nepodnosljiva teskoca postojanja
26 lis 2007, 21:17
dakle, ni sama ne znam odakle da pocnem.
otkako su Z&J krenuli u vrtic sa Z. se uopce vise ne moze komunicirati, dogovoriti. i unazad par mjeseci je bila dosta inatljiva, svadljiva, ali ovo sada je postalo nepodnosljivo.
na vrtic se jos nije priviknula jer je malo isla, pa puno ne, zbog bolesti, tako da jos nije zavrsila ta njena prilagodba. iako je prvi tjedan vrtica bio sjajan, igrala se s djecom, veselila, sad je totalna katastrofa. udje tuzno u sobu i onda maltene cijelo vrijeme place ili je tuzna. nece se ni sa kim igrati, ponekad nesto pomaze teti, ali nista drugo.
pokusavam objasniti da bi joj ljepse bilo da se tamo druzi s djecom, zabavlja, ali ne, nema sanse, ona meni tvrdi da ona bas hoce tamo plakati, sjediti na stolici i cekati da dodjem po nju. onda kad ja kazem da dobro, neka place ako zeli, e pa onda i opet to ne valja. zasto sam pak sad rekla da neka place.
onda je jedan dan bila tuzna i plakala zato sto joj se cinilo da se teta naljutila na nju kad je plakala. pitala sam tetu za to, nista od toga nije bilo, ona ju je drzala u krilu, pokusavala utjesiti, ali se Z. nije dala smesti u plakanju.
kad smo doma ona cijelo vrijeme ili tuzno cvili, pa ja stalno objasnjavam i objasnjavam o tom vrticu, pricam kako je meni bilo,pa o prijateljima u vrticu, ovome, onome, nista to ona ne prihvaca. a ako nije tuzna, onda je zivcana i napada J. ni krivog ni duznog, mlati nogama prema njemu... dakle cijeli mi dan prodje u objasnjavanju prednosti/ljepote vrtica ili micanju nje od Jana.
vec sam luda.
ne znam uopce kako da joj vrtic ucinim privlacnijim, kako da se ona smiri. ako spomenem da ce ondje steci prijatelje, ona kaze da nju nikakvi prijatelji ne zanimaju, da ih uopce ne zeli imati, ako spomenem da ce nauciti nove pjesmice, to je isto ne zanima, totalna negativisticka faza i ne znam uopce kako da doprem do nje i razveselim je.
oprostite na dugom postu, morala sam se pojadati jer sam psihicki uzasno umorna i vise ne znam kaj da napravim. ona je oduvijek bila mimozica, ali ovo sad je daleko vise od toga. zao mi je sto pati, a ne znam uopce kaj da napravim u vezi s tim.
otkako su Z&J krenuli u vrtic sa Z. se uopce vise ne moze komunicirati, dogovoriti. i unazad par mjeseci je bila dosta inatljiva, svadljiva, ali ovo sada je postalo nepodnosljivo.
na vrtic se jos nije priviknula jer je malo isla, pa puno ne, zbog bolesti, tako da jos nije zavrsila ta njena prilagodba. iako je prvi tjedan vrtica bio sjajan, igrala se s djecom, veselila, sad je totalna katastrofa. udje tuzno u sobu i onda maltene cijelo vrijeme place ili je tuzna. nece se ni sa kim igrati, ponekad nesto pomaze teti, ali nista drugo.
pokusavam objasniti da bi joj ljepse bilo da se tamo druzi s djecom, zabavlja, ali ne, nema sanse, ona meni tvrdi da ona bas hoce tamo plakati, sjediti na stolici i cekati da dodjem po nju. onda kad ja kazem da dobro, neka place ako zeli, e pa onda i opet to ne valja. zasto sam pak sad rekla da neka place.
onda je jedan dan bila tuzna i plakala zato sto joj se cinilo da se teta naljutila na nju kad je plakala. pitala sam tetu za to, nista od toga nije bilo, ona ju je drzala u krilu, pokusavala utjesiti, ali se Z. nije dala smesti u plakanju.
