Situacija u parku/igralištu

[Krida]

Nisam od mama koja je stalno u parku/igralištu sa svojom djecom, ali zalomi se ponekad pa skočimo na obližnje igralište
tako je bilo i nekidan (pišem tek sada jer mi se to još uvik mota po glavi), dolazimo na igralište, već ima djece, curica najviše, i jedan mali dečkik od kojih 4 godine, moja dva odmah navalila na tobogan, bacim pogled na klupe: tri žene sjede od toga jedna, pretpostavljam baka jer je starija od svih njih, na drugoj klupi jedna mama i tri curice, ok, stajat ću kod tobogana dok se moji skližu
i tako prolazi vrijeme, onima na klupi pridružuje se i četvrta mama, sjeda i ona.
Curice od svojih 4/5 godina se igraju u grupici, i odjednom počinju trčati, i to okolo obližnje zgrade, mame sa klupe viču: Ana, ne tamo, Marija, vrati se, Tina, ne trči okolo, ali nijedna se od njih ne diže
ok, curice se nekako smiruju i vraćaju na igralište, dok u međuvremenu jedna curica od svojih 5 godina sjedi na ljuljački, vrti se ukrug i normalno, patikama trlja-brlja po šuderu, kad ti odjednom ona najstarija žena se digne ko furija s klupe, dođe do nje, počne je udarati po kikicama i vikati na nju: šta radiš od cipela, vidi si cipele, sve si ih poderala, vidi druge curice kako se igraju, sram te bilo (u međuvremenu ju triska po kikicama tj, po glavi), ja stala ko ukipljena, hoću li reagirati ili neću, totalno sam se izbezumila i toliko mi je napravilo nervozu u želudcu da nemogu tu scenu izbiti iz glave još i sad
još ju je za kraj spustila sa ljulje i dala joj po guzici, i onda se okrenula i sa smješkom na licu odmarširala natrag do klupe među "svoje"
poslije mi je bilo krivo što nisam ništa rekla, ali mislim da sam i krenula nešto poduzeti, da bi i ja dobila batine od "babe"
hvala ti Bože na mojoj svekrvi

situacija druga:
moj mlađi je nađao svoju prijateljicu iz vrtića, pa su njih dvoje se igrali, trčali jedna za drugim i glupirali se prema onom dječaku iz početka posta, kao da će ga boksati, a žena sa klupe vikne: Anđela, nemoj tako prema braci, baš si zločesta, moraš biti dobra prema braci, dragi braco. Da bi taj isti "braco" gdje ga mama ne vidi, toj istoj Anđeli baca kamenčiće na glavu.

Pokupila sam djecu i otišla, zaključila sam da nije to za mene, rađe ćemo sjest u auto i otići šetati uz more i bacati kamenje, nego gledati "odgojne metode"

Nisu parkovi za mene

[IINA]

A tko ti sad u priči smeta? Ne kužim.
Babe ili djeca koja se natjeravaju i bacaju kamenje?
Malo si sve zbrkano opisala.
I dobro si zaključila, park nije za tebe, nego za djecu

[eli]

ni meni nije jasna tvoja stojba.
jasno je da ekipicu iz parka ne namjeravaš zvat kod sebe na kavu.

[zeezee]

ok, nek je ekipa po tvojim mjerilima malo čudna...
opet ne kužim zašto bi svoje dijete lišavala igre u parku jer ima čudnih baba. možda ne želiš da gleda/sluša to lupanje po 'kikicama' (što god to bilo), ali sumnjam da je to svakodnevna situacija u parku.
eto, ja sam sa svojim smradcem neki dan išla u vrtić putem kojim naprosto moram ići i tu, nasred stazice je neka mama isprašivala tur svom klincu. i što ću sad? da ne idem tim putem više nego okolo naokolo, dužim?

i ne vidim ništa toliko neobično u tome da mama sjedi na klupi dok se djeca od 4 i više godina igraju okolo, ne mora se valjda stalno stajat nad njima ko kobac....

