kultura darivanja i primanja darova

[podocnjaci forever]

Bliži se jarčićev rođendan.
On želi samo Gormite (i to samo Gospodara voda i vulkana, ali samo one kojio mijenjaju boju u vodi ) i dinosaura Triceratopsa.
Točka.
Ne želi ni čuti za išta drugo.
Kaže: "Napiši im (djeci), mama, što da im kupe." (podsvjesno zna kako su ameri opraktičili sve sfere života koje su mogli )

Fora je u tome što on oduvijek prilično točno zna što želi, ima presnažnu volju, fanatično je svojeglav i uporan. To je često jako zahvalno, nije rastresen i mnogi se problemi lako riješe.

Ovdje mi to stvara problem.
Sestričnama i bratićima lako možemo reći "de, kupite mu gormite", i priča gotova.
No, dolazi mu i 6-oro djece iz vrtića čije roditelje ne poznam.
Kako da im kažem šđto da mu kupe?

U biti, ubija me taj svijet u kojem je djeci postalo ama skoro sve dostupno, u kojem nema faktora iznenađenja, u kojem djeca smatraju sa su bogom dani anđelčići koji su tu da primaju darove i u kojem, to je smiješno više i reći, nema nimalo skromnosti.

Oduvijek mu objašnjavam da, iako nas neki poklon možda i nije razveselio on je važan jer pokazuje kako nas je onaj tko nas daruje htio obradovati i pokazati da mu je stalo do nas.
I moramo mu se zahvaliti.

U praksi to ispadne tako da on ili odšuti kada dobije ono što muj se ne sviđa ili to ignorira (to je bolji scenarij), u goroj varijanti protestira "ali, ja to nisam htio."
U biti, ne mogu reći da je ikada imao baš neki ispad kšto se tiče nezadovoljstva darovima, ipak on to ostavi za naša 4 zida, ali ja se ne mogu pomiriti s takvim načinom razmišljanja ne samo u njega, nego i u mnoge ostale djec e.

Jedna moja nećakinja doslovno pravi scene ako ne dobije glupu winxicu za rođendan. Mislim, da joj dođe 15-oro djece, svi bo joj treb ali kupiti winxicu. Ja prva joj to ne kupujme i niti jedoj nećakinji nisam nikada htjela iz principa kuptii nit barbiku, nit bratz nit winx.
Odnosno, kupim joj ili napravim nešto kompromisno (npr. napravila sam joj torbicu za papuče u školi s likom Bloom), ali ne, to nije to.

Par prijatelja i poznanika kupuju darove svojoj djeci umjesto baka/djedova/kumova/prijatelja koji su katkad znali zglajsati u izboru darova. To je, u stvari, nekakv prešutan dogovor među njima - kasnije im ovi daju novac i svi su zadovoljni.
Ne mogu to svariti, nikako.

Ali, navesti dijete da to skuži, uvidi čini mi se nemogućom misijom.

Ako ću krenuti od sebe, ne sjećam se da sam ikada pokazivala nekakvu oduševljenost pri primanju one šiiiroke palete poklona prije tih 30-ak godina , ali interes za to jesam. A to da bih protestirala, ili bilo tko u ono vrijeme, stvarno se ne sjećam.

Kako vi u svemu tome?
Imate kakvu mudru rečenicu?
Naganjam li vjetrenjače?

[corazon]

Kako da im kažem šđto da mu kupe?

zar zaista misliš da bi im trebala reći što da mu kupe?!

moram priznati da nisam čula za takve želje djece
zar ga ništa drugo nebi razveselilo?
moje na rođendanima ni ne gledaju poklone, važno im je samo da se slavi

[eli]

i mojoj su pokloni na rođendanu u drugom planu.
no prije rođendana se postavlja na način da naručuje, ali zna kome smije (nama i bližoj rodbini).

i ja bi rado da mi dijete nije izbirljivo, bez obzira na širinu stvari koje bi htjela imati. mislim da je takvo razmišljanje mnoge današnje djece rezultat toga što imaju previše igračka.