kad smo doma ona cijelo vrijeme ili tuzno cvili, pa ja stalno objasnjavam i objasnjavam o tom vrticu, pricam kako je meni bilo,pa o prijateljima u vrticu, ovome, onome, nista to ona ne prihvaca. a ako nije tuzna, onda je zivcana i napada J. ni krivog ni duznog, mlati nogama prema njemu... dakle cijeli mi dan prodje u objasnjavanju prednosti/ljepote vrtica ili micanju nje od Jana.
vec sam luda.
ne znam uopce kako da joj vrtic ucinim privlacnijim, kako da se ona smiri. ako spomenem da ce ondje steci prijatelje, ona kaze da nju nikakvi prijatelji ne zanimaju, da ih uopce ne zeli imati, ako spomenem da ce nauciti nove pjesmice, to je isto ne zanima, totalna negativisticka faza i ne znam uopce kako da doprem do nje i razveselim je.
oprostite na dugom postu, morala sam se pojadati jer sam psihicki uzasno umorna i vise ne znam kaj da napravim. ona je oduvijek bila mimozica, ali ovo sad je daleko vise od toga. zao mi je sto pati, a ne znam uopce kaj da napravim u vezi s tim.
26 lis 2007, 21:37
Ja je ne bi forsirala s pričom o tome kako joj je u vrtiću super i ovo i ono. A što bi napravila, e to ne znam jer još nemam dijete u tim godinama.
U svakom slučaju držim fige.
U svakom slučaju držim fige.
26 lis 2007, 23:00
Moj stariji je bio vrlo slican tvojoj princezi, prva godina je prosla skorom konstantno u suzama, jedino dobro i lijepo mu je bilo pomagati teti, i to teti koja nije bila njegova, nego je zenskica skuzila da to malom pomaze i dolazila po njega da joj pomogne gurati kolica s jelom, da joj pomogne objesiti ukrase po hodniku....
On doma nije htio pricati o vrticu, ja bih morala izvlaciti iz njega, ali sam brzo prestala, jer je stvaralo kontraefekt.
Jednog dana sam mu predlozila do odnese slikovnicu koju je tada jako voljeo u vrtic, pa da im teta procita prije spavanja, drugi dan je ponio neku kazetu s pjesmicama, pa onda vhs s nekim crticem. I malo po malo je pocelo opadati njegovo nezadovoljstvo, jer je valjda na taj nacim sam sebi dobio na vaznosti, svi su se veselili njegovim knjigicama i kazetama, poceli su i prvi dogovori i moljenja da donese to i to, i on je na taj nacin, polako poceo prihvacat "nemilosrdnu stvarnost" tj. ostanak u vrticu.
Da se razumije, on nikada nije postao odusevljen cinjenicom da ide u vrtic, ali to je poslije bilo verbalno prepucavanje, bez suza i urlanje....
Nemam ti savjet kaj bi trebalo uciniti, ali pricanje i uvjeravanje o vrticu u popodnevnim satima, mislim da nije neko rjesenje, jer joj se onda 24h svodi na nesto sto njoj trenutno nije drago, probaj popodneva iskreirati drugacije, s necim cemu se ona veseli, posjeti nekom prijatelju ili on vama, setnja po kisi u gumenjacima i kabanici do poda
, mozda citanje neke nove knjigice ili speci zdjelu kocica i svi skup sjednite pred neki dobar stari, smjesni crtic i valjajte se od smjeha....
Svi mi smo drugaciji, a takoder i nasi klinci, uspjet ce i ona tamo uzivati samo joj treba vremena ( i dobra teta koja ce imati razumjevanja i volje joj u tome pomoci), a neki ce nakon par dana prihvatiti vrtic i to okruzenje pod nekaj naj... (takav je moj mladi)
:juhu
On doma nije htio pricati o vrticu, ja bih morala izvlaciti iz njega, ali sam brzo prestala, jer je stvaralo kontraefekt.
Jednog dana sam mu predlozila do odnese slikovnicu koju je tada jako voljeo u vrtic, pa da im teta procita prije spavanja, drugi dan je ponio neku kazetu s pjesmicama, pa onda vhs s nekim crticem. I malo po malo je pocelo opadati njegovo nezadovoljstvo, jer je valjda na taj nacim sam sebi dobio na vaznosti, svi su se veselili njegovim knjigicama i kazetama, poceli su i prvi dogovori i moljenja da donese to i to, i on je na taj nacin, polako poceo prihvacat "nemilosrdnu stvarnost" tj. ostanak u vrticu.
