Koliko vam je vazan bon ton kod djece?

To znaci je li svojima ponavljate kada udjete u ducan"Reci Dobar dan", kada sretene susjeda u kuci jel odmah trkate klince"Ajde pozdravi striceka!! ili prepustate djeci da pozdrave kada i koga hoce.

Isto tako jel vam vazno da vas djeca vasih prijatelja pristojno pozdrave, odnosno zakljucujete li po tome da li je neko dijete "dobro" odgojeno ili ne?

Pitam zato jer ja svoje do sada nikada nisam sa time tupila da moraju pozdravljati nego sam si mislila da ce uciti od mene ako vide da ja uvijek pozdravim pa ce i oni. I nisam bas na to obracala paznju je li su oni susjedi sa prvog kata bas svaki put rekli dobar dan ili ne.

No bas neki dan idemo mi doma i sretnemo u kuci susjeda koji ima 7 unucadi i koji svi odreda uvijek zborno pozdravljaju DOBAR DAAN! da je meni to cak malo smijesno kak su "izdrilani" Moji nekada odzdrave a nekada samo projure pored njih tako da ni ne stignu odzdraviti. Ja uopce tome nisam pridavala neku vaznost.
NO, kako rekoh, sreli mi neki dan tog susjeda i ja ga pozdravim, on odzdravi i posebnu Franu veli "Bok Fran!" a ovaj moj mamlaz ga pogleda sa "onim Dennis the mannis" pogledom i otkanta dedu sa recenicom: "Kaj me tupis svaki put sa tim BOK!" i odjuri po stengama. Ja sam ostala ono.... :shock:

, promrmljala nesto u stilu isprike i odjurila za Franom po stengama, dok su mi se u glavi vrtile slike zbornog "DOBAR DAAN " susjedove dobroodgojene unucadi. Poslije sam pitala Frana da kaj mu je doslo da je to rekao susjedu a on mi je mrtav hladan odgovorio da mu idu na zivce svi ti "dobar dan i bok" od susjeda jer da su mu svi oni ko roboti! :dunno

E sada se pitam je li sam ipak morala malo bolje poraditi na beckoj skoli kod djece? :conf

ja svojoj redovito tupim, ali ona slabo upija tu vještinu. i da, instinktivno kad vidim izuzetno (ne)pristojno dijete na tom polju, pripisujem to dobrom/ne odgoju, a znam da se te dvije stvari ne bi trebale poistovjećivati. bar ne u toj dobi.

Ja nisam nikad tupila, bas nikad. Ali sam se prema njoj ophodila prema pravilima bontona koje sam htjela da usvoji.
I je. Ona bez problema pozdravlja, odzdravlja, kad netko kihne kaze na zdravlje (i vrijedja se ako ne dobije natrag istom mjerom kad ona kihne), kaze izvoli i hvala.
Naravno, ne uvijek, ali u principu se ophodi prema drugima prema "pravilima".

Isto tako jel vam vazno da vas djeca vasih prijatelja pristojno pozdrave, odnosno zakljucujete li po tome da li je neko dijete "dobro" odgojeno ili ne?

Nije mi vazno jer ih poznajem dublje od jednog pozdrava i ne ocjenjujem po tome je li dijete odgojeno ili ne (djecu prijatelja).
O djeci poznanika i prolaznika ne razmisljam toliko da bi imala potrebu misliti o njima jesu li (ne)odgojena.

Hmmmm, nije prosao obuku u Beckoj skoli :mrgreen:

ali dosta toga je naucio spontano (uostalom, kod njega ne prolazi neki drugi nacin tj. ne mogu ga nista nauciti "ucenjem"

)

Tako cak i u svakodnevnoj komunikaciji sa nama govori "izvini", "molim te hoces li mi..." i "hvala"
Medjutim, u drustvu nepoznatih obicno se postidi pa nista od lijepog ponasanja ili se skompa sa djecom a onda se ponasa van svih normi i pravila. :drink

moj je bez puno tupljenja naučio dobar dan, doviđenja, hvala i oprosti

molim i izvoli tak tak

ja ga ne gurkam recio, reci, ali znam nekad pitat zašto nećeš pozdraviti ak se nećka. sve u svemu za klince blizu školi mislim da bi već trebali znati neke osnove lijepog ponašanja

da, ali često je stvar i karaktera. nema šanse da ona išta odgovori nepoznatima. eventualno nakon pet, šest rečenica, ako joj taj netko klikne, ali spontano odzdravljanje ne dolazi u obzir, a nije svaki put raspoložena ni da na moje upozorenje odzdravi. niej da se sva djeca lako ugledaju na odrasle ili ostale u društvu.