[Stefanova_mama]

situacija druga:
moj mlađi je nađao svoju prijateljicu iz vrtića, pa su njih dvoje se igrali, trčali jedna za drugim i glupirali se prema onom dječaku iz početka posta, kao da će ga boksati

Meni je upalo u oci da nisi ni nameravala da ukoris svog zbog ovoga. Mislis da je lepo i prijatno manjem detetu da prema njemu neko makar i u sali cini kao da ce ga boksati. Da ga ismejava ili bezi od njega i nece se igrati sa njim. Meni se takvo glupiranje ne svidja.

[mala princeza]

Post si zaista malo zbrkano napisala.
Djeca se trebaju igrati s drugom djecom svidjale se nama odgojne metode njihovih roditelja ili ne.
Meni bi zasmetalo da sam vidjela kako je ta baka reagirala, ali bi mi sigurno zasmetalo da se tvoj sin salio i stisnutim sakicama isao prema mojoj kcerki (kao da ce se boksati) a ti nisi nista rekla, nisi ga upozorila da to nije lijepo.
Zasmetalo bi mi, mozda bih reagirala a mozda i ne bih.
Ono sto je sigurno je to da bih sljedeci slobodni trenutak provela s princezom u tom parkicu i dozvolila joj da uziva u igri s drugom djecom, ljulja se ili spusta niz tobogan.

[danni]

joj krida sorry ali ja sam se baš dobro nasmijala s tobom i tvojim postom

[Krida]

a dobro, valjda sam zbrkano napisala, zbrkana sam i ja sama od sebe

ma neznam, mene je zasmetalo to ponašanje te nastarije žene, pretpostavljam da je baka, to njenu bahato ponašanje i nadmoć nad curicom, triskanje po glavi pred svima zbog banalnog razloga
(ok, možda su babi bile važnije pastole od toga kako se mala osjeća nakon što su je nalupala i izvikala prid ostalom dicom)
meni je male bio žao, takva sam po prirodi, zato smatram da sam tribala barem nešto reći (makar dobila jezikovu juhu natrag)

situacija druga:
moj mlađi je nađao svoju prijateljicu iz vrtića, pa su njih dvoje se igrali, trčali jedna za drugim i glupirali se prema onom dječaku iz početka posta, kao da će ga boksati

Meni je upalo u oci da nisi ni nameravala da ukoris svog zbog ovoga. Mislis da je lepo i prijatno manjem detetu da prema njemu neko makar i u sali cini kao da ce ga boksati. Da ga ismejava ili bezi od njega i nece se igrati sa njim. Meni se takvo glupiranje ne svidja.

da pojasnim: njih dvoje su se glupirali jedno prema drugom, dječak se u tom trenu našao između njih dvoje, a oni su nastavili svoju igru i prema njemu, međutim, dječak nije reagirao nego samo stajao mirno, a kako se to odvijalo prid klupom di je mama njegova sidila, ona je reagirala.
Kad smo se primistili kod klackalice koje su dosta dalja od klupe, dječak je došao za nama, i dok se djevojčica sjedala na klackalicu, djećak joj je sasuo šaku kamenja na glavu. Gdje je mama u tom trenu, tj. reagirat će samo ako joj je u vidnom polju, inače dijete može raditi šta hoće?

nisu ni moji anđeli, i ne stojim nad njima ko kobac, ali čim je moj D. u jednom trenu počeo bacati kamenje u dalj i u vis, ja sam se automatski digla i došla do njega reći mu da prestane ili idemo doma.


Sad i ja vidim da nije imalo smisla pisati ovaj post, ali eto, šta je tu je, barem sam neke od vas nasmijala

[yra]

Uvijek ćeš susretati djecu, a i roditelje s čijim se ponašanjem ne slažeš, bilo u parku, u vrtiću, školi...
No, to nije razlog da djecu ne vodiš u park, jer je park, odnosno, igralište jedna od važnih stepenica u njihovoj socijalizaciji.
Vjeruj mi, njima je park puno interesantniji od bacanja kamenčića u vodu. Barem bi mojima bio.