[babalu]

Pf,ne znam koliko je dobra ideja o narucivanju poklona nepoznatim roditeljima

moj savjet ti je da se dogovorite ili da mu kazes da ce poklone otvarati nakon rodjendana ,tu ces izbjeci neugodnost gostma ako tvoj sin bude komentirao da mu se nesto ne svidja ili to nije zelio.

a ako poslije i bude takvih reakcija i nezadovoljstva onda mu reci da sljedece godine nece imati proslavu sa vrtickim prijateljima jer se lijepo ne ponasa i tocka.
tak bi ja i jesam jer je Vila isto znala frktati nosom pa se vrlo brzo skulirala i naucila kaj je u redu
narucivati moze samo roditeljima i rodbini,nigdje vise!

[Beppa Joseph]

Mislim da kad krene rođendansko uzbuđenje pokloni padnu u drugi plan. Bila sam animator na rođendanima pa znam da je opća ludnica tih prvih sat vremena.

Tako je bilo i kod klinaca u obitelji. Nisam za otvaranje poklona kasnije. Pristojno je otvoriti poklon i zahvaliti se, tako nalaže bonton, a i svako dijete želi čuti zahvalu za ono oko čega su se kod kuće potrudili.

Što se naručivanja poklona tiče, čini mi se zgodnim samo u obitelji i među dobrim prijateljima (odraslim). U suprotnom prisiljavamo druge roditelje na trošak koji si možda ne mogu priuštiti, a djeca su toga sve više svjesna.

[Plusic]

ja sam za dj. rodjendan napravila pozivnice preko maila i stavila link na liste poklona (napravila album na photobucketu) - za one koji neznaju sta bi, i to iz razloga sto smo imali dosta prijatelja bez djece (koji nisu imali ideje sto bi kupili) i dosta onih cijoj smo djeci mi do sada kupovali skupe poklone (jednostavno zato jer smo si to mogli priustiti i nismo nikada razmisljali o tome na nacin na koji razmisljamo danas, nego bi usli u TL i gledali sto bi mi htjeli imati, to su obicno bili pokloni od 300-400kn).
tu sam stavila poklone od 50 do 100kn.
tako smo izbjegli dobivanje skupih poklona, a prijatelji su nam bili zahvalni jer smo im olaksali.
Naravno, oni koji imaju djecu otprilike znaju i sto je u djiru i njihovi pokloni su mi bili iznenadjenje i jako jako jako su me veselili.

Da mi netko od frendova posalje isto tako, ne bi se ni najmanje uvrijedila niti naljutila.

[TanjaMT]

uvijek pitam roditelje djeteta cemu bi se dijete veselilo, tj. da li ima nesto sto skuplja (tipican primjer su lego i playmobil igracke, gdje mozes nadokupljivati setove za odredjenu temu). ili pitam da li je dijete vise citalacki ili kreativni tip, da li vise voli autice ili kockice. jednako tako roditelji pitaju mene kad moje dijete zove na rodjendan. to je najprakticniji i najbezbolniji nacin za sve - i vuka i koze , a odredjeni faktor iznenadjenja uvijek ostaje.

djeca se poklonima vesele, bez obzira, ja se trudim svojima objasniti da je prvi i najveci poklon to sto imas prijatelja kojeg mozes pozvati i koji ce ti rado doci na rodjendan. onda da te taj prijatelj zeli razveseliti s nekom sitnicom, nekom uspije vise, nekom manje, ali svi su darovi doneseni sa jednakom namjerom. i otvoriti poklon pred onim koji ga je donio, je znak da cijenis njegov trud i dar.