da, ali često je stvar i karaktera

Naravno, najcesce je stvar karaktera. Moja je tvrdoglava ko magarac i jedino kako smo joj neke stvari mogli usaditi je da se mi uvijek prema njoj ponasamo "becki" i da joj to bude jedino sto poznaje u ophodjenju (a opet ni to nije garancija da ce uvijek pred svima biti jednako pristojna jer je ponekad nervozna, nekad umorna, a nekad joj se neki ljudi i ne svidjaju, a ona to ne zna verbalizirati pristojno ili sakriti, kako to rade odrasli).

mi imamo taj problem kad idemo u posjetu mom djedu. on kao da je dosao s beckih dvora. voli etiketu, vec me pitao jel ja to dijete uopce odgajam (prosli mjesec, jer je takodjer usla u kucu bez pozdrava), tad sam ju jos branila i govorila mu da se nista ne postize na silu. al i meni prekipilo, mislim si, zna mudrica druge stvari, zna i za ovo, al se pravi blesava. i posljednji put kad smo izlazili, ja nju lijepo molim: reci didi i baki do vidjenja. ona nece, bludi okolo, ponavlja preko one stvari "pa-pa-pa-pa-pa". dobro, mislim si. dosle u auto i rekoh joj: sad nema slusanja glazbe do kuce, jer nisi htjela reci do vidjenja. ona udri u plac, ja srca kamenog. i slijedeci put, tj. danas kad smo usle (podsjetila sam ju pred vratima jos jednom, a bome se ona i sama sjetila ujutro kad smo sjele u auto) fino se cuo jedan:"dobar dan".

s druge strane, u ducanu, kad joj je teta ponudila ne znam sto, ona je fino i glasno, bez sufliranja s moje strane, rekla "hvala lijepa", da je teta ostala omadjijana fino odgojenim djetetom :roll:

u svakom slucaju, nisam tupila, nego sam sama koristila sve sto spada pod bonton (dobar dan, dobar tek itd), al od sada ima da tupim. malcice.

sve u svemu za klince blizu školi mislim da bi već trebali znati neke osnove lijepog ponašanja

potpisujem.

I moj Fran je tvrdoglav i jos k tome obozava tjerati inat i lupati nam kontre pa kod njega uopce ne pali na icemu inzistirati jer onda on bas radi suprotno! Zato ga ja ne tupim uopce sa tim pozdravljanjem jer znam da bi dobila samo kontra efekt.

No on je skoro uvijek u nekom svom filmu pa se cesto ali iskreno uopce ne sjeti pozdraviti a ako ga ja koji puta i podsjetim, onda pozdravi ali ono preko volje totalno. No da upija ipak nase odraslo ponasanje, upija. Neki dan je dok je hodao po cesti, u prolazu slucajno udario sa svojom rukom neku tetu i ispalio ko iz topa"Oprostite!" i nastavio nesto svoje brbljati. Dakle moze kada hoce, ali cesto il nece ili mu se neda ili mu taj cas nije ni u primozgu to da treba on sada nekoga pozdraviti. Kada ide sa mojom mamom negdje, ona mu stalno tupi"Reci dobar dan!", "Jesi pozdravio" Zakaj nisi pozdravio?? a rezultat joj je da onda bas nece pozdraviti pa se ona stalno ispocetka uzrujava zbog toga!

Nika je pak uzasno sramezljiva u drustvu nepoznatih, i obicno suti ko zalivena i samo gleda onako ozbiljno ispod oka dok joj se netko obraca. A ako nekaj i veli prosapce to tako tiho da se uoce ne cuje. :dunno