Da ja vidim da se moji klinci "igraju" boksanja vjerujem da bih to spriječila. Posebice kada bi se treće dijete našlo među njima.

[IINA]

Bit je u tome što se iz tvog posta zaključuje.
Možda nisi tako mislila, ali zaključak je da tebe to živcira i da
zato tvoja djeca neće ići u park.

Pokupila sam djecu i otišla, zaključila sam da nije to za mene, rađe ćemo sjest u auto i otići šetati uz more i bacati kamenje, nego gledati "odgojne metode"

Nisu parkovi za mene

A mojima je svakako zabavnije u parku, sa ljuljačkama, toboganom i DJECOM nego
u šetnji i bacanju kamenja.

[IINA]

yra mi otela riječi iz usta

[mamin slatkiš]

morat cu se slozit s ostalima,ja svog malog skoro svaki dan vodim na igraliste na ljulje ,tobogane itd.i naravno da se na igralistu nade puno mama i dice i da dode do sukoba i nekih banalnih sitnica
,ali necu ja djetetu uskracivat park zato sta mi se ne svidaju druge mame ili tako nesto
,ja sam uvijek tu blizu dok se on igra i ako vidim da nesto radi sta nebi smija ukorin ga naravno
i on prestane,a ako mi se mame svidaju s njima cakulan ako ne svak cuva svoje dite i super,svi zadovoljni...
mislim da je suludo upletati se medu dicu i njihovu igru ,jer sva su dica ista...minut se tuku misnut igraju,mi smo tu da pazimo na njih i njihovu igru..

[veky32]

kakvih sve situacija ima nije ovo toliko ni strasno
ok natjeralo te na razmisljanje, naravno

nemoj djecu drzati pod staklenim zvonom, moja mala ce sad u vrtic i znam da ce tamo biti gurana, udarana od druge djece, i bas mi je bude zao ali naucit ce se i ona odbraniti- nadam se

stvarno bude ruzno za viditi kad baka tuce unuce- nekako mi to nije spojivo

[mamin slatkiš]

stvarno bude ruzno za viditi kad baka tuce unuce- nekako mi to nije spojivo

slazem se u potpunosti ,ali opet svak ima svoj pristup i odgoj mislim da toj ljutitoj bakici nikako nebi bilo drago da joj je ova sta rekla jos bi i nju isprasila....

[Krida]

Bit je u tome što se iz tvog posta zaključuje.
Možda nisi tako mislila, ali zaključak je da tebe to živcira i da
zato tvoja djeca neće ići u park.

Pokupila sam djecu i otišla, zaključila sam da nije to za mene, rađe ćemo sjest u auto i otići šetati uz more i bacati kamenje, nego gledati "odgojne metode"

Nisu parkovi za mene

A mojima je svakako zabavnije u parku, sa ljuljačkama, toboganom i DJECOM nego
u šetnji i bacanju kamenja.

u pravu si IINA, a da ne ispadnem baš majka koja ne vodi djecu u park, kako "prožvakati" te situacije koje vidiš, a ne slažeš se s njima?

[Tania]

Ja sam jednom reagirala, sukobila se s frajerčinom koji se počeo iživljavati na svom sinčiću. Mali je pao, počeo plakati, raskrvario se...a ovaj ga počeo vrijeđati i cimati, vući ga za ruku.
Ja čovjeku lijepo rekla da ga treba podignuti, utješiti zagrliti...a dobila epitet da kaj mi žene, sve smo B.a.b.e. itd. Ali drago mi je da sam reagirala, ne bih si oprostila da nisam. Mali je samo tužno kroz suze gledao u mene.

Jučer sam pak imala opet bliski susret s jednim drugim "taticom". Moj je mlađi bacio pijesak u njegovog sina u pješčaniku (ok, dešava se, nisu ni moja djeca anđeli). Ovaj otrčao tati a tata mu savjetovao da nek' mu vrati. Ja sam bezuspješno pokušavala uvjeriti sina da se ode ispričati djetetu, na kraju se ja ispričala dok sam prolazila.
Na to sve tip meni kaže: vidjeli ste kad je bacio i prvi puta pa niste reagirali. Molim? Ne, nisam vidjela, zasigurno bi reagirala....Ne, vidjeli ste a niste reagirali...ma digao mi je živac totalno....