Da se razumije, on nikada nije postao odusevljen cinjenicom da ide u vrtic, ali to je poslije bilo verbalno prepucavanje, bez suza i urlanje....
Nemam ti savjet kaj bi trebalo uciniti, ali pricanje i uvjeravanje o vrticu u popodnevnim satima, mislim da nije neko rjesenje, jer joj se onda 24h svodi na nesto sto njoj trenutno nije drago, probaj popodneva iskreirati drugacije, s necim cemu se ona veseli, posjeti nekom prijatelju ili on vama, setnja po kisi u gumenjacima i kabanici do poda
, mozda citanje neke nove knjigice ili speci zdjelu kocica i svi skup sjednite pred neki dobar stari, smjesni crtic i valjajte se od smjeha....
Svi mi smo drugaciji, a takoder i nasi klinci, uspjet ce i ona tamo uzivati samo joj treba vremena ( i dobra teta koja ce imati razumjevanja i volje joj u tome pomoci), a neki ce nakon par dana prihvatiti vrtic i to okruzenje pod nekaj naj... (takav je moj mladi)
:juhu
27 lis 2007, 00:20
pokusavam objasniti da bi joj ljepse bilo da se tamo druzi s djecom, zabavlja, ali ne, nema sanse, ona meni tvrdi da ona bas hoce tamo plakati, sjediti na stolici i cekati da dodjem po nju. onda kad ja kazem da dobro, neka place ako zeli, e pa onda i opet to ne valja.
to meni liam radi (a nema nikakve veze s vrticem, dijete je doma). kaze mi da je tuzan, ja pitam zasto, on veli da ne zna i onda tak, mic po mic dodjemo do toga da on bas zeli biti tuzan.
onda ja kenjam po tome kak je meni draze biti sretna i skaaakati 
i igrati se i smijati i bla bla. glupiram se i nasmijavam ga.
nema bas nekog (trajnijeg) ucinka. kratkorocnog da.
ona je vec "jako velika". cijeli zivot je s tobom doma. sramezljiva je, povucena, fali joj samopouzdanja. nemam neko rjesenje, daleko od toga, ali imam par prijedloga sto bih ja pokusala.
1. objasnis kako vrijeme brze prolazi dok se zabavljas i lijepo ti je. kad si tuzan i places - ide spoooooro. prek vikenda das primjer: (pa makar lagala) kad vam je super velis joj kako je proslo toliko i toliko vremena, a kad se rastuzi (tu je taj faktor "makar lagala") velis da je proslo puno manje. pa ako ne zeli biti tamo, nek se barem pravi da joj je lijepo, nek se prikljuci drugoj djeci i ti ces brze doci po nju.
2. (ako se to smije) dala bih joj da si nosi neku dragu igracku od doma i rekla nek se s tim igra, kao da je doma. mozda ce se tako bar malo bolje osjecati.
3. vidi jel ima jos koje povuceno dijete tamo. ako nema, pitaj tetu jel ima netko s kim je z. iole kontaktirala, tko joj se dopao. a ako ima, ja bih se probala dogovoriti s nekim iz vrtica da se nadjete negdje da se zita ii to drugo dijete igraju (pozvala ih doma mozda) - da se malo zblizi s nekim pa ce joj odmah biti draze ici tamo - da vidi to dijete. mozda bih cak pokusala izorganizirati nesto extra cemu ce s z. veseliti, a da ukljucuje i to drugo dijete. kuzis kaj hocu reci - da idete nekamo/radite nesto posebno s drustvu tog djeteta, da dijele neko super iskustvo.
i sretno
valjda ce i to brzo proci
27 lis 2007, 14:02
joj buhtlica, ne bih ti bila u kozi
meni su te “vrticke stojbe“ stalno na pameti: jel sve ok s njima tam, sto ako... ma mozda se nekad i previse brinem
no, razmisljala sam kaj bi ja napravila da sam ti., i tak mi se nekak cini da je dobra ideja da povremeno odnese u vrtic nesto svoje, neku svoju dragu igracku, tak da joj doma-vrtic ne budu dva totalno odvojena prostora. a vec su cure to i predlozile.