Nika je pak uzasno sramezljiva

ma i moja zna bit sramezljiva u drustvu nepoznatih, i onda mi i nije toliko problem ako ne pozdravi il ne odgovori osobi, jer se vidi na njoj da se sva pogurila i nestala... al ovo kod mojih, kad se namjerno pravi blesava, a ovo dvoje ionako skacu oko nje i svaku joj zelju ispune, pa da ne moze pri rastanku reci do vidjenja... e neces majci :mrgreen:

neces ti biti tvrdoglavija nego sto ja to mogu biti :drink

Stariji sinko je pristojan jako, cak malo previse, nekad cak imam dojam da se p....rava (ali nije).
Mladji je trenutno u fazi da vice dobar dan, dovidenja, hvala koristi dugo, ali mislim da je to sad njemu fora jer on dosta lose prica za svoju dob, pa je to sada uspjeo izgovoriti i samim tim ponavlja to ko papiga, a ima i beckog mladog gospodina (brata) da se ugleda na njega :mrgreen:

"Ucila" sam samo izvoli i hvala, ostalo pokupe od nas...
Koja je dobna granica kada bi time morali vladati i koristiti :dunno

, ali predskolci i stariji mislim sigurno. Mlada klincadija... neko je brbljav, neto povucen, neko trenutno ljut ili zalostan, o svemu tome ovisi i njihov razgovor s okolinom.

Od onih sam koje tupe :dunno

, nekako mi je normalno da se to uci od malena kao i sve ostalo. Nisu ni moji bas uvijek najpristojniji ali rijetko me dovedu u situaciju da se moram sramiti.

Meni je bitno da pozdrave one ljude sa kojima smo stalno u kontaktu. Za nepoznate me boli uvo iskreno - ako pozdrave dobro, ako ne pozdrave opet dobro.

Trudim se da im na ličnom primeru pokazujem kako se treba ponašati u određenoj situaciji, npr. izviniti se ako nekoga slučajno zakačiš, reći nazdravlje i hvala (radimo uporno na izvoli ali nekad im se ne da i to poštujem). Vidim da upijaju i OK mi je ovakav način usađivanja bontonskih normi.

Druga deca su odgajana ovako ili onako i uglavnom svakakva ponašanja prolaze kod mene. Jedino užasno mrzim kad vidim da trogodišnjak npr. vadi kupus salatu rukama iz činije (imala sam 3 primera u poslednjih godinu dana - za nepoverovati) a mama i tata imaju na to samo komentar "Kako on/ona voli kupus... :mrgreen:

". Mislim stvarno :roll:

mi nikad nismo tupili, no nismo ni smatrali da ce sam od sebe pokupiti.
odabrali smo nesto izmedju toga dvoga.
ako idemo recimo iz ducana van, ponekad ga pitam hoce li pozdraviti, ako hoce - ok, ako nece - nece, ne silim ga, ne nagovaram, ako pozdravi pohvalim ga.
trenutno imamo jaaako pristojno dijete koje se cak i pretjerano ispricava (razmisljala sam cak otvoriti i temu o tome), koje zahvaljuje na stvarima na kojima ne bi ni trebao, koje pozdravlja macke po cesti (ponekad i aute)... zamoli tu i tamo, nekad ima faze da stalno moli za sve, nekad skroz zaboravi, ali uopce ne inzistiram na tome nit ikako reagiram.
"izvoli" ne govori, to mislim da je jos i prerano.

I ja ga ucim, sto svojim primjerom, sto podsjecanjem kad je na njemu red. Mislim da nikada nije rano za bonton (pri tom ne mislim da od njega ocekujem kako ce u restoranu sjedit sat vremena mirno s rukama na stolu i koristiti se svim raspolozivim priborom).
Nesto je usvojio vrlo brzo i to koristi spontano, cak najcesce u komunikaciji s drugom djecom, to su "izvoli" i "hvala". A i "oprosti".

Kad ga netko pozdravi s "dobar dan" uglavnom reagira sramezljivo i suti, ali ako ga pozdravi s "bok" veselo vikne bok nazad.

Bas smo sad za 1.maj isli planinarit u Slo. i obicaj je da se posve nepoznati planinari pozdravljaju kad se mimoilaze. U 3km valjda sam 30 puta rekla "dobar dan" i Lukas je na kraju isto samoiniciativno poceo pozdravljati, time da mu je to bilo toliko fora pa ako je zaboravio onda bi vikao za ljudima "dobar daaaaaan" :lol

.

