Preseljenje i prilagodba dijeteta

[kandy]

Nakon sta smo ostali bez posla i ja i muz i mali milijun pokusaja da nademo drugi posao u lijepoj nasoj, odlucili smo se preseliti u rodnu zemlju moga muza. Ta odluka nije donesena preko noci vec smo dosta dugo vagali za i protiv,ali kad nam je voda dosla do grla, nije nam bilo druge. Evo nas ovdje vec dva dana (znam, nije puno), ali ja sam se polako pocela brinuti za svog sincica od dvije godine. Cini mi se da nije dobro prihvatio taj nas odlazak.
Od njegovog rodenja smo zivjeli u Hr, stalno je bio sa mojim roditeljima i sekom za koje je jako, mozda i previse, vezan. Iznenadila me njegova reakcija u nedjelju kad smo trebali sjesti u auto i krenuti na put. Cim smo se priblizili autu, poceo je vristati, plakati i bacati se po podu. Odjednom se uhvatio za nogu djedu i vikao "nemoj me putiti". Bas je bio van sebe. Nakon malo uvjeravanja, smirio se i sjeo je u auto,ali cim smo krenuli, ponovo je poceo vristati i plakati i zazivati baku i djeda. Trebalo nam je dosta dugo da ga smirimo. Veci dio puta je prosao u redu, ali odjednom se valjda ponovo sjetio bake i djeda i opet je poceo raditi cirkus. Trebalo je mnogo vremena i muke da ga se smiri.
I jucer nam je bio tezak dan. Stalno spominje baku i djeda, pa malo place, kaze da bi se htio vratiti, bio je najsretnije dijete kada ih je vidio preko skypea, ali kad smo prekinuli, jako je plakao.

Da budem iskrena, mene je sokirala njegova reakcija pred ulazak u auto. Pojima nisam imala da on moze kuziti da odlazimo i da ih vise nece vidjeti dosta dugo vremena.

Kako dijetetu olaksati odlazak? Kako dvogodisnjaku objasniti da baka i djed nisu s nama,ali da cemo ih brzo vidjeti i da ce se ponovo igrat s njima? Ja mu kazem da ce ih vidjeti za mjesec dana, iako znam da on pojima nema koliko je to mjesec dana. Ne znam kako reagirati na njegove suzice i cinjenicu da mu nedostaju osobe koje su mu u tom kratkom zivotu, uz mamu i tatu, bile najvaznije.

[eli]

njegova reakcija nema veze sa preseljenjem i prilagodbom već je klasični strah i tuga zbog odvajanja od bake i djeda. proći će. bitno je da kad on želi pričati o njima ne skrećete sa teme i da ne štedite na telefonu.

[danni]

a joj baš mi je žao, i zbilja je nezgodna situacija za dijete
ali isto mislim da je to sve normalno, i da će proći
samo da vrijeme učini svoje .
a gdje ste se preselili?

[kandy]

Tesko mi ga je vidjet kako pati za mojima. Bas mi je tesko. Cinjenica je da i ovdje ima baku i djeda,ali ih ne poznaje. Oni se nisu bas pretrgli da stvore neki kontakt s njime dok smo bili u Hr,a i na nase pokusaje da stvorimo vezu izmedu njih nisu bas odgovarali. Odlucili su imati kontakt sa malim tek kad smi im rekli da se vracamo ovdje, ali to nije dovoljno da ih dijete upozna. Jucer smo bili kod njih,ali D. nije uopce reagirao na njih i to ih je razalostilo. Zapravo, vise ih je razalostilo to sto je stalno pricao o mojima. I onda smo mi ispali bezobrazni jer nismo dovoljno dijetetu pricali o njima.
Znam da ce se D. prilagoditi zivotu ovdje. Mozda cak i prije mene , ali mi je stvarno tesko vidjeti koliko pati za mojima i htjela bih mu to koliko toliko olaksati.

Danni- preselili smo se u Italiju.

[IINA]

uh, ne vidim kako bi mu to olakšala.
Mislim da on to mora preboljeti i naviknuti se
na novi režim druženja sa tvojima.
Moje pate za bakom i kad su na moru, a cijelu godinu
samo čekaju kad će na more.
Znam kak je teško.
Zovite ih telefonom kad on poželi i pričaj mu kako ćete uskoro ići
u posjet.

[mamma2x]

Baš mi je žao malenog. Treba izdržati ovaj početak koji je sigurno težak za sve a pogotovo za malenog koji je još premali da tako brzo prihvati novo nastalu situaciju. Mislim da treba s njim provoditi što više vremena, ići u šetnju, park pa možda otkrije i neke druge stvari koje će mu pomoći u prilagodbi. Vrijeme će učiniti svoje.

[Kris2]

Moji su s bakama i djedama samo za vikende i preko ljeta tjedan-dva pa isto znaju plakati kad odlazimo. Naviknutt će se, samo ga pustite da se čuju (vide) kad poželi ... i malo se više bavite s njim u smislu da ga zabavite da previše ne razmišlja (vjerujem da je i tebi teško, pa ti je sve skupa i teže ...)

[LiKmama]

Joj, bas mi je zao.
Tesko je u toj dobi odvojiti se od nekoga s kim si prije stalno bio, no i mene cudi njegova reakcija, kako je skuzio? Jedino, da nije od vas, iz vaseg ponasanja nesto pokupio, neku nervozu, strah?