[Luantaro]

mislim da bi mu svakako trebalo objasniti da se pokloni ne mogu od svih naručivati i da razmisli jesu li mu važniji prijatelji ili pokloni

i ja bih mu svakako vrlo plastično objasnila da bi mu se moglo desiti da zbog loše reakcije na poklone izgubi prijatelje i nek razmisli o tome....

važno je biti pristojan pa čak i ako mu se ne sviđa poklon treba se zahvaliti jer je darivatelj uložio vrijeme, ljubav, volju i novac u njegov poklon i zaslužio je barem pristojnost


znam da zvuči grubo, ali ne znam kak da to sad napišem da vidiš da ne mislim grubo, a ne vidiš mi facu da po izrazu lica skužiš kaj hoću reći

[podocnjaci forever]

...s ovim kako da im kažem što da im kupe krivo sam se izrazila, odn. krvio je shvaćeno, odn. bijaše to retoričko pitanje
Htjedoh reći "ma kako mogu nepoznatim ljudima reći što da mu kupe!"

Da, naručivanje samo u bliskom krugu ljudi.
Ali, kad bih dala ljudima do znanja na neki način, mislim da bi vuk zaista ostao sit i koza cijela.
I meni je zaista x puta bilo lakše kada bi mi netko dao neki hint za poklon.

Dobro ste to vi, plusic, riješili.
Ali, u nas će ipak biti manji krug ljudi i bilo bi mi malo pretenciozno to rješavati preko neta.

babalu, ovo za otvaranje poklona kasnije mi zvuči dobro, ali znam da bi on bio preradoznao i želio bi odmah vidjeti.
A ja želim da se za poklon i zahvali, kao što beppa reče.

On uživa u slavlju, daleko od toga.
Ali nema šanse da bi to sve prošlo, a da on ne vidi što je dobio (nije važno od koga, nego je li dobio ono što je želio).
Rečenica od prije par dana: "A sjećaš se, mama, ono kad sam dobio ono što sam htio za rođendan, onog Roaryja."
Ja sam ostala paf. Jer, od svih živih i neživih prigoda on pamti tog nesretnog Roaryja. Kojeg je tada, sjećam se, zaista bio jako želio.

Već duže vrijeme (možda zadnjih godinu dana) on je svjestan da se u dječjem svijetu poklanja, a on jako dobro zna što želi i što mu se sviđa.
I ne samo to. Općenito ga privlače teme kao što je plaća, zarađivanje (ma kažem ja, Jarac ), možemo li mm i ja raditi više da zaradimo više novaca te koje će njegovo zanimanje jednog dana biti da bi si mogao kupiti ono što želi.

Ne znam, ovo za djecu iste dobi koja su u istom điru-nije uvijek tako.
Jer, njih će na rođošu biti 7 dječaka posve iste dobi (sve petogodišnjaci.)
Ali razlikuju se kao nebo i zemlja.

Jednome od njih tata prži crtiće od valjda njegove 2. godine i nema što to dijete nije već pogledalo. Sve junake, i crtićke i knjiške i filmske je prožvakao dobrano prije nego moj J. i znam da je dijete uvijek slijegalo ramenima, ma što mu kupili.
Drugi dječak je, opet, bebast.
Treći je već sam u igricama, četvrti u slovima i čitzanju i pisanju.
Ne bi se reklo, ali u tih godinu dana njihovi interesi su širokog dijapazona.

Ne znam, kad sam po glavi pretresem svu djecu koju znam, pada mi na pamet samo jedno, jedino dijete koje je baš uvijek zadovoljno onim što dobije. I među curicama i dečkima.

[Stefanova_mama]

Pricaj sa njim i pripremi ga da sigurno nece od svih dobiti ocekivani poklon. Reci da je nepristojno od onih koji daruju traziti nesto odredjeno i da od njega ocekujes da se svakom uljudno zahvali, bez obzira sta mu daruju. I to ponavljaj zilion puta.

[LTL]

mi uskoro slavimo rođendane,l je odnio pozivnice do prijatelja i kad sam došla po njega,veli mama od njegovog prijatelja,da su ga pitali što da mu kupe,rekao je,čujte sad ovo NIŠTA;IMAM JA DOMA SVEGA! nisam mogla vjerovati,jer sam se pripremila da im je izrecitirao sve igračke na kotaćima kao što doma radi!
baš sam ponosna bila na njega!

ja sam se znala savjetovati s mamama što da kupim njihovoj djeci,a isto su i mene pitali što mi treba,to mi je ok!