Ja inace volim na stepenistu kad sretnem susjedu i njezinu malu od 4 godine posebno pozdraviti i curicu, ali iskreno ne ocekujem da ce ona pozdraviti mene, djeca su razlicita.

idu na zivce svi ti "dobar dan i bok"

Franika, tvoj i moj su slični :roll:

a što nas još sve čeka

bolje da ne znamo ni ti ni ja

ni ja ne forsiram nadajući se da će sama usvojiti ako čuje od nas. "izvoli, molim i hvala" su usvojeni, malo zeza s pozdravljanjem - treba joj napomenuti.
ali zato i mlađa, učeći od sestre, govori "voji i ava" :3srca

ne tupim bas da tupim, ali ponekad napomenem.

neki dan u ducanu me pozdravila jedna zena, ja sam uredno odzravila

, a i borna. eik nije, pa mu je borna rekla: "sta ti erik ne znas pozdravti!?". u toj situaciji ja ne bi nista komentirala.

ali volim da odgovore na direktan pozdrav.

Ne forsiram ih. Ali ne volim ako ne pozdrave/otpozdrave, ne pruže ruku na pozdrav, ne kažu hvala,molim, oprosti...
Srećom, tete u vrtiću ih dosta drilaju na tom polju, pa nema problema. :3srca

Kod nas su sami usvojili pozdravljanje, molbe, zahvaljivanje. Nikad ne upozoravam "reci ovo, reci ono" nego sama naglašeno izgovorim potrebno. Jakob zna reći molim, hvala, i meni je to najnormalnije. U komunikaciji s djecom upotrebljavam sve te fraze. U školi učiteljicu Nina oslovljava s "gospa XY" ili samo imenom "XY", ne zna još reći Vi. Djecu nikad ne silim sa "pozdravi strica" ili "kako se ono kaže" kad nešto dobiju. Ako se ne zahvale sami zahvalim se ja u njihovo ime. Pa sljedeći put znaju i sami.

ne tupim sa izvoli, hvala, molim - to su usvojile spontano ( i to do granice da je smjesno ponekad - imamo neki pozdrav prije jela koji zavrsava sa dobar tek i onda kad krene - hvala, molim, molim i drugi put, molim i stoti put osjetim se kao u nekoj ljigavoj seriji tipa Brady bunch :lol

ipak tupim malo da je pristojno odzdraviti, reci dobar dan i dovidjenja na ulasku/izlasku iz trgovine, reci hvala kad ti netko nesto da ( pa makar taj i ne rekao izvoli ;-) ) ili lijepo napravi

i Lena isto kao i kod MZ vice iz druge sobe kad kihne a ne dobije nazdravlje - pa sto vam je, kihnula sam :mrgreen:

ne mislim nuzno da su djeca koja ne pozdravljaju ili zahvaljuju neodgojena (osim ako nemaju bas 10 godina), znam da je sram i njihova percepcija situacije cesto puno jaca od tzv bontona

Ipak bi sigurno porazgovarala ako bi mi dijete otpililo susjeda na takav nacin i tupila bi da to nije pristojno i da je susjed bio ljubazan sto je pozdravio posebno njega. I zanimalo bi me od kuda mu ova recenica sa robotima i je li mozda cuo mene kako komentiram ... ;-)

ne tupim, mnogo toga su usvojili spontano, ali to pokazuju samo u drustvu poznatih i bliskih.

nema šanse da ona išta odgovori nepoznatima. eventualno nakon pet, šest rečenica, ako joj taj netko klikne, ali spontano odzdravljanje ne dolazi u obzir,

ovako reagiraju obojica :dunno

.

E da .. i moji su sramežljivi. Pa ih ja uvijek štitim i ne silim u komunikaciju koja njima nije ugodna. Ali kad se opuste i prihvate osobu onda su totalno napasni i doslovno se ljudima penju na glavu.

Nisam im nikad tupila kako i kad trebaju pozdravljati u smislu da sam ih poducavala, al znam nekad naglasiti pozdrav tipa ''Dobar dan, teta Ivanka'', onda oni ponove ili kad odnekud odlazimo kazem im da idemo pozdraviti tetu/prijatelje/trgovkinju i da idemo doma. Al ako nece razgovarati s nekom tetom/stricekom nikadih ne silim. :dunno

Jako mi je ruzno kad dijete nije ni imalo priliku pozdraviti, a njegova mama vec pita ''jesi pozdravio, zasto nisi, bla, bla...'' moras ovo, moras ono.