ja to napravim barem jednom tjedno sa svojom curkom-odnesemo na igranje neku njenu zgodnu igracku (uvijek didakticku; zadnji put jednu jutiju sa otvorima u koju se ubacuju razni oblici, i teta mi poslije rekla kak su se svi super s tim igrali). nedavno sam im ja napravila jednu slagalicu; slicno ko puzzle, ali je jednostavnije jer se slike slazu u lanac, slicno kao domino (radi se o klincima cca 2god). razmisljam si kak bum slijedeci put napravila puzzle, samo moram naci neku zgodnu sliku. sve to kaj napravim, ostavim im u vrticu.
redovito nosimo slikovnice koje M jako voli pa to tam citaju.
i drugo, mozda je bolje sve to malko ignorirati, a ne stalno o tome pricati. ja sam recimo zabranila da se kod nas doma stalno prica o malom bratu, i da se forsiraju igre s bebama di se bebe premataju, jer mislim da joj je pun kufer kaj to mora stalno gledati u zivo . tek bu tak postala ljubomorna, tak si ja nekak mislim.
ak si sigurna da nema nikakav drugi problem s vrticem koji bi kod Z mogao izazvati takvo ponasanje i raspolozenje, probaj s tom taktikom.
meni su te “vrticke stojbe“ stalno na pameti: jel sve ok s njima tam, sto ako... ma mozda se nekad i previse brinem
no, razmisljala sam kaj bi ja napravila da sam ti., i tak mi se nekak cini da je dobra ideja da povremeno odnese u vrtic nesto svoje, neku svoju dragu igracku, tak da joj doma-vrtic ne budu dva totalno odvojena prostora. a vec su cure to i predlozile.
ja to napravim barem jednom tjedno sa svojom curkom-odnesemo na igranje neku njenu zgodnu igracku (uvijek didakticku; zadnji put jednu jutiju sa otvorima u koju se ubacuju razni oblici, i teta mi poslije rekla kak su se svi super s tim igrali). nedavno sam im ja napravila jednu slagalicu; slicno ko puzzle, ali je jednostavnije jer se slike slazu u lanac, slicno kao domino (radi se o klincima cca 2god). razmisljam si kak bum slijedeci put napravila puzzle, samo moram naci neku zgodnu sliku. sve to kaj napravim, ostavim im u vrticu.
redovito nosimo slikovnice koje M jako voli pa to tam citaju.
i drugo, mozda je bolje sve to malko ignorirati, a ne stalno o tome pricati. ja sam recimo zabranila da se kod nas doma stalno prica o malom bratu, i da se forsiraju igre s bebama di se bebe premataju, jer mislim da joj je pun kufer kaj to mora stalno gledati u zivo
. tek bu tak postala ljubomorna, tak si ja nekak mislim.
ak si sigurna da nema nikakav drugi problem s vrticem koji bi kod Z mogao izazvati takvo ponasanje i raspolozenje, probaj s tom taktikom.
27 lis 2007, 16:03
Možda da doista na kraće vrijeme prestaneš sa pričama o vrtiću možda to proizvodi kontraefekt i slažem se da probate pozvati nekoga doma.
re
27 lis 2007, 18:55
hvala svima! 
mislila sam da je dobro poticati razgovor o onome kaj je muci, a to je ocito sada taj vrtic, ali ispada da je i razgovor dvosjekli mac. sad ispada da ipak ponekad nije dobro razgovarati. :conf a mislila sam da je ok da pricamo, pa da mozda nadjemo rjesenje, nekako joj priblizim taj vrtic i sve u vezi s njim. ali stvarno je mozda bolje da ne pricamo, da ne bude stalno u tom filmu. stvarno sam ispala nemajka tim brbljetanjem o vrticu i o tome kaj nju muci, skroz sam fulala.
probat cemo s nekom knjigom,igrackama... a probat cemo i nekoga pozvati doma, no sada nju tamo nitko ne zanima, veli da su joj dosta prijatelji koje ima (ne iz vrtica) i da joj prijatelji iz vrtica ne trebaju.
hvala na savjetima jos jednom. probat cemo, nadam se da ce bar nesto upaliti.
