i onda zaspi. ali da smo se namucili i oko toga- jesmo, faza je bilo raznih. <
>sto se jela tice, on, u biti, jede sasvim ok. Ali, se to jelo odvija svakako. Kad vidim da nije gladan bez imalo griznje savjesti pustim crtic ili ga posjednem za komp i guram hranu u usta. Mozda ne bih da nije ovako mrsav, ali izgleda kao iz afrike, pa onda mi zao da mu ne dam jesti. Sukus je da nisam normalan rucak pojela ima pet godina- ispraksirala sam se da jedem lijevom rukom, a njemu u usta trpam desnom <
>E, sad, vjerojatno ima stvari u kojima sam bila u masti u pravu, ali ih se ne mogu sad sjetiti <
><i></i>
drzavni neprijatelj No.1