Moji su jos mali (4,5 i 2,5 god) i ne pozdrave uvijek, al ja nekako vjerujem da ce kako rastu usvajati neke drustveno prihvatljive manire. U sobotu smo bili na svadbi i P je prisla curici koju prvi put vidi u zivotu, jer je htjela plesati s njom i prvo joj rekla:''Bok, imas jako lijepu haljinu'', ova curica se posramila, a Petra je nastavila ''Ja sam Petra, a ti?'' i cijelu vecer su se druzile i plesale :3srca

Za njenu dob (4,5 god) mi je ovo jako lijepo ponasanje. Da napomenem da je ja nisam ni nagovarala da pridje curici niti govorila sto ce reci.

Jos jedna stvar me smeta kod neke djece, a to je kad sve nas velike i poznate i manje poznate i tete u vrticu zovu imenom. Meni je bolje kad kazu teta ''taita''.

Moji su vec dovoljno veliki da znaju da je red i pristojno pozdraviti npr. ljude na stubistu, da kad im netko nesto pokloni i dade, da kazu hvala jasno i razgovijetno. Uvijek vodim brigu tj. snimam da li su to napravili. Ako nisu, diskretno im dam do znanja da bi bio red to napraviti. Mislim da je najlakse od malena te stvari usvajati.

nikad im nisam tupila, ali ako nekog sretnemo u stubistu, ja pozdravim a klinci odsute, onda im naknadno skrenem paznju da je pristojno odzdraviti ako te neko ljubazno pozdravi. ali to je rijetko, uglavnom pozdrave.
ja sam inace osjetljiva na te stvari, pozdraviti/odzdraviti u stubistu je stvar elementarne pristojnosti. jednom sam klincima rekla za jednu babu koja nikad ne odgovori na pozdrav (naravno pred babom, sreli smo se kod post. sanducica): drago mi je da ste tako lijepo pozdravili tetu, cak i ako ona ne odgovara, vi znate da nije pristojno ne odgovoriti. baba je bila malo :shock:

ali sad pozdravlja.
a drugu sam nakon nekoliko ignoriranja pozdrava upitala da li stanuje u nasoj zgradi (naravno da sam znala gdje stanuje), jer nikad ne odgovori na pozdrav. dodala sam i da mi rusi moj odgojni koncept, ne pozdravlja, a ja djeci tupim da tako treba.

dakle, tanja, jel to i becka skola zakazala?! :lol

Ipak bi sigurno porazgovarala ako bi mi dijete otpililo susjeda na takav nacin i tupila bi da to nije pristojno i da je susjed bio ljubazan sto je pozdravio posebno njega. I zanimalo bi me od kuda mu ova recenica sa robotima i je li mozda cuo mene kako komentiram

dobro si primjetila. jedno je ne pozdravit, al fran je - po meni - jos premali da si moze uzeti tu slobodu da mu netko ide na zivce. posebice ako mu taj netko bas nista nazao nije ucinio. no, djeca se cesto zaborave tj. malo zanesu, pa ih treba na to upozoriti.

e mirci, u becu sve manje becana, eto ti nas ko primjer ;-)
salim se...
jedna je baba koja do podne mrzi sebe, a popodne cijeli svijet. smeta joj sto joj vrt gleda na djecije igraliste, pa se stalno zali kucnom savjetu (mislim helou, sta si kupujes stan koji je 10m od igralista ako ti to smeta).
druga je poljakinja, objasnila mi je nakon mog upita da ona radi vrlo odgovoran posao i da je preumorna za takve diskusije. :dunno

ne znam kako je u becu :mrgreen:

al u svicarskoj je pozdravljanje u stubistu najbitnija stavka dobrosusjedskih odnosa (druga je kako ostavis ves masinu u zajednickim prostorijama. :mrgreen:

). u tom kontekstu me uvijek (cak kad sam bila dijete) smetalo kad bi dolazili u bivsu jugu, da se ljudi kod nas u stubistima mimoilaze suteci kao da prolaze pored turskog groblja. jednostavno susjede se MORA pozdravljati i tocka. il naravno ne smijes vikati u stubistu. inace si pravi primitivni balkanac :mrgreen:

a ovo za babu - da i meni je neshvatljivo kako si ti ljudi onda odabiraju mjesto stanovanja u naselju. pa ako ti toliko smeta buka i graja djece, idi na pusti otok. mene je zgrozila cinjenica da je jedan starkelja cak pucao u pravcu djece, jer su toliko bila bucna. :shock:

mislim, zna se kad je kucni red, a kad nije, onda udri brigu na veseljem :drink