da jos odgovorim na par stvari
mislim da je njoj jedini problem s tim vrticem kaj tamo nisam ja. ona bi se vjerojatno super igrala i zabavljala da ja tamo cubim pred vratima, pa da me ona moze skicnuti tu i tamo.
sto se tice brzeg prolaska vremena kad se zabavljas, odnosno sporijeg kad si tuzan ili nekaj cekas, probala sam joj to objasniti, ali bas nisam sigurna da je to imalo nekog efekta, mislim da joj je to malo preapstraktno, nije joj bas sjelo, jer kaze ona da ja uvijek dolazim u isto vrijeme, pa kak onda sad vrijeme brze prodje, a ako je tuzna onda sporije.
mislila sam da je dobro poticati razgovor o onome kaj je muci, a to je ocito sada taj vrtic, ali ispada da je i razgovor dvosjekli mac. sad ispada da ipak ponekad nije dobro razgovarati. :conf a mislila sam da je ok da pricamo, pa da mozda nadjemo rjesenje, nekako joj priblizim taj vrtic i sve u vezi s njim. ali stvarno je mozda bolje da ne pricamo, da ne bude stalno u tom filmu. stvarno sam ispala nemajka tim brbljetanjem o vrticu i o tome kaj nju muci, skroz sam fulala.
probat cemo s nekom knjigom,igrackama... a probat cemo i nekoga pozvati doma, no sada nju tamo nitko ne zanima, veli da su joj dosta prijatelji koje ima (ne iz vrtica) i da joj prijatelji iz vrtica ne trebaju.
hvala na savjetima jos jednom. probat cemo, nadam se da ce bar nesto upaliti.
da jos odgovorim na par stvari
mislim da je njoj jedini problem s tim vrticem kaj tamo nisam ja. ona bi se vjerojatno super igrala i zabavljala da ja tamo cubim pred vratima, pa da me ona moze skicnuti tu i tamo.
sto se tice brzeg prolaska vremena kad se zabavljas, odnosno sporijeg kad si tuzan ili nekaj cekas, probala sam joj to objasniti, ali bas nisam sigurna da je to imalo nekog efekta, mislim da joj je to malo preapstraktno, nije joj bas sjelo, jer kaze ona da ja uvijek dolazim u isto vrijeme, pa kak onda sad vrijeme brze prodje, a ako je tuzna onda sporije.
27 lis 2007, 20:23
Ja sam se postavila skroz drugacije. Vrtic nije nesto super i divno vec je to njihov posao. A na posao se mora ici. I funkcionira jer znaju da tuzni ili sretni moraju ici pa onda bolje sretni. Naravno da velicamo sve "pozitivne" strane vrtica, ali vise ono to je bas lijepo ali nikad to nije razlog da se ide. I obrnuto, razgovaramo (ako ide) o losim stranama i kako ih rijesiti, ali nikad s aspekta kao da bi to bio razlog da se ne ide. Ne, dapace, tek tada se mor ici "da se rijesi problem".
Jer po mome misljenju ako im pricamo da je vrtic super,a njima je recimo grozno iz bilo kojeg njima vaznog razloga, smatram da im se na taj nacin tek stvara konfuzija u glavi.
Jer po mome misljenju ako im pricamo da je vrtic super,a njima je recimo grozno iz bilo kojeg njima vaznog razloga, smatram da im se na taj nacin tek stvara konfuzija u glavi.
28 lis 2007, 12:09
Ja sam se postavila skroz drugacije. Vrtic nije nesto super i divno vec je to njihov posao. A na posao se mora ici.
Ovako i ja! Jer kaj da im objasnjavam da je vrtic super ako ga oni tako ne dozivljavaju!
Fran sada napokon uziva u vrticu, tamo se osjeca kao doma.
Naglasavam TEK sada, sa punih 5 i pol godina (ovo mu je 3. vrticka godina) on je napokon prihvatio totalno vrtic. Istina protekle 2 godine je zbog bolesti bio vise doma nego u vrticu a tek od kada smo ga prebacili u drugi vrtic, stvari su krenule na bolje: zdraviji je, automatski do znaci da redovitije ide u vrtic a to opet znaci da bolje ulazi u vrticku kolotecinu. Naravno tu su i super tete, kvalitetna mala grupa sa malo djece. Tako da se sve poklopilo. Al da nije bilo lako ni nama-fakat nije. Od njegovih povracanja zbog stersa
do tuge pregoleme koju je nazalost nosio u sebi a nije otvoreno pricao o njoj-sto je po meni jos gore!