[podocnjaci forever]

Evo, pisale smo nas tri u isto vrijeme.

tanja, i ti i ja deremo po vuku i kozi i općenito, mislim da govorimo isto.
Pa da, treba samo znati kulturu - kao što i navedoh u naslovu. Komunicirati s ljudima.

Mislim da će nas većina roditelja morati nazvati ranije da se raspitaju za adresu jer živimo u novoj ulici u novom naselju, pa možda nešto probam natuknuti.
A onda to ubuduće primjenjivati kada mi budemo išli na rođendane.

Recimo, bili smo pred Božić na rođendanu j-ovog najboljeg prijatelja.
I pošto nisam znala što ću, kupim Lego. Kao, ne mogu s tim pogriješiti.
Pitam svog sina "što misliš, hoće li se to S-u svidjeti?"
On mrtav-hladan: "Neće!"

I zaista. Nije. Dječak me gledao prilično upitno.

Luantaro, Stefanova mama, pa da, i objašnjavam, stalno i stalno iznova, nema mi druge.
Jedino, ne mogu mu reći da bi mogao izgubiti prijatelje (ili bilo kakvu drugu rečenicu na tom tragu) jer bi to u njegovoj percepciji dalo dodatnu dimenziju važnosti poklona kao sredstva za sklapanje prijateljstava.

[Krumpirić]

naručivati preko neta i pozivnicama od ljudi što da kupe djetetu mi uopće mi nije lijepo, nhf Plusić, jednostavno je to novitet na kojeg se ja ovako primitivna ne mogu naviknut...
dragi ljudi me pitaju što da kupe-ja im kažem, ali i to s knedlom u grlu. Sretna sam kad me pitaju "ima li i voli li M štajaznam neku društvenu igru?", onda kažem jasno da il ne...
sve ostalo mi nije ugodno, ne mogu se primirit s time da smo na tako nešto došli.
Ni kad mene neko pita šta da mene kupi, ne mogu kroz zube procijedit narudjbu-čak ni od mm-a

Moje se dijete zna poveselit nečem što me šokira totalno, pa ni ja-njegova mater vlastita koja se nije zadnjih 10mj odvojila 20minuta od njega (do nekidan ) -nebi mogla nabrojat 5 igračka koje bi ga oduševile. Tj. mogla bi, al onda bi dobio šestu i umro od sreće

Ja bi rekla djetetu samo da je okej da mu se nešto ne sviđa, al bi ga učila pristojno zahvaliti i spremit poklon sa strane-malo fuj kurtoazije nije na odmet-trebat će u životu
Marin je nekidan rekao da mu se ne sviđaju nove papuče jer su iste ko stare (dobre bile, šta ću tražit drugačije ) pa sam mu održala govor o parama i stvarima. Naravno da nije upalilo, al ja ću pokušavat i dalje

[babalu]

A ja želim da se za poklon i zahvali

i Vila zahvali na poklonu kada ga primi to se podrazumjeva

[podocnjaci forever]

I meni je to sve apsolutno novo, to s naručivanjem poklona.
Tim više što smo mm i ja od svih nas rodbine, prijatleja i ostalih s najmlađom djecom.
I dugo mi je trebalo ući u taj sistem.
Ali zaista katkad dobro dođe.

A ni kurtoazije u minimalnim količinama zaista nije na odmet.

Za sebe ne da mi nije ugodno naručivati nego ne želim iz principa.
Nit prjateljima, a naročito mm.
Oni to moraju znati.
(Iako često ne znaju.)

[podocnjaci forever]

..eh, ali ovaj moj se ne zahvali.

No, ako ćemo po dječji, njegova radost oko poklona jest svojevrsna zahvala.
Je li previše i preodraslo zahtijevati da kaže to kurtoazno Hvala?.

Ostavljam misli na krčkanju i idem (ne)spavati.