Sto ljudi sto ćudi....ljudska je glupost beskrajna....ali na nasilje definitivno reagiram....jače je od mene.

[she]

Mi imamo jedan parkić u koji često odemo popodne. Isti nam je i na putu do vrtića tako da svratimo i ujutru na partiju ljuljanja. Ono što je bitno jeste da se moja deca u tom parkiću ujutru i popodne ne mogu uporediti . Ujutru su sami, nema psihologije mase pa sve bude 'važi, mama'. A popodne je ludnica, najživahniji u tamo . Još ako nalete na neko poznato dete onda se odmah pravi grupica i okupira toranj - onda se shodno fizičkim zakonima formira protivnička grupa koja hoće da zaposedne toranj i nikakva sila ih ne može poterati kući

Ono što je važno jeste držati se pravila ponašanja u parkiću i o tome stalno razgovarati sa decom. I, naravno, jednim okom uvek pratiti dete - ja živim u gradu gde me zbog prirode posla zna barem 40% lokalnog stanovništva i UVEK se nađe barem jedna mama sa kojom mogu stati/sesti i pričati ali nikad ne sklanjam pogled sa dece. Onog trenutka kad se razdvoje odustajem od svakog ćaskanja i fokusiram se na obojicu

A mame/bake/tate/tete koji kinje decu zbog izgrebanih cipelica redovno sečem komentarom da razmisle da li su dete poveli na modnu reviju ili u parkić. Jer moji u park polaze u najotrcanijim patikama, trenerci za po kući, jakni sa flekama od trave iz prethodnih dana...Mislim, ja sam na to postala alergična pored komšinice koja po vasceli dan dovikuje sa terase svojim curicama da se ne prljaju/kvase/sede na klupici/diraju pesak...A hebati, šta je puštaš na sneg u ful opremi ako se ne može valjati po istom i praviti Snegovića sa drugarima A one jadnice stoje i slušaju mamu

Na metode odgoja drugih roditelja/staratelja sam oguglala. Živim u Srbiji i to u prilično zatucanom delu gde je šamar još uvek osnovna metoda vaspitavanja deteta tako da bih morala da sedim kući i decu držim pod staklenim zvonom ako mislim da ih sačuvam od pogleda na baku koja nateže unuku za kikice jer je izgrebala cipelice .

[mamin slatkiš]

ja mislim da je bas dobro to sta ti kazes da ih dovodis u starijoj robi na igraliste,tako i ja isto ako se izmelja ili potrga bas me briga samo da je njemu komodno za igru to je najcesce neka tuta ili trenirka...

[Carlito]

Mi svaki dan idemo u park i tamo vidim svakakve odgojne metode, ali ih ne primjecujem previse. Svako nek radi kako hoce sa svojim djetetom. Ja sjednem na klupu i gledam u karla sta radi, ako nije dobar ljepo ga upozorim da ce ici kuci. Neki dan je jedna zena vikala na curicu na sred parka i udarila je, rekla joj je da ce je vuk pojesti. Njen problem sto ce njeno djete imati traume. Meni je to njeno ponasanje odvratno, ali to nije razlog da svom djetetu uskratim igru u parku sa ostalom djecom. On sa njima uziva, igra se, djeli, uci se ponasati u prisustvu druge djece, uci da mora biti strpljiv i cekati svoj red (na toboganu ili klackalici) i mislim da je igra u parku sa djecom izuzetno vazna za njegov rast .

[Carlito]

Sto se tice oblacenja, u park uvjek idemo u staroj poderanoj robici i uopce ne razmisljam hoce li se isprljati. Pustim ga da se igra onako kako voli- dok god tako ne ugrozava sebe ili drugu djecu. Znaci ako ce posipati kamenje sebi po nogama nek posipa.