Nika je ove jeseni krenula u vrtic, i njoj sam objasnila da joj je to posao, no ona cesto zna cviliti zbog vrtica. Prvo je cvilila (zapravo bas plakala) da ne zeli ici u vrtic, onda kada je skuzila da mora, plakanje je preraslo u cviljenje da ne zeli ručati tamo (a uredno sve pojede za ručak
) a sada kada je i to prihvatila cvili da se ne zeli tamo odmarati i to je jedino sto jos moramo provesti. Naime sada ide doma iza rucka. No ona sudjeluje u svim vrtickim aktivnostima a i igra se sa drugim curicama (cak ima i decka koji joj se svidja ) tako da joj samim time vrijeme tamo brze prodje.
Naime,za razliku od ZIte ona je ipak mladja 2 godine pa joj se paznja moze lakse odvratiti od njene"tuge pregoleme", no s druge strane puno manje kuzi pojam vremena pa joj je taj boravak u vrticu puno apstraktniji nego da je starija.
Cuj, tvoja curka je ipak vec punih 5 godina, i utoliko joj je s jedne strane teze naviknuti se na vrtic no ipak s druge strane ipak je lakse jer puno vise razumije i zna reci sto joj se ne svidja a sto bi htjela, pa je lakse s njom razgovarati! Isto tako, mislim ada bi njena adaptacija ipak trebala biti kraca nego da je kao mladja krenula u vrtic. Evo moj Fran je krenuo sa 3 i pol i kao sto sam napisala, tek sada-nakon pune 2 god je prihvatio vrtic! A Nika je jos debelo u fazi adaptacije.
U svakom slucaju, samo hrabro dalje i nemojte odustati-bolje da to prolazite sada nego u 1. razredu! (kao ja kada sam bila mala
)
28 lis 2007, 20:26
buhtlice nama je prilagodba na vrtic trajala vise od godinu dana i sad je tek super 
29 lis 2007, 09:50
A moja ide već pune tri godine i još se nije navikla i ne voli ići Ja sam išla od jaslica i nikad nisam voljela vrtić...sve to ovisi o djetetu.
Ja sam išla od jaslica i nikad nisam voljela vrtić...sve to ovisi o djetetu.
29 lis 2007, 10:02
L. se jako teško privikao na vratič i tek sada mu je ok.
Ipak, njega su gnjavila starija djeca, rugala se i tukla ga kad bi se skupili u grupu...a on nam je to tek nedavno sve rekao iako smo pričali i pričali.
Sad uživa u vrtiću, ima napokon ekipu, i to nakon godinu dana.
Ipak, njega su gnjavila starija djeca, rugala se i tukla ga kad bi se skupili u grupu...a on nam je to tek nedavno sve rekao iako smo pričali i pričali.
Sad uživa u vrtiću, ima napokon ekipu, i to nakon godinu dana.
re
29 lis 2007, 10:18
evo danas opet tuga pregolema.
nije da vristi, otima se, duri... nego je bas beskrajno tuzna kaj mora ostati tamo.
i sad je to catch 22. nije se tamo ni sa kim sprijateljila pa da bi se mozda veselila igri s tim djetetom, a ne moze se ni sprijateljiti ako prakticki cijelo vrijeme sjedi na stolici i place i odbija igru.
nije da vristi, otima se, duri... nego je bas beskrajno tuzna kaj mora ostati tamo.
i sad je to catch 22. nije se tamo ni sa kim sprijateljila pa da bi se mozda veselila igri s tim djetetom, a ne moze se ni sprijateljiti ako prakticki cijelo vrijeme sjedi na stolici i place i odbija igru.
29 lis 2007, 10:35
Znam da je teško, ali jednostavno morate izdržati jer kako druge cure kažu neke adaptacije jako,jako dugo traju. Nama je trebalo 6 mjeseci.
29 lis 2007, 11:45
od mame jednog prošle sezone jako tugaljivog vrttićanca (koji je govorio kako tamo sjedi i plače u hodniku ) - ove sezone smo bolje, imaš pm 