[babalu]

i mojoj je to tesko islo dok je bila manja ali zato sam ja stajala pored i podsjetila je sa "kako se kaze?"
pa bi ona lijepo rekla"hvala" ja preuzela poklon a ona odjurila dalje
naucit ce ,nemoj razbijati glavu

[patkica]

Moji obično pred rođendan pile po nečemu što žele. Ja sam u dogovorima oko toga uvijek neutralna i nemaju srećom još uvijek svijest o tome da se može naručit od frendova. A roditelji najčešće pitaju šta bi kupili... ja im kažem nekoliko varijanti (tipa - nešto od Gormita, ili nešto Ben Tena, ili aj knjigu, slikovnicu...) pa nek se u tome snadju. Dobrim frendovima kažem di i šta točno da kupe, to mi nije bed - jer znam da će dobiti nešto čemu će se ful razveseliti, a ne zna da sam ja pripomogla odabiru. Tako mi je lakše i kad sama kupujem nekom poklon.

Što se tih nepoznatih roditelja tiče - ako te pitaju - reci im gormite, ak te ne pitaju, nemoj ništa komentirati. naučit će s vremenom i on da nije sve stvar narudjbe.

[lastavica]

nisam do sada imala takav problem što ne znači da neću imati
moja se veselila poklonima dobivenim od djece iz vrtića i nismo ih naručivali. tu i tamo netko bi priupitao što voli no to je bilo sporadično. jednom je čak dobila i smoki, eto poklon i za mamu . jedino što bi mi tokom godine znala reći to mi je rekla ta i ta kupiti za rođendan.
što se tiče prijatelja, rodbine, znaju me pitati pa nabacim neke ideje. a ove godine sam napokon uzela stvar u svoje ruke i za Božić kupila poklon umjesto dede. bojala sam se da me opet ne dočeka plišani medvjed veći od L. . prošlogodišnji se nije ni maknuo iz njihove kuće jer bi nam zauzeo posljednje slobodne centimetre.

[mama141705]

moje curke i ja smo vec razvile sistem u tome jer nas tri imamo 8 djece pa onda uvjek treba izmisljati poklone.uvjek jedna drugu pitamo sto kojoj treba od robice i slicno a za igracku isto tako.da sad ne duljim za p.rodjendan sam kupila majicu na ben 10 i iste takve puzzle jer ih mali obozava dok njegov stariji brat vise voli robote pa sam kupila nekog koji se pretvara u auto i majicu jer ce najesen u skolu pa da ima.a od druge prije sinovima sam kupila u tl.majice i igracke jer je bilo ljetno snizenje ali sam odmah pitala koji joj broj pase za nagodinu .a moji su redom dobivali ovako a. je dobio od i.pidzamu i gormite male i album i cips sve gormiti.od s. je dobio skolski pribor majicu i neki vatrogasni kamion jer ce on biti vatrogasac a marijana je dobilöa suknjice i majice haljinice uz neke barbike i sl.torbice ...a kiki obozava svaku igracku pa njemu nije tesko izabrati i uz to neki komad robice.uz napomenu sda bi moj najstariji dusu prodao vragu za dobar bager ali onaj sto mu zlica ide u unutra a ne prema van pa ako netko zna di ima neki dobar nek mi javi jer uskoro ce 3 mjesec....obavezn se moraju zahvaliti a darovi se otvaraju odmah jer ne mogu izdrzati.ako me netko upita sto vole kazem puzlle jer to nije skupo a oni svi vole tako da ih imamo dosta i dvd-e uvjek prolaze .a mi smo se one koje smo svaki dan skupa dogovorile da nam je bolji komad robe jer djeca i ovako iamju milijun igracaka a svaka kupi jos neku igrackicu.sretna mama sretno dijete.i da napomenem nisu to neki skupi pokloni do 150 kn.maksimum

[mamainana]

samo mala napomena
oko ovog s robom
sin je s 5 godina izjavio da neće baku pozvati na rođendan jer mu nikad ne donese poklon
uvijek mu je kupovala komad robe kojoj bi se on primjereno obradovao, ali nije bilo igračke
i sad je to jedini unuka za kojeg baka mjesecima unaprijed priprema najbolje iznenađenje

ako me tko pita kažem što klinci vole
bojice i papir za crtanje uvijek prolaze
rijetko im se nešto baš ne sviđa (ne mogu se sjetiti da su ikad dobili nešto što poslije nisu ni pogledali ), a ako su i oduševljeni ne pokažu to na rođendanu jer imaju previše posla oko zabave, tek poslije razgledavaju i uživaju u svom blagu

i nikad im nije bitno da netko donese poklon dosta je i čokolada i to je njima zakon
stvarno uživaju u svojim prijateljima tako da možda tu imam velike sreće