Gle, ja bih ovaj prvi period dala sve od sebe da djetetu pokazem kako je na novom mjestu super - vodala ga na najbolja mjesta koja mogu naci, totalna zabava, ludilo, ali moji nisu nikad bili tako vezani za nekoga (osim nas dvoje) pa nemam nekog iskustva.

Zapravo, vise ih je razalostilo to sto je stalno pricao o mojima

Nadam se da su normalni ljudi i da im mozes objasniti. Sjedni s njima (bez djeteta), objasni, naglasi kako ti treba njihova pomoc, da je dijete jako vezano za baku i dedu i da je ovo sad njihova sansa, da olaksaju i njemu i vama.
A djetetu naglasavaj kako sad dobiva nove baku i dedu, jos jedne. Naglasavaj da one nije izgubio i sto eli kaze, pricajte sto vise s njima preko skypea.
Okreni to na pozitivno.

[Dory]

Žao mi je i tebe, a ponajprije njega jer mu sigurno nije lako.
Pokušaj provesti što više vremena s njim, vodi ga okolo, upoznaj s prijateljima (ako imaš koga ) koji imaju djecu njegove dobi...teško će itko popuniti mjesto u srcu koje su imali tvoji roditelji.
Drugi baka i djeca moraju se najprije izboriti za njegovu ljubav, pa nisu valjda mislili da će djete koje je napustilo nekog važnog s kim je bio svakodnevno, odmah uskočiti u njihov zagrljaj i cičati od sreće?!
Trebaju mu dati vremena i mogućnosti da priča o drugoj baki i djecu...a ne se ljutiti jer ih spominje.
Ja sam selila iz grada u predgrađe (mjesto udaljeno 6 km) s tim da smo živjeli sami- moja kćerka je tada imala 8.g. i nije ničim pokazivala da pati, ali je 2-3 mjeseca svaku noć pišala u krevet...stavila sam ju k nama u krevet misleći da će se osjećati sigurnije...ništa nije pomoglo (a čak nije mijenjala ni školu jer smo ju godinu dana svakodnevno vozili u školu koju je kasnije pohađala)..
To je velika promjena za dijete bilo koje dobi, a posebno kad je još tako maleno...doći će to na svoje - samo treba vremena, strpljenja i ljubavi...

[kandy]

Evo, 9 dan smo vec ovdje. Ponekad mi se cini da ide nabolje, a onda opet ima pretjerane reakcije na sve pa skuzim da nije bas najbolje. Moji su mu jos uvijek u svakoj recenici i redovito se rasplace kad ih vidi na skypeu. Moli ih da ga dodu uzeti. Spavanje nam se poremetilo, apetitu ni traga ni glasa, a o ponasanju da vam ne pricam. Ja sam jako umorna od cijele te situacije i tog njegovog ponasanja. Ne znam kako mu pomoci. Mislila sam da ce nakon devet dana situacija ipak biti malo bolja.

[Dory]

strpljenja, strpljenja...tebi 9 dana izgleda puno, ali nije...nakon 1-2 mjeseca vidjet će se promjene, ranije ne...sve je to još svježe...

[kandy]

Ma znam, Dory, da to nije puno vremena, al zar bas ni maleni pomak? Sve nam se poremetilo, ama bas sve.

[mama141705]

naravno da se sve poremetilo i jaok mi je zao sto si u toj situacji i ti i tvoji..moji kod bake i djeda u bosni su provodili dosta vremena ali sad manje i nikad nisu pravili drame niti oko odlaska niti oko polaska..ali samo zato sto sam ja imala plan.Napravila sam jedan kalendar u kojem smo mi svaki dan krizali koliko nam je dana ostalo do polaska i koliko cemo ostati kod njih,Par dana prije nego bi krenuli na put rekla bi im da si nadju igracku ili dvije koje zele ponijeti... pa bi mi koferi stajali danima u stanu napola spakirani... mozes mu npr.iako je mali predloziti da crta baki i djetu pa cete te crteze ponijeti baki i djedu i tako....Sad su lijepa vremena pa mozete sve ponijeti u park i tamo crtati...on ce ujedno vidjeti da ni nova okolina nije losa a mozes ga odvesti u neki muzej ili igraonicu ...sto vise izlazite iz kuce i krecete se medju drugi ljudima to ce njemu biti lakse....sretno

[Zwerka]

andreak...nisi trebala otići u 4.mj??
U glavnom, jako mi je žao zbog maloga, njemu je najteže sad.
Nemam ti što pametno savjetovati...osim..

[Dory]

andreak - naravno da ti se sve izokrenulo, i ti si promijenila način i tijek života...odselila si od bližnjih i prijatelja, vjerojatno se ni ti ne osjećaš još ugodno i sretno....on i to osjeća, pokušaj naći nešto novo što bi ga interesiralo, vodi ga na mjesta gdje misliš da bi se mogao dobro osjećati, razmisli poznaješ li tamo nekog tko ima dijete otprilike njegove dobi.....i nastoj da te ne vidi nezadovoljnu ili tužnu, vidjet ćeš kroz 2-3 tjedna bit će lakše

[Kris2]

Kad su moji imali 3,5 godine preselili smo se samo u drugi stan, pa je moja curka plakala za starim stanom gotovo svaki dan mjesec dana, a ništa joj se drugo nije promijenilo ... treba vremena za prilagodbu ...