[mamuška]

ajmeeeeeeeee..tek sad vidim koliko sam ja ustvari primitivna
kod nas su pokloni u 50-om planu-ja svima zabranjujem kupovanje poklona...uvijek kažemo:kupi čokoladu!
-reći nekome kupi to i to mi je najveća glupost na svijetu-pogotovo ljudima koje ne poznaješ...od školskih/vrtićkih prijatelja ne očekujemo ništa samo da dođu i da se provesele s nama
-objasniti djetetu čemu služe pokloni i kako ih primiti i prihvatiti je odgojni moment u kojem nesmijemo kao roditelji podbaciti-pa šta ako mu ne donesu željenu igračku-treba s djetetom porazgovarati i objasniti da nemaju svi možda novaca za to,i da je to u redu... a ako su njemu pokloni važniji od druženja možda nebi trebao ni slaviti rođendan pa neka odluči sam dali su važniji pokloni ili prijatelji

oprostit ćeš mi ali dilema je trebala glasiti-kako objasniti djetetu a ne kako reći nekome šta da kupi mom djetetu

[sandram]

oprostit ćeš mi ali dilema je trebala glasiti-kako objasniti djetetu a ne kako reći nekome šta da kupi mom djetetu

Mamuska, PF je vec napomenula da je to retoricko pitanje, postavljeno malo nespretno.

Nemam ti pametan savjet osim onog sto vec provodis. Pricanje, obasnjavanje, pricanje. Mozda s kakvom zgodnom (izmisljenom) pricicom i to je to. Cekati da sve poklika u maloj glavici. Ne treba ti biti neugodno ako ne kaze hvala ili ne pokaze odusevljenje pred gostima, on je samo dijete, iskreno kao i sva djeca i vjerujem da to apsolutno svaki roditelj razumije.

Sto se same teme tice, ja sam valjda jedina u svojoj blizoj i daljoj okolici cija djeca ne pisu pisma raznim likovima/nosacima poklona. Niti jednu ne ucim na narucivanje poklona, odbojno mi je to. Jako im zelim da osjete faktor iznenadjenja i iscekivanja, a jednako tako jako im zelim da se nauce cijeniti svaku stvar koju dobiju. Ide nam, ne mogu se potuziti, iako je bilo situacija kada bi bilo i ponesto razocaranosti. Ali, Boze moj, svijet ionako nije ruzicast, i ne dobije se sve onako kako si to zamislimo u svojim glavama. Moja svekrva Anji od prvog rodjendana za sve moguce prilike i neprilike kupuje lutke. Ima ih cijelo cudo. Anja je dijete koje se NIKADA nije igralo s bebama, ne zanimaju je, ona je skroz drugi tip. Ali nikada mi nije palo na pamet reci sveki da joj kupi nesto drugo. Njezini novci, njezini pokloni, njezine odluke

Osobno, ako idem nekom klincu koje ne poznam najbolje, pitam roditelje da me usmjere sto dijete zeli, a ako ne poznam ni roditelje onda uzmem nesto neutralno ili sve cesce povedem Anju i ona izabere poklon za frenda/frendicu kojem ide na rockas.

[teutonija]

Osobno, ako idem nekom klincu koje ne poznam najbolje, pitam roditelje da me usmjere sto dijete zeli, a ako ne poznam ni roditelje onda uzmem nesto neutralno ili sve cesce povedem Anju i ona izabere poklon za frenda/frendicu kojem ide na rockas.

ovak i ja

Moje se curke razvesele svakom poklonu i isto ne naručujemo.Ak me netko pita velim dam prijedlog ,ja ne ona to su obično bliži ,bake ,dede teta....

[SlucajniGost]

PF oprosti, nisam čitala cijeli topik, samo tvoj uvidni post.
Mene su nepoznati vrtićki roditelji redovito zvali na telefon da me pitaju šta da kupe. Na pozivnicama ostavim svoj broj i svi koji će doći nazovu i pitaju.

Bit će da sam sad otkrila toplu vodu, al ajde

[Kris2]

Ako su djeca s kojom se moji druže na dnevnoj bazi (vrtić ili sad škola) onda oni odlučuju što će se kupiti (ja stavljam veto na iznos , onako nenapadno ). Ako sam u prilici pitam roditelje što dijete voli, pa pokušam naći nešto od toga što se uklapa u naše financijske mogućnosti - nikad nikome nisam kupila poklon reda-radi baš volim nekoga razveseliti , to ne mora biti skupi poklon, može biti i sitnica, a pogotovo ako su djeca u pitanju.
Poklone za moje klince (te veće) biramo po pola godine - odvedemo ih koji put u Muller ili TL, pa vidimo štp im se sviđa - tako znamo i bakama i dedama kazati što ih zanima, a oni isto odaberu ono što je njima od toga prihvatljivo.
Meni je to bolje nego da kupe promašeni poklon, a pogotovo da daju puno novaca za tako nešto (uvijek kažem da se moji vesele kinder jajima npr. )
A zapravo, razvesele se svakom poklonu koj dobiju - nikad nisu bili bezobrazni ili sl.
Zato su mi neki dan došli tužni s jednog školskog rođendana (kupili su nešto što je moj sinko jako želio sebi , a dečko dkad su mu dali poklon nije kazao ni hvala - i to mu je bilo onako tužno ...)

[indijanka]

Čitam vas, vaše stavove i razmišljanja i moram nešto reći.

Nitko ne poziva goste na rođendan radi poklona, mislim da se to podrazumijeva i da to nije potrebno posebno istaknuti.
Isto tako ne znam nikoga tko ide ili dolazi na rođendan dolazi praznih ruku, barem u krugu mojih prijatelja i rodbine.
Dakle, u čemu je problem odgovoriti iskreno na pitanje što donijeti djetetu na rođendan, čemu se tu naći uvrijeđen ...slavljenik zadovoljan a meni kao gostu je lakše kupiti poklon kada znam što djete želi i što ga veseli.

[Plusic]

Dakle, u čemu je problem odgovoriti iskreno na pitanje što donijeti djetetu na rođendan, čemu se tu naći uvrijeđen ...slavljenik zadovoljan a meni kao gostu je lakše kupiti poklon kada znam što djete želi i što ga veseli.

potpis!

inace zanima me vase misljenje u svezi otvaranja poklona... naisla sam na vecini rodjendana , na obicaj da se poklon samo stavi sa strane.
to mi je jako ruzno , jer nemam pojma jel se slavljeniku poklon svidio, jel OK,....
opcenito to smatram nekulturnim....
ili je to kulturno?

[zeezee]

ja svoje , a i poklone za malog, otvaram odmah. naučena sam da je tako kulturno. al, skužila sam kod rođendana u igraonicama, gdje je metež, buka, kaos..ponekad...mamama je lakše staviti sa strane, dok je još tako upakirano, pometati u vrećice, jer je lakše nositi valjda, što ja znam

moj je premali da išta želi i traži, ali se nadam da neće doći taj dan kad će mi saopćit da od mene očekujem da drugima kažem što da mu donesu. mislim prije svega na malo poznate ili nepoznate roditelje djece iz vrtića.to naručivanje mi je relativno ok samo kod djedova i baka, bliže rodbine i jako bliskih prijatelja

[indijanka]

ja svoje , a i poklone za malog, otvaram odmah. naučena sam da je tako kulturno. al, skužila sam kod rođendana u igraonicama, gdje je metež, buka, kaos..ponekad...mamama je lakše staviti sa strane, dok je još tako upakirano, pometati u vrećice, jer je lakše nositi valjda, što ja znam

potpis.